DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1923 str. 65     <-- 65 -->        PDF

Šumska industrija i trgovina.
447


R. Amon u. Friedrich Trauth: Der Lainzer Tiergarten einst u. jetzt. A.
Haase 1923. 24.000 K.
J. Berccny u. J. Doležal: Zusammenstellung der Holzdeklaration u. Holz:
tarife auf den tschechoslov. Staatsbahnen. (U češkom i njemačkom izd.) J. Bes
îecny Prag 1923. 20 Kč.
Heubachs Tabelle über den Kubikinhalt des im Baugewerbe gebräuchlich:
sten Schnitt, Kant-- u. Rundholzes. Prez. Chr. Märkte. O. c. —.50.


Ing.
V. Jöbstl: Grundregeln für den Weichholzverschniti. C. 1.35 šv. fr.


E. Tewsen u. K. Schulze: Fährten und Spuren. 2 izd.
Fr. Sachs: Walutarechenschieber. Ein unentbehrliches Behelf für Kaufleute
u.
Landwirte etc. C. 5000 K.
Dr. Hans Dock: Photogrammetrie und Stereophotogrammetrie. 1923. 2. izd.
Dr. Otto Porsch: Schlüssel zum Bestimmen der für Österreich forstlich
nichtigen
Laubhölzer nach den Wintermerkmalen. C. Gerold´s Sohn, Wien 1923.
Schwiedland: Volkswirtschaftlehre, 43 Vorlesungen. 3 Bd. 3. izd. 1922.
Abeles: Die Technik der buchhalterischen Organisation im Sägebetriebe.


Šumska industrija i trgovina.


Uvozna carina na drvo u Španiji.


U Španiji postoji zaštitna carina za uvoz robe" iz država sa slabom
valutom. Ova je carina bila uvedena još prije 2 god. kad se je radilo o tome,
da se na taj način zaštite interesi španjolske industrije, koja radi visokog
stanja svoje vlastite valute nije mogla konkurisati industriji država sa slabom
valutom. Medu države sa slabom valutom ubraja se po tom zakonu i .Jugos
slavija tako, da roba jugoslavenske provenience plaća 80% višu carinu od robe
država s jakom valutom. Carina je udarena generalno na sve artikle, koji se
uvažaju iz tih država, bez razlike, da li isti faktično dolaze u sukob s´interesima
španjolske industrije ili ne.


Naš je glavni i jedini eksport za Španjolsku — drvo; u prvom redu buko«
vina, onda jelovina pa hrastovina. Španjolska, kako je poznato, nema skoro
nikakove drvne industrije, te mora drvo uvažati. Dakle zaštitnom carinom na
uvoz drveta iz država sa slabom valutom ne štiti se nikako njihova domaća
industrija, već naprotiv pogađaju se time vlastiti interesi španjolskih državljana,
koji moraju drvo za toliko skuplje plaćati.


Eksport našeg drveta za Španiju odvija se preko Trsta, Rijeke, Bakra,
Gruža itd. Italija na svakom koraku kuša dovesti našu državu na što veću
ekonomsku ovisnost od sebe. pa favorizirajući u svakom pogledu svoje trgovce
i eksportere na našu štetu, našla je puta i načina, da i ovu naredbu izigra.
Obzirom na to, da Jugoslavija plaća na svoje artikle 80% višu carinu od
Italije, izdaju trgovačke i obrtničke komore na Rijeci i u Trstu uvercnja, na
temelju kojih se dokazuje, da je drvo tovareno u tim lukama talijanskog
porekla. Takova uverenja tih trgovačkih i obrtničkih komora, očita je obmana,
jer sve drvo, koje: dolazi u Trst i na Rijeku isključivo je jugoslavenskog
porekla, a uverenja po kojima se dokazuje, da je drvo talijanske provenience,


/




ŠUMARSKI LIST 7/1923 str. 66     <-- 66 -->        PDF

448 Šumska industrija i trgovina.


idu za tim, da talijanski trgovci zarade masne svote na štetu Jugoslavije i
Španjolske.


Španjolski konzuli na Rijeci i u Trstu, koji imadu da legaliziraju ta
uvercnja, vrlo dobro znadu, da je to drvo jugoslavenskog porekla, ali pošto
mi, koji smo u prvom redu pozvani, da protiv toga protestujemo, šutimo,
prelaze i oni mučke preko toga. Naglašujemo, da ta uvercnja ispostavljaju
talijanske trgovačke i obrtničke komore samo talijanskim trgovcima iz Trsta
i talijanašima iz Rijeke.


Naši trgovci, u koliko isti eksportiraju drvo za Španiju preko Trista, Rijeke.
Bakra, Gruža i drugih manje ili više važnih luka u eksportu drva, mogu dobiti
uverenje o poreklu robe samo sa strane jugoslavenske trgovačke i obrtničke
komore, koje se uverenje opet vidira po španjolskom konzulatu u Zagrebu.
Razlika u naplati carine između uverenja koje je izdano po´ talijanskim vlastima
i uverenja izdanog po našim vlastima, iznaša 12 peseta po kubičnom metru,


t. j . po današnjem kurzu ca. 36 Lira. Ova je svota tako´ visoka, da je uspješna
konkurencija naših drvarskih eksportera sa talijanskim preprodavaocima pots
puno isključena. Talijani mogu, jer su u stanju pribaviti si ovakove falsifikate,
našim producentima plaćati uvijek najmanje 10 Lira po m3 više. nego što može
jedan naš eksporter postići izravnom vezom u Španiji, a kraj toga još uvijek
zaslužuje najmanje diferenciju od 26 lira po m3 ili 500 K.
Na taj način naši su eksporteri sa strane talijanskih vlasti potpuno izigrani
na tržištu u Španiji, dok naprotiv talijanski prekupci sa našim vlastitim pros
izvodom zahvaćaju sve veći korijen i stiču sve bolje veze. Mjesečno se izvaža
za Španjolsku preko Trsta i Rijeke prema zadnjim statističkim podatcima ca.


15.000 m3 bukove, jelove i hrastove građe naše, jugoslavenske provenience.
Trst i Rijeka zaslužuje dakle samo na sumnjivom poslu oko tih uverenja o
poreklu ca. 5—600.000 lira mjesečno, što godišnje znači 6 milj. lira.
U borbi protiv ovake nesolidne konkurencije, koja je poduprta sa strane
talijanskih vlasti, pojedinci su potpuno nemoćni, te bi morala naša država
diplomatskim putem uzeti svoju trgovinu u zaštitu. Uvjereni smo, da bi španjoL
ska vlada ažio uvozne carine na drvo jugoslovenskog porekla smjesta ukinula,
kad bi se energično nastupilo, tim više jer smo dokazali, da ona nema od toga
nikakove koristi, već time samo favorizira Talijane. Naprotiv, ako se ažio
ukine, dobit će njezini državljani robu jeftinije, jer će naši eksporteri moći
direktno izvažati bez posredovanja nesolidnih talijanskih prekupaca.


Ovaj slučaj jasan je dokaz, kako Italija misli, da nam oduzme svako
značenje u svjetskoj trgovini i da nas prisili, da kao u svakom pogledu, tako
i u trgovini ovisimo od nje i njenog posredovanja.


I" toj stvari mora se intervenirati ne samo. radi gornjeg slučaja, koji


radi


moguće ne znaci ništa za širokogrudnu toleranciju naše vlade, veli toga,
da Italija uvidi, da ćemo mi budnim okom paziti na svaki sličan pokušaj.


Ambicija svakog producenta i eksportera ide za tim, da svoje produkte
pod svojim imenom u svijetu placira. Svatko nastoji, da se uvede na svjetskim
tržištima i da stekne svojoj firmi ugled kao i solidne i dobre veze. Svaki pro*
ducent hoće da obiđe prekupce, pa da direktno radi s raznim tržištima.


Ova nastojanja mora država podupirati, jer je trgovina onaj pijonir, koji
donaša blagostanje. Čim veće cijene postizavaju naši trgovci za svoje produkte,
tim više će država imati od toga koristi. Engleska n. pr. i te kako pazi, da uzdrži