DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1923 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Lovstvo. 441 1 Lovstvo. Nauka o lovu na šumarskom Fakultetu. Lov ne sačinjava svagda u praksi sastavni dio šumarova zvanja. Istina, postoje slučajevi, da neki dolaze1 na šumarske nauke iz želje, da se kao šumari mogu baviti što intenzivnije lovom. No istina je i to, da mnogi ne dolaze radi toga, več bilo iz ljubavi prema velebnoj šumi, najljepšem daru prirode, a mnogi dolaze i iz onoga motiva, što ga supsumiramo pod pojam: uhljeblje. Nema sumnje, da praktični šumar po svome položaju dolazi u priliku, da mnogo puta aktivno sudjeluje u lovu. Velim mnogo puta, jer su rijetki slučajevi, navlastito danas, da stručni posao u užem smislu dopusti šumaru, da može bezbrižno tumarati dulibama. vrebajući sa diljkom u ruci na lijepoga rogona. U doba, kada se riješavaju ponajvažniji problemi u šum. gospodarstvu, rijetki su, doista, petki, kad je i najodušcvljenijcm lovcuašumaru moguće, da se otrgne od posla i da luta stazama Nimrodovim, moleći se ocu Hubertusu. No iz razloga, da naše šume i lugovi daju ne samo produkte drva, nego što šuma i kao lovište ima da daje prihod, a da se i ne> osvrnem na stare tra= dicije šumarevog zvanja, svakako je potrebno, da šumar bude upućen u lov i sve što je s time u vezi. Kako se i sam ponosim time, što pripadam onom krugu šumara, koji u da« noj prilici vole omrknuti na šumskim proplancima, da sačekaju ukras naših pla= nina, lijepoga šestarca, čudim se doista mnogim drugovima, da ne vole lova. Ne vole puške, ne vole lova. Ali možda i nije tako! Oni možda ne vole onako, kako mi lovci volimo. Nema sumnje, da i oni imadu zasebne ljubavi za svoje zvanje — a ta ljubav je možda centrirana u zasebnoj iskrenoj ljubavi prema šumi. Ja mislim, da je dijelom odgoj, a dijelom i´ prirođena osebina čovjeka uzrokom, da jedan više, a jedan manje voli lov. To se ne da naučiti iz knjige. Mislim, da g. drug ing. Turkalj ide malko daleko, kad traži za onoga, tko će poučavati o lovu na našem fakultetu, da je prokušao sve modalitete lova. Ne smijemo zaboraviti, da sa šumarskog gledišta kod nas lov daje danas spo» redni prihod. Pa ako bismo tražili da onaj, tko hi poučavao o lovu naše mlade drugove na šumarskom fakultetu, bude prokušan baš u svemu, što pripada u opseg te discipline, da je dakle sâm i sve moguće modalitete lova oprobao, što bismo morali tražiti od onog profesora, kji predaje o glavnim šumskim pro* duktima? Od njega bismo valjda, prema tome, morali tražiti, da je sam obavs ljao sve moguće poslove u šumi, što ih raznovrsne kategorije naših šumskih radnika obavljaju. I u jednom i u drugom slučaju nije to moguće, a nije ni potrebno. Uzmimo lov na raznovrsnu divljač. I najbolji, najoduševljeniji lovac, koji je svoj vijek proboravio u ravnici, a nije imao prilike da boravi u visokim planinama, nije okušao lov na tetrebove i divokoze. Mi, koji smo veći dio svoje službe proveli u planinskim visokim krajevima — ne poznamo — iz prakse — lov na onu divljač, što se u ravnici nalazi itd. Nema sumnje, da će onaj, koji je sam preslušavao´ pijevca, koji se je sam k njemu krao i posrpivši se tražio´ granu, na kojoj je možda zadnju svoju roman» |