DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1923 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Iskorištavanje šuma u vlastitoj režiji.


nivelira interese pojedinaca i podređuje ih probicima općeni=
tosti, dolazimo do osvjedočenja, da će jedino iskorištavanjenaših drž. šuma u vlastitoj režiji, kao druga etapa u razvojunašeg gospodarenja sa šumama — dati državi onakove prihode,
koji će biti u skladu tako s potrebama pojedinaca i drž. fiskusa
kao i s općim zahtjevima za održanje produktivne snage šum:
skog tla i svim ostalim zahtjevima, koji se vežu o šumu kao općenarodno dobro.


III.
U II. dijelu promatrana je režija u snošaju prama različitim
faktorima, koji uplivišu na gospodarenje sa šumama. Dokazana
je posvemašnja njezina teorijsk a opravdanost kao naravne
posljedice razvojnog procesa u iskorištavanju šuma.


Sada nastaje pitanje, kada, gdje i u kolikoj mjeri se može taj
način iskorištavanja praktičk i primijeniti na naše državne
šume?


Promatrajući to pitanje po pojedinim pokrajinama vidimo
najraznoličitije prilike. U nizinskim krajevima su izgledi za re*
žiju mnogo povoljniji nego u brdskim krajevima, u kojima se
režija već na prvom koraku spotiče o pitanje izgradnje komuni*
kacijonih srestava.


Tako u nizinskim šumama Slavonije i Vojvodine pitanje
prometala ne čine gotovo nikakovu zapreku uvađanju režije;
slično je i u drž. šumama Slovenije, gdje je prilično izgrađena
mreža šumskih i javnih prometala.


Veću poteškoću nalazimo u brdskim šumama Slavonije te u
području zagrebačke i sušačke direkcije šuma, naročito u Lici,
Gorskom kotaru i sjev. zapadnoj Hrvatskoj, gdje su šume ili
posve zatvorene ili nedostaju priključci šum. komunikacija na
javna prometala. U tim krajevima može se režija uvesti bez
većih investicija samo u bliže krajeve.


U Bosni je ogroman dio drž. šuma vezan 5—25 godišnjim
ugovorima i u tim područjima može se prijeći na režiju tek nas
kon izminuća dot. ugovora. U šumama, koje nisu vezane ugovo*
rima, potrebne su gotovo posvuda veće investicije za izgradnju
prometala.


U tom pogledu osjeća se najveći nedostatak u Srbiji, gdje
se je tek počelo sa otvaranjem šuma. Nažalost, ti prvi počeci
osnovani su na privatnom kapitalu.


Iz rečenoga slijedi, da je vrlo malo krajeva, gdje bi se moglo
odmah početi s režijom bez većih investicija, a u ogromnoj ve=
ćini slučajeva potrebne su velike investicije za otvaranje šuma
pomoću mreže stalnih komunikacija. Posrijedi je dakle finan*
sijsko pitanje — nestašica novca. Uza nj se nižu i druge
zapreke administrativne i tehničke naravi, u pr=