DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1923 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Projekat zakona o šumama i njegova iumarskospolitička osnovica. 407 samo o taj slučaj, da se podjeljivanje dozvola za splavljanjeplavljenje ostavi zakonu o šumama. Ne možemo se saglasiti sa onim propisima ministarskoga nacrta (cl. 58.), koji predviđa mogućnost »da se dio zemljišta, oduzet za prinudni put, može otkupiti«. Mi držimo, da je pri= nudni put samo neka povremena zakonska mjera, kojoj je svrha, da se brzim i kratkim oblasnim postupkom omogući izvoz šum< skih produkata. Pitanje otkupa takovog zemljišta treba supsu= movati pod opći zakon o eksproprijaciji, koji će predvidno radi svoje važnosti biti provođen po sudbenim a ne po upravnim vlastima. Na osnovu izloženoga vidi se dakle, da smo u glavnome pri* držali propise članova 50. — uključivo 66., koji govore o prinud* nom putu, s tom razlikom, da smo unijeli u zakon samo najbit* nije ustanove. Mi smo priznali pravo traženja prinudnogaputa jednako posjedniku šume, kao i posjedniku šumskih produkata. Ovo je važno obzirom na to, što se u dosadanjim tumačenjima propisa o prinudnom putu (čl. 24. zakona od 3. XII- 1952.) pri* mjenjivalo ovo pravo samo na posjednika šume. Prema tome je posjednik šumskih produkata ostao van dohvata blagodati ovo* ga propisa. A razumljivo je, da ovakav propis, koji posjedniku šumskih produkata ne daje mogućnosti da on dođe do prinud* noga puta za izvoz tih produkata, ujedno nepovoljno utječe i na visinu cijene na panju. Ovoga propisa nema u ministarskom nacrtu. U pojam iznošenja šumskih produkata uključili smo i po* jam uskladištavanje robe. Učinili smo to s razloga, jer iz vlastitog iskustva znamo, da se tumačenje pogodnosti prinudnoga puta ograničavalo samo na površinu potrebnu za iznošenje, a ne za uskladištavanje, istovarivanje i utovarivanje. Naravno da je u tom slučaju sam propis postao posve iluzoran. Vlasnik šumskih produkata, kojemu je upravna vlast priznala pravo prinudnoga puta, a ne i pravo na prostor za uskladištavanje, ostao je svagda prepušten na milost i nemilost onome vlasniku zemljišta, koje je bilo potrebno za uskladištavanje. Da je ovo naše gledište ispravno najbolje nam svjedoči pravno tumačenje, koje se o tom smjeru razvilo u Sloveniji. Glede štete nanesene posjedniku zemljišta zadržali smo propis čl. 51. ministarskog nacrta, koji je kao osnovno načelo sadržan u svim zakonima o prinudnim pute= vima i eksproprijacijama. No moramo upozoriti, da je stav 2, čl. 50. u očitoj kontradikciji sa ovim propisom. Stojimo na gledištu da traženje naknade za nanesenu štetu može biti samo u novcu. Za ovu ustanovu govore vrlo važni raz* lozi. Često se naime kod prinudnih puteva i eksproprijacija zem< ljišta za izvoz šumskih produkata, stavljaju sa strane posjednika tih zemljišta zahtjevi, da se otšteta za upotrebljeno zemljište |