DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 56 <-- 56 --> PDF |
370 Lovstvo. 1 i Lovstvo. i Nauka o lovu na šumarskom fakultetu. Dobro je istakao nepoznati pisae — ić u članku »Naši šumari i lov« (Vidi š. 1. broj 5. od ove ^od.), da indifcrentnosti današnjih šumara prema lovu imade više uzroka, a da bi se isti morali tražiti već u školi t. j . u načinu, kako se lovstvo predaje u šum. školama. Potpuno se slažem s tim navodom : slos bodan sam u tome pogledu saopćiti slijedeće svoje mišljenje: Nauk a u ] o v u ili kraće I o v s t v o (lov) predavalo se na bivšoj kr. šumarskoj akademiji zagrebačkoj, kao zaseban predmet u III. semestru i slu* šaci bili su dužni polagati isp´t iz tog predmeta prema §4. ispitnog reda. Ustrojenjem gospodarsko-šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu nije nauka o lovu prvobitno ušla u naučnu osnovu šumarskog fakulteta. Tek naredbom povjerjeništva za prosvjetu i vjere od 1. septembra 1420. broj 30.564 uveden je taj predmet u naučnu osnovu fakulteta i to sa dva sata predavanja u VII. (zimskom) semestru i prigodnim vježbama u terenu, no slušači nisu obvezani na polaganje ispita, već imaju za polaganje III. državnog ispita pridonijeti tek potvrdu u indeksu, da su polazili predavanja o lovstvu. Da se pobudi veći interes mladih šumara za lov, valjalo bi, prema mome mišljenju predavati u" VII. semestru lovstvo sa dva sata predavanja i prak= tičnim vježbama, a u VIII. semestru oružarstvo (puškarstvo), kao sastavni dio lovstva, također sa dva sata predavanja i vježbama, no oba ta predmeta imala bi se unijeti u naučnu osnovu fakulteta tako, da bi kandidati za III. drž. ispit bili obvezani iz tih predmeta polagati pojedinačke ispite. \"e ulazeći u to, kako se taj predmet sada na fakultetu predaje, jer mi to nije poznato, držim, da bi se lovstvo imalo predavati na posve praktični m temeljim a t. j . da bi pojedine grane toga predmeta kao lovnu zoologiju, kinologiju, uzgoj i izvršivanje lova morao predavati praktičan lovac sa nužđ« nom teoretskom spremom, najbolje jedan šumar. Da je za takova nastavnika potreban iskusan lovae slijedi već i iz toga, što samo takav predavač može istaći estetski momenat i estetsku stranu lova, što je od vrlo velike važnosti, da se u slušača pobudi interes i ljubav za lovom i uzgojem lova. Tko nije sam osobno lovio tetrebovc i tko nije svoje noći gubio, da pijevea presluša i pre» Živio sve one peripetije, dok pijevea sa grane ne skine, taj uza svu svoju teoretsku spremu i znanje i uza svu literaturu, što je o tome pročitao, ne može mladim ljudima op sati ljepote lova na tetrebove. To može živo predočiti samo onaj čovjek koji je te utiske neposredno u prirodi primao, i jedino takov lovae može na svaku sitnicu i upit kandidatov odgovoriti. Tko nije izbliza i kroz dulje vremena promatrao životinju i način njezina života i upravo je studirao, taj također ne može točno predočiti slušaču narav pojedine divljači i upozoriti ga na sve one uvjete, koji su toj divljači za njezin uzgoj i opstanak potrebiti. Isto tako, tko nije sam vidru u željeza hvatao, tko ne pozna skros viti način njezina života i sve njezine trikove, da željezima izbjegne, taj ne može o tome lovu niti što pozitivna reći. Interesantni su oni lovački autori, koji, kad dođu do poglavlja o hvatanju sa željezima, jednostavno kažu, da se to ne |
| ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Lovstvo. 371 mcže opisati već da to valja naučiti od jednog praktičnog lovca, prosto zato, jer o tome nemaju pojma, niti su se kada s time bavili. Slušačima fakulteta ne može se reći, da to treba nauč ti od praktičnog lovca, već im se to mora pokazati i točno ih uputiti, kako se sa željezima radi. Jednako tako je i sa predmetom oružars t v o, koji bi se prema mom predlogu imao predavati u VIII. semestru. Ta nauka imala bi se predavati na posve praktičnim temeljima. Valjalo bi slušače upoznati sa svim vrstama i sistcmama lovačkih pušaka, kemijskim i fizičkim svojstvima raznih vrsta baruta, sa balistikom, o gađanju i pucanju, o čišćenju i konserviranju oružja, o učin« cima probojnosti i djelovanju raznih vrsta kugala i naboja, o materijalu, o kalibrima i uopće o svim modernim tekovinama na polju tehnike oružarstva, kao što i najnovijim pogledima za usavršcnje te tehnike. Praktičnim vježbama nije dovoljno, da se kandidat samo nauči ruko* vanju i gađanju sa puškom, već ga valja uputiti u konstrukciju puške i njezinih sastavnih dijelova, valja ga uputiti, kako će pušku sa kuglom sam po svojoj volji i na distancu, koja mu se sviđa, točno upucati, kako si može mušicu (Korn) na pušci sam lako isturpijati i potamniti, kako nije svejedno, da li je otvor na viziru (nišan) okrugao ili oštrobrnlno (trokutasto) isječen, da li prolazi više svjetla mimo mušicu kroz vizir do njegova oka ili manje, ili da li mušica posve zatvara otvor u viziru; da sve ovisi o njegovome oku i akomos daciji njegova oka, da si sve to može, sa vrlo jednostavnim alatom sam po svojoj volji i kako mu samom najbolje konvenira, vrlo lako načiniti; da nema tog puškara na svijetu, koji bi mu pušku tačno prema njegovim željama napras vio, pa da si može i mora ovakove nijanse i sitnice sam na pušci napraviti, i tla će ga takova puška veseliti, koju si je sam po svojoj volji ugodio, i da će takovu pušku onda sa veseljem čist ti i u redu držati. Takovim praktičnim predavanjem i upućivanjem slušači na kraju semestra, a´.co ne bi bili izućeni »Waffcnmeistcr*´«. ali bi bili upućeni u tehniku oružja, mogli bi si u praksi lako sami nabaviti (naruč ti) pušku, odlučiti se na izbor vrste oružja prema prilikama i terenu, gdje službuju, i mogli bi lako najjedno« stavnije popravke na puškama obaviti i o tom poučiti liigarsko osoblje. Dva* cijevka se pokvarila, ne će čekić (kokot) da stoji na zubu. Dva, tri poteze turpije, dovoljna su, da se zub nanovo zareže i da puška opet kroz niz godina funkcionira; dobro je, ako je puškar u mjestu, ali ako ga nema, čemu trošiti novac za poštarinu, koja iznosi tri put više, nego što stoji popravak. Takovim načinom predavanja lovstva i oružarstva, držim, da bi se kod mladih šumara probudila ljubav za lovom, ne samo to, već bi iza zgodno pros vedenih praktičnih vježba u terenu izišli iz škole gotovi lovci, koji bi se došavši u praksu još bolje usavršili i odgojili opet sebi lugare, kao lovce i po* magače kod uzgoja lova i na taj način zapušteno stanje našega lovstva, dakako uz pripomoć države i dražvnih vlasti, moglo bi doći opet na svoj prijašnji nivo, pogotovo naše šume i naša lovišta, koja su upravo bogom obdarena svim uvjetima za uzgoj svih vrsti divljači i lova. U savezu sa gore istaknutim momentima valjalo bi. kako je to i u prije spomenutom članku predloženo, izlučiti i reservirati lovišta za šumarsko osoblje, a naposeb uzorna lovišta (lovne branjevinc), koja bi služila ne samo, kao naumi i praktični objekt za slušače šumarskog fakulteta već i kao rezervoari za množenje divljači. Tako bi se moglo u Gorskom Kotaru izlučiti jedno lovište |
| ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 58 <-- 58 --> PDF |
372 Lovstvo. za tetrebove, u Sloveniji za divokoze i srne, u Slavoniji za jelene, bilo gdje u nizini lovište sa zecovima, fazanima i trekama, u Bosnoj za crnu divljač (međede i veprove). Konačno na ovaj način bismo dobili prave šumare lovce, koji bi kao takovi u službi i u terenu zauzimali opet svoje odlično mjesto u lovu, koji uistinu spada u njihove zvanje i koji jest najljepši dio šumarskog zvanja. Time bi opet bili potisnuti sa tog mjesta zvani i nezvani lovci, kojima uza svu njihovu veliku volju i strast za strcljanjcm divljači (svaka čast časnim iznimkama) manjka u većini slučajeva svaka stručna sprema i sistematsko znanje ne samo u uzgoju, već i u samom izvršivanju lova. Ing. Turkalj. O lovačkimi službenimi puškama. Početi ću najprije o dozvoli nošenja vojničkih pušaka, specijalno Mans liher karabina M 95.. kao službenog oružja za lugarsko osoblje. U tome pogledu koliko mi je iz prakse poznato, od dana prevrata pa do danas izdano je više odredaba, naređenja i rješitaba od Ministarstva vojnog i mornarice te od mini» starstva šuma i rudnika, koje su međusobno bile u kontradikciji. Jedne su od« ređivale, da se ne smije dozvoliti niti kome nošenje vojničkih pušaka, druge su dozvoljavale uporabu vojničkih karabina lugarskom osoblju, zatim, da ih imaju predati vojnim okruzima, onda opet, da ih mogu nositi, u koliko ih mogu sami nabaviti, no da im .se nemaju izdavati iz vojničkih skladišta itd. Konačno izdana je naredba ministarstva unutrašnjih dela, odclenje javne bczbednosti u Heogradu od 15. juna 1922. J. B. broj 11. 135., pozivno na akt ministarstva vojnog i mornarice S. S. broj 10.907. od 1. juna 1922., upravljena pokrajinskom Namjesniku u Zagrebu, a koja je naredbom šumarskog odsjeka ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu od 9. ožujka 1923. broj 2080. primljena kod moje šumarije putem gospodarstvenog ureda dne 21. ožujka t. g. S tom naredbom kanim se malo potanje zabaviti, no odmah u početku spominjem, da ovdje ne kanim zlonamjerno kritizirati naredbe viših oblasti, jer konačno Iako je kritizirati, a teško je stvarati: a s druge strane izdani zakoni i naredbe jednako vrijede za sva lica u državi, a zakoni se moraju ispu» njavati, jer samo pokoravajući se zakonima, možemo biti slobodni. Ja ću ovdje istaći tek neke netačnosti i manjkavosti te naredbe, koje, kad bi se krivo inters pretirale, mogle bi nanijeti štete šumarskom osoblju i izvršivanju šumarske službe u novo oslobođenim ali kako se obično kaže »prečanskim« krajevima kraljevine S. H. S. LI toj se naredbi naređuje, da se za niže označene puške i karabinke, koje su u naoružanju vojske, ne izdaje oružni list privatni m licima. To je prva manjkavost, jer nastaje pitanje, je li lugarsko osoblje privatn o lice ili s 1 u .b e n o, drugim riječima, ako se ta naredba tiče i lugarskog (šumarskog) osoblja imalo je u naredbi jasno stajati: svi m n e vojnički m (civilnim) licima. Dalje se navada za koje puške: francuske, Manliherove meksikanske, srpske, ruske i Werndlove te karabinke francuske, Manliherove i srpske. Navada se dalje pod tačkom 2„ da se ove oduzete, puške i karabini, od privatnih lica, predaju najbližim vojnim okruzima, a licima, od kojih su oduzete isplaćivati će se po komisijskoj procjeni, prema ispravnosti najviše do 500 Din po komadu. |