DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 42     <-- 42 -->        PDF

356 Da li je i u nas moguć i koristan liberalizam u šumskom gospodarstvu?


železnice u Italiju silno je pojevtinilo izvoz drva i građe u tu
zemlju; cene su drvu i građi usled toga silno poskočile; nesaves=
nost trgovaca, koji su nicali kao gljive po kiši i preplavili kao
skakavci — i ispolja i u zemlji — pokrajine, te nerazumnost, ne*
savremenost i ona sloboda seoskog ljudstva prouzrokovali su
ogromne gole seče. Ove su odmah imale za posledicu katastrom
falne nalive vode, bujičke katastrofe, godinu za godinom, te su
pretile, da u najkraćem vremenu unište sve bogatstvo i te krasne
zemlje pretvore u pustoš. Reakcija je dakle morala doći u glav*
nome radi ovoga, što nam dokazuje i činjenica, da pokrajine,
koje nisu bile u neposrednoj bujičkoj pogibelji, do najnovijeg
vremena nisu preduzele tih mera (Kranjska, Primorska).


Počeci tih mera vode nas u Galiciju, tu zemlju šuma i
sličnih odnosa, a bili su, bez dvojbe, isti uzroci za to. Reakcija
je postojala u tome, da se je vrlo strogim naročitim provedbenim
zakonima (o prijavi seče etc.) silno, u mnogom obziru i previše
ograničila sopstveniku ona sloboda gospodarstvenog raspolagao
nj a sa šumom, te su, za one velike šume, bili izdani propisi, da
moraju imati privredne planove, potvrđene od vlasti, te stručno
kvalifikovano osoblje. U Koruškoj je to skučavanje išlo tako
daleko, da se je u velikom delu zemlje stručnjački točno propi*
šivalo način i vreme seče, izrade, dopreme, otpreme, izvoza itd.
reko bi gotovo za svako pojedino stablo, naročito u onim manjim
seljačkim šumama. Regulisanje kulturnih i ogojnih radova vršilo
se je već i otprije na osnovu propisa matičnog zakona (iz god.
1852.), a sada je bilo još kudikamo intenzirano. Pa ni u ravnici
nisu se dozvoljavale prevelike suvisle gole seče, u brdovitim pre=
delima, izvan t. z. bujičkog područja, vredilo je nekako kao mak;
simum 6 hektara. Pored toga cela se je služba udesila tako, da je
šumarski stručnjak (teoretsko i praktično potpuno kvalifikovan
akademičar, organ šumarskog resora) uvek i posvuda bio na ras?
položenje naročito malim ljudima, ako su ga trebali i tražili, a
morao je po zvaničnoj dužnosti ostati ceo čas u stalnom osob=
nom saobraćaju sa ljudima i tamo, gde ga ispočetka i nisu rado
gledali. Predavanja, uzorne kulture i šume, nagrade za dobre ra»
dove, podučavanje i upućivanje, stručna pomoć u svakom obziru,
uzgoj i razdeoba šumskih sadnica, besplatno i po minimalnim
cenama, zaštita od prevare špekulanata: sve je to u neverovatno
kratkom vremenu stvorilo tako srdačan i čvrst vez među selja=
kom i tim stručnjakom, da je ovaj postao pravim učiteljem i
dobrotvorom narodnim, a što je najlepše, da je i narod to sve više
osećao i priznavao. U mnogim je krajevima šumskih prekršaja
i kazni — izuzev špekulante, ponajviše izvana — gotovo posve
nestalo. Kaucije za pošumljavanje golih sečina, gde su još bile
potrebne, ljudstvo nije nerado plaćalo; novac mu je bio ušteđen
i dobro plodonosno pohranjen, a u velikoj stisci pomagao se lako
i potvrdom, koju je imao u ruci. Kad još spomenem, da je po=
prečno na dva sreza sa više nego 2000 km2 površine i okruglo