DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 30     <-- 30 -->        PDF

344 Projekat zakona o šumama i njegova šumarskospolitička osnovica.


i kod donošenja zakona o šumama s razloga, da se bar prethodno
otupi ona oštrica, kojom se poljoprivrednik, čuvajući svoje
usjeve, okreće prema šumi te tako — često i protiv svoje volje —
dolazi u sukob sa zakonom o šumama. Pitanje je toliko važno,
da su i šumarska udruženja našla potrebnim, da zauzmu gledište
u ovoj stvari.´1


Ako sravnimo s a ci a naše gledište sa g 1 e d iš t e m
ministarskog nacrta, treba konstatovati, da je naše gle*
dište obuhvatilo u širem i potpunijem obimu one momente, na
koje treba da se odnosi dužnost pošumljenja propisana po šumar*
skospolicijskoj vlasti.


Mi znamo, da kod uređene državne šumske uprave ne može
doći do toga, da bi šumarsko*policijska vlast morala postupati u
predmetu pošumljenja, no sa načelnih razloga ne možemo akcep*
tirati, da se kod toga luče šume na državne i nedr*
žavne , kao što to čini član 15. ministarskoga nacrta. Ne srni*
jemo pregledati važnost pitanja, o kojem smo netom govorili.
Jasno je, da kod razumne šumarske politike neće i ne može doći
do onakvoga gušenja poljoprivrednoga zemljišta, kojemu su
Nijemci nadjeli ime »Umforstung«. No nije isključeno, da će u
slučaju novog zašumljavanja neke površine, koja je do sada bila
pustoš ili poljoprivredno zemljište, doći u pitanje kultura poljo*
privrednika, koji graniči sa šumom. Princip pravde traži, da se
tome zemljoradnikusmeđašu odnosno interesovanom samouprava
nom tijelu dade prilike da uzmogne staviti eventualne prigovore
protiv pošumljenja susjednoga zemljišta, ukoliko bi ono moglo
da bude štetno po njegove opravdane privredne interese.


D. Zaštitn e šume. Ministarska osnova u svom čl. 21.
razlikuje apsolutno i relativno zaštitne šume. Ovo
diferenciranje niti je u skladu sa naukom o šumarskoj politici
niti ima analogije tome u ikojem zakonodavstvu, koje danas
postoji. Ono se istina prislanja na austrijski čl. 6. i 7. te 19. 20.
zakona od 1852. g., unoseći u ovo pitanje pcsve neispravno pitanje
šumskoga plašta. Ovakovo razlučivanje treba svakako napustiti
te na njegovo mjesto postaviti pojmove šume zaštitne i
šum e zabrane . U ostalom ova razlika između našeg shvata*
nja i onoga u ministarskom nacrtu nije tako ni velika. Ona je u
nas tek temeljitije i preciznije razrađtna. (Nastavit će se.)
3


Graner: op. cit. Pa