DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1923 str. 14 <-- 14 --> PDF |
272 .´.1...1.<>..1 drveta i ugljena za loženje, koje prolazom kroz lišće dijelom iščesne, ohavi u lišću neki ..^ mijski rad. Kod svakoga kemijskog rada pretvara se kemijska energija u energiju topline ili obratno. Energija sunčanog -svjetla i s njom spojena toplina, koja prividno nestaje u lišću, ostaje u lišću i drvu sakupljena u nastalim spojevima kao kemijska energija i biva u drvu čuvana, dok se jedanput ne provede kod izgaranja drva obratni proces, t. j . da ee pretvori ta u drvu sakupljena kemijska energija nazad u toplinu i svjetlo. Eto iz oA´-oga kratkoga razlaganja vidimo, da sunce, kojemu zemlja zahvaljuje svoj opstanak kao planet, da je to sunce i na:= dalje izvor i uzdržavatelj života na cijeloj zemlji. Sunčane zrake, uslijed nejednako brzog ugrijavanja zemaljske površine t, j . kopna i mora prouzrokuju vjetrove, sunčana toplina ishlapljuje vodu iz mora, koju vjetrovi no^se na kopno, gdje daju kišu i nužnu vlagu, sunčane zrake rastavljaju u lišću bilina ugljičnu ki^ selinu i stvaraju tim za ljude i životinje ne samo hranu, jer se lišćem, izbojcima i sjemenom bilja hrane ljudi i životinje, nego nam sunčane zrake sakupljaju u drvu uslijed toga kemijskog procesa svjetlo i toplinu za razne naše uporabe, bez kojih si mi život ni zamisliti ne možemo. -. Osim ove čvrste substance t j, celuloze i u njoj uloženih tvari ima u svakom drvetu i znatna količina vode, koja ima vrlo veHk utjecaj na gorivO´St drva, U svježem, t. j . pred kratko vri^ jeme posječenom drvetu ima popreko uzeto oko 45% vode od njegove težine. Sto je drvo mlađe i poro-znije, to- je u njemu više vode. Zato ima drvo, koje je zadnjih godina nastalo, dakle drvo, koje jou stablu O´dmah do kore i koje je kod svega našeg drveća svjetle boje, radi čega je nazvano´ »bijel« ili »bijelik« to> ima daleko više vode nego drvo u unutarnjosti debla, tako zvana »srčeviiia ili srža«, koja je kod većine drveća tamnije boje, radi veće množine napred pomenutih tvari, koje se u stijene stanica toga drveta 1. kustiraju. Čim dulje leži posječeno drvo na zraku i što je tanje cijepano, tim će se bolje osušiti, naročito, ako je zaštićeno od kiše, a tim bolje gori. No i ono drvo, koje je posve dobro na zraku isušeno, ima još uvijek vode oko 10—15% njegove težine. Izgaranje drva počiva u tome, da se njegove izgorive sasto^^ jine, a to su ugljik i vodik, vežu sa kisikom zraka i izlaze kao plinoviti produkti, koji gore, a čvrste neizgorive sastojine ostaju u pepelu. Tvari, koje ostaju u pepelu, su mineralno^metalne sa^ stojine drva, od kojih su glavne kalij, natrij, magnezij, željezo, vapno, fosfor, sumpor itd. Sam proces gorenja možemo podijeUti u tri faze naime: upa^ lenje, plamen i žeravicu. 1. Up a len je. Da se drvo upali, mora se sa posebno pri;^ doslom toplinom ugrijati do stanovitog stupnja. Ovo prvo ugri^ |