DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1923 str. 38 <-- 38 --> PDF |
1*>0 Bujičarstvo. Xov;i iztraživanja u tom pogledu- pokazuju dalekovidnost prvaka na polju bujićarsts^a, kao što su: Surell, Duilc, Gras, de Bastalica, Demontzcv, Schiudler, Dr. Koch. Scckcndorf, Landolt Sal/er. \Vang, Graf, Krcuter i dr.. koji su upirali prstom na sumo, kao regulatore bujiea te su svojim radom i nastojanjem doprinijeli, da je uređenje ovog pitanju predano u ruke on ma, koji upravljaju tim regulatorom bujica i svršavaju pretežni dio posla kod njihovog uređivanja, u to su — s u m a r i. Pitanje, da li je hujičtirstvo čisto Šumarska disciplina ili je hidrotehnička, izazivala je s^ojedobno velike riispra\e. Iz tih se vidi, da je ogromna većina stručnjaka priznala šumarskim tehničarima glavn i di o zadatak a kod izvršivanja bujičarskih ratinja-, i to u oornjem toku potoka izključivo Šumarima, u srednjem toku. i^djc se dižu veće tehničke naprave za h\atanje nanosa i uspo^ stavu ravnotežnog prolila, prcporuča se sporazumna smadnju s hidrotchnića? r!ma (samo kod A^ećih naprava!), a tek u dolnjem toku potoka, gdje već prelaze u rijeke, prestaje zadaća Šumara i prepušta se posao kulturnom tehničaru. U zenaljama, gdje je šumarsko gospodarstAo uzorno uređeno, kao n. pr. u ...^ maičkim državama (Bavarska), prevladuju poslovi tehničke pri^ rod e te šumarska djclatnO´st kod uređenja bujica stupa u pozadinu. No i tu su se dizali ogorčeni glasoAi protiv toga, što se je bujičarstvo kanilo staviti pod kulturne tehničare, >^... da su šum. tehničari u ...´.. redu pozvani, da obrazuju sekcije za bujičarstvo.«´^ Slično je n. pr. u Švicarskoj i Japanu, gdje obavljaju iste sad šumari sad tehničari, već prema karakteru posloA´a. L^" Francuskoj i bivšoj Austriji, koje zemlje stručnjaci nazivlju »Muster? liinder fiir \Vildbachverbauungcn«, čini bujičarstvo integralni dio šumarske službe, koji .´.5. za taj posao naročite izobraženi šumarski stručnjaci. Zakoni od 28. jula 1860, od 8. juna 1864 i konačno od 4. aprila 1882 udarili su temelje bujičarstvu u Francuskoj, k-oje je kasnije dekretima usavr=^ savano, ali nikad nije dirano u temeljni princip organizacije, koja je postavljena sas\´im u r uke šumarima. Zakon od 1882 nosi naslov i određuje način ^restauracije brdskog tlu« te u L dijelu govori o obnoAi brdskog tla, u IL dijelu O načinu, kako da se to obnovljeno tlo uščuva. A´^eć taj naslov pokazuje, da Francuzi smatraju bujice integralnim dijelom onog zvanja, kojemu je povjeren cijeli skup radnja, koje oni naziA^aju u kratko »Service do Restauration«. a ^Jijemc^ ih dijele u ^AVildbackregulicrungs:: und Aufforstungsdicnstc´. S ....-.. ističe Scckentiorf,- da ondje (t. j . n Francuskoj) uslijed toga dobiva cijela služba ]cdn Ističući, kako je u Švajcarskoj podijeljena ta služba na šumare i hidrotehničart. vcl: isn pisac; Naravne posljedice te ničim ne opra^ dane podjele ..!>1..´. očituju se u tome, što poslovi, koji su usko jedni s drugima povezani, uskjcd raznom hkosti mnijenja ne moou b´ti u pravo vrijeme i na pravi način obavljeni, što sve u Acliko ugrožuje tako jedinstvenost i slogu u osnovi, koja je apsolutno potrebna za ovakav posao, kao i samu provedbu posla. Uslijed toga stoje poslovi, koji su potrebni za sistematsko uređenje bujica, daleko \iše, nego li bi stajali, ^ Ferdinand \\´ang: Grundriss der \Vildbauverbauung, 1903, str. 463. ´ Vtof. Dr. Arthur Scckendorf: A´crbauung der AVildbaehe, AufPorstung und ISerasung der Gebirgsgrunde. 1884. str. 18. |