DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1923 str. 36     <-- 36 -->        PDF

100 Pismo uredništvu.


Treba jc> da imenovano ministrstvo kot ,zastopnik gozdarstva prouči, ali
kaže ustanoviti ministerijidno komisijo za agrarne operacije, ki ne´ sme biti
podrejena´ niti ministrst\-u za poljoprivredo rtiti ´/a gO´zdarstvo, ker -se peča ^
predmeti, ki, spadajo v resort obeh ministrstev. V ministerijalni komisiji bi
´TTido.ministrstvo za šume in rudnike .svojega zastopnika, ki bi lahko ščitil šu^
marstvo. Proti ustanovitvi mini&terijalne komisije za agr. operacije pa ^vori
dejstvo,´da se iste vršijo najbrž samo na teritoriju Slovenije, no pa vse države.


\^sekakor pa je potrebno, da se odpravijo nekateri izmed navedenih ncv
dostatkov, ki s popolnoma pravilnim upravnim postopanjem niso v soglasju:
Po menju J. S. U. bi bilo v prvi vrsti poklicano najvišje gozdarsko´ oblastvo,
to je naše ministrstvo, da skuša doseči pri organizaciji agrarnih operacij tak
položaj, da bi ne dopuščal nobenega nezaupanja od katere si bodi strani.«


Šivic.


Pismo Uredništvu.


CJospodinc urednice! -


Nedavno su u Sum. listu izašle nekoje karakteristike francuskog šumarstva,
manje više spo!jasne prirode. Međutim i pored toga kod nas se o francuskom
šumarstvu vrlo malo zna; kako uz to postoji veliki broj predrasuda o njemu,
koje srao imali prilike i da čujemo i da čitamo, primorani smo, smatrajući to
kao jedan moralan dug, da stavimo na ....^.- mesto sve te vrednosti. Naš
narod, koji je u ghwnom primao civilizaciju preko Nemaca i od Nemaca — od
čaše do knjige sve je dolazilo preko Beča i Pešte — gledalo je u glavnom na
sve kulturne tekovine, bile one materijalne ili duho\me prirode, nemackim očima
i kroz nemačke iiao´čale. ^


To se toliko urodilo kod dobrog dela naše^g .naroda^ da je sva ta tekovina
indentifikovana sa pojmom »Švaba«.


Iz te germanske hipnoze vrlo se teško^ bude i ljudi, koji često imaju visoko
mesto u kojoj administraciji, ili disciplini, ili koji kao pedagozi imajući uticaj
na toliko generacija, stvaraju čitave falange ljudi pogrešno orijentisanih i rđaA^o
aviziranih.


Mi smo na žalost to´ morali konstatovati i u našem šumarstvu, naročito,
baveći se jedno izA´^´snO´ vreme na službi u Hrvatskoj.


O francuskom šumarstvu ili se u opŠtc nije znalo, ili i što se znalo i ..^
pisalo, to je bilo vrlo često pogrešno ih nedovoljno tako, da se mogla videti
samo jedna strana ih polovina, pa´i ta rđavo osvetljena.


Čitali srno n. pr. da je ...... šumarska organizacija u glavnom ista kao i za
Hoeberta — netačnost koju ne bi mogao da izreknc čovek, koji se služi fran?
cuskom kteraturom-, a ne samo nemačkom.


, Čitali smo jednu drugu netačnost: da su Francuzi u početku prošlog veka
prodavali svoje Sume, jer je tada kod (....., ekonoma urodilo uverenje, da država
nije sposobna da gospodari velikim kompleksima — stvar skoz neverno pre=^




ŠUMARSKI LIST 2/1923 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Pismo uredništva ´ 101


^stavljena i´može se reći iropiitirana od nemačkih ekonoma, a koje smo mi primili
kao goto\4i činjenicu.^


U stvari je ta prodaja diktovana jednom fitiansijskom, političkom i vojnis
ekom nuždom: isplata ratne otštete saveznicima. Napominjarao još uzgred da
je najveći deo tih šuma francuska država ponovno otkupila. Ili »mi ne želimo da
nam šume — kao u Francuskoj — budu s ´V-i-svoga priiioda angažovane kod ...^
dukcijc ogreva.« Ako je aluzija ciljala na -politiku franc. države i šumar, admi^
nistracije, onda je potpuno netačnojer -su 70%, državnih i opšte naradnih šuma
visoke sume, a ako se mislio na privatne, onda se trebalo ograditi, ali nikako
ne onako: generalisati,


Držimov da s-e nauka nikad ne može tretirati jednostrano, i služeći se samo
jednom vrstom izA´ora: da bi bila objektivna i visoka, mora se inspirisati svima
izvorima i svima sretstvima. Dok druge nauke ne znaju za državne i nacionalne
granice niti no.se karakter ovo^g ili onog nacional zrna — jer ne postoji francuska,
nemaĆka ili engleska medicina, tehnika ili biologija — dotle šumarstvo nije
uspelo, da izađe iz jednog manje više nacionalnog, da ne kažemo šovinističkog
okvira, Mi na jednoj strani imamo danas nemaćko, na drugoj francusko šu=
marstvo od kojih često jedno s drugim imade .´.1. malo´ ili nimalo \xzc.


Da navedemo samo jedan primer: uzmimo proredu, koju u isti mah isti^


ćemo kao jednu od prvih i najmarkantnijih karakteristika francuskog šumar*
stva. Francusko šumarstvo radi sa snažnim proredama u svima državnim, op*
štinskim i opšte narodnim šumama, već punih 253 godina t. j . od »Ordonnancereglementaire
« 1669. godine, kada. je proreda uzvaničena u svima državnim i
opšte narodnim šumama. Proreda se praktikovala u gotovo svima većim kra?
Ijevskim i državnim šumama još u prvoj polovini XVI. veka, ali je postala
obligatnom od 1669. godine.


Pozitivni, brzi, latinski duh shvatio je veliku — kulturnu, uzgojnu, tebni^
cku i ekonomsku korist proreda još u .... veku. Prvi šumar, koji daje defi^
ničiju prorede, i dokazuje njene uzgojne ekonomske i tehničke koristi, prema
fczultat´ma koje je dotle francusko šumarstvo imalo, to je Tristan marquis de
Rostand, koji je još 1550. izdao SA^oje šumarske memoare. AH onaj, koji daje
potpuno naučni obUk toj tezi, sa svima sredstvima, što su tadašnjoj nauci sta^
jala na raspoloženju, i koji, navodeći u svojoj knjizi jednu masn statističkih ..^
dataka i/, pojedinih šum,skih uprava, nabraja sve pozitivne rezultate proreda za
jednu perijodu od preko 130 godina, a koje rezultate današnja nauka ne samo
da´ nije demantovala, no im je dala svoju punu sankcju, — to je \´arenne de
Feuille u svojim znamenitim memoarima. Ti su memoari izdati pri kraju X\´IIL
stoleća, te ih je onda nagradila francuska akademija nauka; od njega potiče
.znamenita izreka: »cjuien surchargeant les futaies on prodult plus d´ arbres et
moius de bois.«


^ Početkom XIX, stoljeća sve su države prodavale s\4>je´ šume najviše iz
finansij.skih potreba u vojničkopolitičke svrhe te je nauka Smithova o nespo-^
sobnosti države za vodenje velikih gospodarstva dobrO´ došla državnicima, du
se.i s naučnog gledišta opravda ovaj korak. (Op. Ur.)


1 Merooires forestiers 1790". Pariš. -´ , ..




ŠUMARSKI LIST 2/1923 str. 38     <-- 38 -->        PDF

]02 Pismo uredniŠtv.u.


Varennc .. Feuilie nabraja tacno .sve one rezultate prorede, koje su u
Nemačkoj u punoj ineri sankcionisane tek .´891. godine, na poznatom šumara
skom konj^resu u Karisruhe gde je dr, Baur u svom predavanju i%neo te rezuU
tate u nekih, osam taeaka. Fodelu na razrede, koju je nedavno dao hanoveranski
šumarnik Kraft — dao je jož onda t. j . 1791. \´arenne de Feuilie!^ U Njemačkoj
je, kao što se zna, intenzivnije potakao pitanje o proredama Georg Hartig tek za
njim Cotta, Pressler, Hundeshagu, Pieii, Feistmantel itd.
Stvoreno je jedno more literature u NemaekoJ, ali su to> većinom bile
empiriske rasprave s manjim pokusima ovde i tamo. Znatna, da su u Braun*
sehNveigu o^snovane pokusne plohe 1856, u Saksonskoj , 1860, u Bavarskoj 1870.
U Nemačkoj proreda je uzela veeeg maha tek 80 tili godina pro-šloga stoljeća.
Ali proreda, koja se praktikuje u Nemačkoj, nema ni karaktera francuske
prorede »eclaircie par le haut« niti danske u divnim bukovim selandskim šu#
mama, ona još nosi uvek karakter čišćenja.^ Kao štO´ se vidi u jednom najvaž*
nijem uzgojnom pitanju Nemaeka je za eitavih 200 godina išla za Francuskom,
a dve kulturne nacije bile su ograđene jedna od druge kineskim zidom nema^
jući nikakve intelektualne veze među sobom. Bilo je dovoljno pažljivo pregle^=
dati evidencione knjige nekoliko francuskih uprava, koje već 200 godina beleže
prorede seče, sve moguće intenzivnosti, od »najumerenijih« do^ »najsmelijih«,
pa doći do toga rezultata, dokle je došlo nemačko šumarstvO´ posle mora ..^
pisati knjiga, prosutih reći, i lutanja . pokusima. Držimo, da nema frapantnije
pouke u tom pitanju od ove, koje je preživeo pisac ovih redaka: Praveći
1920. god. jednu eskurziju u Vogezima s profesorima i studentima nancijske
akademije, došlo se do jedne 70 godišnje jelove sastoj-nc, razdeljene cestom,
k0ja je do 1918. godine novembra meseca bila granica između Nemaeke i Fran?
cuske. Zapadno- od puta bila je francuska, a istoeko nemačka sastojina: za=
padna sastojina malo reda, ali sa snažnim, zdravim jelama imajući svaka već
impozantan prečnik i znatnu tehničku dužinu — istočna sastojina vrlo gusta,
ali s bezbroj suvih vrhova, tankim i kržljavim stablima (pissodes pieeae se dobro
udomaćio, a za njim i aeeidium elatinum).


Profesor, koji je vodio´ tadašnju eksurziju, a sadašnji direktor »E´eole
Nationale des .... et Forets«, gospodin Guinier,. zaustavi i pokazujući levo


^ V. de Feuille^a nemački autori gotovo i ne pominju. Govoreći o prore=
dama Sehwappach kaže: Die Gesehichte der Bestandespflege mittels Durelv
forstungen fiihrt zuriick bis zum Anfang des 16. Jarhunderts. Die Forstordnun^
gen und spiiterhin die forstlichen Sehriften (Langen) enthalten vcrsehiedene An==
leitungen iiber den Zvvxck und die Bedeutung dieser MaBregel. In dcr Praxis
diirften jcne Anleitungen jedoch nur den Erfolg gekabt haben, dass man das
notige Stangenmaterial nicht durch den Abtrieb wuchtiger HoTste, sondcrn aus
den zuriickbleibenden und uberzahhgen Individuen alterer Bestiinde, entnahm.


G. L. Hartig war der erste, \velcher fiir Bestandespflege mittels Durch:^
forstungen einc systematische Anleitung erteilte -- itd. (Forst.wirtschaft)
. ^ Bilo je i u Njemačkoj stručnjaku, koji su način prorede, što je uklanjao
sam,o suha i preraštena stabla, nazivali pokapanjem mrtvaca, te zagovarali-novi
način na sasvim drugim temeljima. Spominjemo Borggreve^a i ...... (Vidi
pobliže u domaćoj literaturi: Marinovlć: Proređivanje šuma. Šumarski list 1917.)
Op. ur.




ŠUMARSKI LIST 2/1923 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Pisnio uredništviL


i desno-, doda jednom lakomskom kriitkoeoan: »(3vde s.u vršene .umcrenije
prorede od 50 god. na naprvo, a ovde ox´>et uopšte nisu vršene nikakve prorede
sem mes´timiČnog čišćenja suvih i već´ mrtvih jedinki.« Naglašujemo da je
šuma bila istog doba, pod istim topografskim i kb´matskim okolnostima. U
pratnji su biH i jedan Šumar Alzašanin kao i tri čuvara Alzašanina, ko^j! su
svi ranije bili u nemačkoj admini´Straeiji. Svi su oni potvrdili tvrđenje ..
Guinier^a, naA´odeći, da svi šum-ari, koji su bili u toj upravi držeći se ...^
bukvalnije principa, da je jela vrsta, koja ne ljubi svetlost, dozvoljavali su
samo´ najopreznije čišćenje suvih i umrlih stabala. Bilo bi još ovakovili pri^
mera, iz kojih bi se videlo, da o´vc dve nacije nisu imale nimalo^ veze u 8.
marstvu, iz kojih bi se zatim videlo, da Nemci nisu znali, ili nisu htjeli da
znadu za mnoge francuske metode, ili ako su ih znali, prisvajali ih ..1. često
kao> svoje, i to tek 50 i više godina kasnije pO´ pojavi istih u Francuskoj.
Detaljan, ali. interesantan je slučaj sa »klupom« za merenje opsega, kojoj
Nemci daju ime »Presierova klupa«, koju je u Nemačkoj literaturi predložio
Kielman 1840. god. — a koju je stvorio i prvi. konstruisao* i čiju sliku vidimo
još 1790 u malo gore spomenut´m memoarima — \^...... de Feuille. Pressler
kaže za tu klupu da je bolja i praktičnija od svih ostalih-, ali nigde ne pominje
ima Varenne de Feuille.


Moramo priznati da se u Francuskoj ne piše mnogo: jedva upola od
onoga, što se svake godine u Nemačkoj objaAdjuje. Da dodamO´ odmah, da se
ni u drugim naučnim disciplinama ne piše u Francuskoj toliko, koliko u Ne^
....... ´


To je samo´ jedan deo one bitne razlike između francuskog i neraačkog
mentaliteta. Velik u invenciji i u tome nedostižan francuski duh otvarao je
puteve tolikim teorijama i izumima, naročitO´ u poz´tiAmim naukama u fizici
i matematici — ali nikada ne mnogo detaljan ni razvučen. Francuski udbc-nik
matematike nikad nema toliko- izrađenih primera, opisa, detalja, koliko ..^
mački. To je stvar toliko poznata, i svi oni, koji se služe jednom 1 drugom
literaturom, to vrlo dobro znaju. Ali ne pisati mnogo, ne znači raditi malo,
naročito ne u šumarstvu.


Čitava jedna bogata literatura, čitava hrpa opita, pokusa, rezultata od
pirve naučne važnosti nalaze se u arhivama francuskih inspekcija. Objavljuje
se šam.o kostur, samO´ najhitnije.´


Drugo karakteristično mesto francuskog šumarstva, koje ga u šumarskoj
nauci nesumljivo stavlja na prvo mesto, to- je bujiČarstvo i ofiksacija duna.
O tome se i kod nas zna, jer su i Austrijci i Svajcarci uČili od i kod Fran^^
cuza, jer su Frncuzi bili prvi, koji su udarili nauči^ii temelj bujičarstvu. Hiljade
hektara Suma, koje ......^... i danas francuske Alpe i Juru, kaO´ i ona duga
pantljika obale na Atianskom Okeanu od ....... do Dunhergue^a, pokrivena
sada divnim borovim Sumama, jesu nesumljivo jedan od najvećih ponosa fran^
cuskih šumara. To- ogromno delo zahtevalo je godine najistrajnijeg i najtežeg
rada, znanja, nauke, požrtvovanja, da se do takvih rezultata dođe. ..... je
zatim trebalo propagande, predavanja, konferencije, da se dođe do onake
legislacijc, koja je omo-gućila taj rad. Alpinske šmnske upravne to su pravi
naučni -laboratoriji: metereološki, geološki, tehnički, šumarski. O tome poetoji




ŠUMARSKI LIST 2/1923 str. 40     <-- 40 -->        PDF

104, Fisino uredništvu.


jcdmi ozbiljna naučna literatura sa nekoliko remck.dela, bez kojih se danas
nemože raditi na polju bujičarstva. Da napomenemo samo: Vallot Demont7>cey


A. Sureik Laparent, E. Tbicrv, ....., Maugin itd. AJi po broju ova literatura
nije ni izbliza onolika, kolika u Ncmačkoj postoji n. pr. samo o Liparis jnonaclia.
Jedno treće karakteristično mesto za franeusko šumarstvo jeste svakako
uzgoj šuma prirodnim putem regeneracije. Francuska nasuprot Nemačkoj nema
mnoao veštačkih sastojina. Imajući više liščara od čef.nara, a medu liščarima
!iaj\-išc hrasta, oni su najveću pažnju i najviše studija poklonili prvenstveno
hrastu a naročito mešovitim hrastovim i bukovim ili grabovim visokim šumama.
Ta literatura veoma je bo^gata i kvalitativno i kvantitativno.


Metoda sukcesivnih seča, sa snažnim prorcdam.a. u raznim varijacijama,
progj´csivnom oplodnom i završnom sečo-m — pružajući maksimum rentabil^
nosti, osiguravajući opt´mum bioloških uslova te prirodno pamladivanje — to
je princip opšte praktikovan u većini tih šuma.


To su šume, ko-je su najlepše a ujedno i najrentabilnije u Francuskoj.
Francuski šumar se gotovo više ponosi tim hrastovim šumama, nego Alpima
´i Gaskonjskim dunama: »La bos e´est ie travail et la seience iei-c´est Fart.«


I svaki onaj koji je video one hrastove šume jugoistočno od Pariza pri^^
znaje. da je to umetnost.


Onaj bujni bogat grabov suetaž, pod gorostasnim hras-toviina, dajući
-krepku svežinu tlu, i terajuei one hrastove u vis, ali bez utiska jedne piašume
sa divljom razbacanoeću i neredom — već na protiv dajući izgled jedne bogate
bašte, na pr\i mah rekao bi Čovelv veštacke, ali koja je-prirodnim putem ..^
dignuta, pod nečijim budnim nadzorom i operacijom .......-.., koji strogo
bdijući nad »etatom«, bdije i nad uzajamnim odnosima hrasta i bukve, ne
dajući nikad da ova uzme mah nad njim, ali postizavajući pomoću bul-cve
maksim.um kulturne i tehničke koristi kod hrasta.


Mi nismo^ stavili sebi u zadatak, da iznosimo- tehničke detalje oko´ uređenja
tih šuma: hteli smo^ samo da istaknemo i podvueemo nekoliko važnih i većih
momenata iz francuskog šumarstva, koji se ne smiju nikada zaboravljati: buji*
eai´stvo, proreda, prirodni uzgoj.


Oni, koji su bili i francuski i nemački daći, kao što je´ slučaj s piscem
nvih redaka, te još s nekolicinom drugova, koji su isto ...^ bivši nemački stu^.
(.lenti, došh na završetak studija u Francusku, s rđavim predubedenjcm o frans
cuskom šumarstvu, s predrasudom o francuskoj degeneraciji,´ .^......! da osiin
Hartiga, Loreya, Judcicha, Endresa, Cotte, Sch\vappacha itd. nema niti može
biti drugih šumarskih svetaca — sretni gn, da su se u tam razuverili, te su
stekli uverenje, da postoji još jedno šumarstvo sa bogatom prošlošću, s jakim
tradicijama, energijama i rezultatima.- Stojeći .. gledištu, da naše šumarstvo
treba da dobije svoju individualnost ne imitujući ni jedno, ali održavajući
veze sa svima i inspirišući se svim pozitivnim vrednostima — primorani smo
da konstatujemo, da dok na jednoj strani kod nas šumarstvo u začetku,
r,s!cd nesretnih istorijskih, političkih i nacionalno ekonomskih razloga — na
drugoj strani ono je doslovce kopiralo nemaćko odnosno mađarsko- šumarstvo
OLI skrižaljki prihoda i prirasta šuma do nemačkih proreda.


Ako su nam izvesne metode u našim hrasticima podbacile i donele razo:=
čarenja, potražimo objašnjenja u francuskim hrasticima, koji su na .sličnom




ŠUMARSKI LIST 2/1923 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Plsnio´.urcdjuštvu*


podneblju, geografskoj širim i t(;]>oi^rahsk<)j bituacjjt, oni ih ... 2S0 god. racijo^
n;ifno cksploati^u i u/guiaju i ivnajti ih svi^ vise i avc ic-pših, a mi ih imamo
&.´. manje i sve j^oiili. NJc ćemo ih iinitovati, uli ćcino se ..... čemu imućili.


Xaj/itJ kojis ... o Nans jNkoij Akademiji: bilo je o njoj mno^o j-eči i išlo
.. do absurdnosti, dti se pilj, je h ..\.. našem Zugrehaekom šumarskom ki^
kultetu — /ašto? Jer se nosi mi/i\ fakultetu? Da li se koji Nemac usudio da
upita, je U Tarundska Akademija ravna ili niža od Miinehenskoi^ ili Tubnv
^cnskiJ!^ šamarsko)^ fakultetu? L)a li jekur/om prima samo najbolje građevinske i poljoprivredne inzinere, doktore
Hto/ofije 1 prava, a koja je po i/u/etku primila ljude .samo sa osmo^ra/,?
3´cdni od onih doetora i inžinera — dali takvoi visokoj školi /bog toga, Što nema
oi´gunizaciju- jednog od nemackih univerziteta, srne i moiće da se negira prvkla.snost jedne pedagoške i naučne institucije´^^


Ako su p(xjedinei u posleratnim generaejama podbacili, eega ima u svima
školan-ia i fakultetima — renome Francuske šumarske Akademije u Nancy^u


— koja je sa opra\´danim ponosom kro/ 100 godina nosila zastavu francuske
šumarske nauke — ne sme da trpi, a njene diplome ima da se poštuju.
Brus, 15. X1L ... god.
Milan ManojIo\4Ć, okružni šumar.


O p a s k a u r c d n i š t .-- a.


Ivao objektivan list rado ustupamo mjesta ovom dopisu člana našega
udruženja, koji hoće da ispravi nekoje pogrešne predrasude o frane, šumarstvu^
koje su kod nas raširene. Samo Što g. pisac u obrani francuskog šumarstva
često nano^si krivicu njemačkom šumarstvu, koje je na polju zelene struke
steklo neprocjenjivih zasluga, što mu se ne mo/e i ne smije poricati.


Stojim-o na principu, da mi imamo i/graditi vlastit o šumarstvo prema
svojim specijalnim prilikama. Razumije se samo po sebi, da kod tog rada
moramo graditi na ono-m temelju, koji su napredniji naiodi udarili na polju
šumarstva te ne smijemo praviti eksperimente, da nakon dugog istraživanja
UA^dimo^ da smo na krivom putu ili da nakon dugog i skupog istraživanja
dođemo do rezultata, koje drugi narodi već ^ada posjeduju. Kod izbora ....-.
ne smije nam biti mjerodavno drugo, nego stručnost i pozitivni . e«
z u] t a ti , kod čega narodnost i simpatija ne igra apsolutno nikakovu ulogu.