DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Izgradnja šumskih prometila. 819 Konačno niti ne uviđamo potrebe, zašto da se jedan posao, koji mi sami možemo da posve lijepo obavimo, prepušta kupcu. To nas sjeća još na ona vremena, kad se kupcu šume stavljalo u dužnost, da na očigled šumarskog osoblja pošumi sječine umjetnim putem. Šumarsko je osoblje bilo degradovano na obič* nog posmatrača — policaja, iz čijih su ruku bili oduzeti najvažniji poslovi, a to je sječa i pošumljenje. To je na sreću danas ana* hronizam, nu nema dvojbe, da će i izgradnja prometia po kup* cima za kratko vrijeme to isto postati. Ne ističemo, da mi u tome vidimo pitanje prestiža šumar* skog staleža, jer taj razlog ima za mnoge premalenu dokaznu moć; u današnje materijalističko doba mi taj način, kojim »jef* tino« i »bez muke« dolazimo do prometila, smatramo apsolutno štetnim po šumovlasnika. Takav postupak nas sjeća na kolonije, koje se eksploatišu u potpunom smislu te riječi. Ne iz kakovih altruističkih, ambicioznih ili sličnih motiva, nego iz goli h fis nansi jalnih razloga mi želimo i zahtijevamo, da se naše šumarstvo oslobodi tog helotskog po« ložaja, u koga su ga gurnuli razni eksploatatori; ono treba da se digne na visinu, koja ga ide među ostalim granama narodne privrede. 2. Izgradnja prometila po vlasniku šume. Moglo bi se navesti još mnogo razloga, potkrijepljenih do* kaznim činjenicama, da je vlastnik šume jedini pozvan, da iz* gradi u svojoj šumi sva potrebna prometila. Mislimo međutim, da težište cijelog pitanja izgradnje pro* metila i ne leži na samom pitanju tk o treba da gradi, već se dokazi onih, koji su za gradnju po kupcu šume, upiru poglavito o pitanje, čim e će se graditi. Nisu oni protivni gradnji po vla= sniku radi toga, što je do sada navedeno, nego zato, što se upiru o to, da vlasnik (kod nas u prvom redu država) nema dosta ka* pitala u te svrhe. Ako se i kod koje grane narodne privrede može govoriti o obilju kapitala, onda je to u prvom redu šumarstvo. U šumama su nagomilani silni kapitali, samo treba naći načina, da se te mrtve kapitale stavi u promet. Današnji način unovčivanja šuma ne će mnogo pomoći Me* lohu poratnih državnih potreba. Dugotrajni ugovori s minimalnom prodajnom cijenom drveta, prodaje na panju u šumama, koje nisu proviđene mrežom šumskih prometila ni iznutra, a kamoli da su povezane valjanim prometilima s pijacom; izgrad* nja i popravak šumskih cesta, željeznica i ostalih naprava pokupcu - sve su to sretstva, pomoću kojih će se prije sasjeći svi redovni etati, i sve prištednje, nego li zadovoljiti potrebe. Ka* kove će pak šume ostati kraj takovog načina iskorištavanja, do= voljno nam svjedoče primjeri kod kuće i u inozemstvu. Sada nastaje pitanje, kako i na koji način može država da to provede? Jedno je sigurno, da se to ne smije, a i ne može pro* .* |