DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Izgradnja šumskih prometila. 2. Šumovlasnik sam izrađuje potrebna prometila te se njima ili sam služi kod izvoza drva, ili ih predaje na uporabu kupcima drva. 1. Izgradnja prometila po kupcu. Da se uopće uzmogne rentirati izgradnja prometila, treba prodati najmanje toliku drvnu masu, koliko će predvidljivo sta* jati prometilo, koje kupac ima da sagradi. Pošto se želi polučiti i neki prihod — jer to je konačna svrha svake eksploatacije — treba osim toga gornjoj drvnoj masi do« dati jcš neku množinu, koja će kroz stanovito vrijeme (trajanje ugovora) davati neku rentu. Pošto se u većini slučajeva radi o prometilima većeg značaja i opsega, mora se predati kupcu znatna drvna masa, da mu se uopće rad uzmogne isplatiti. Kod toga igra znatnu ulogu i amor« tizacija kapitala, uloženih u izgradnju prometila; što je dulje vrijeme uporabe izgrađenih prometila, te što je veća drvna masa, to su povoljniji izgledi za eksploatatora, jer su godišnji amorti* zacioni obroci manji. Silom prilika dolazi se na taj način do dugoročnih eksploata« cionih ugovora, poznatih većinom po svom zlu glasu, kao što ReuB1 davađa za bukovinske i bosanske ugovore. »Šumska prometila u rukama eksploatatora uvijek znače neku opasnost za šumu. Ma da je eksploatator spretnim ugovorima bilo koliko stegnut, on uvijek nalazi puteva i sretstava, da tu šumu iskoristi daleko preko dopustive prihodne sposobnosti, da je opljačka, težeći jedino za svojim materijalnim probicima, vi« sokim ukamaćenjem, velikom poduzetnom dobiti i što skorijom amortizacijom kapitala.« Velika drvna masa uvjetuje gomilanje mnogogodišnjih sje« čina te rad kroz dugi niz godina; za eksploatacije te vrsti po* trebni su veliki kapitali, koje mogu samo financijalno jaki poje« dinci ili novčani zavodi, da pribave. Tim putem dolazimo do m on o p o 1 n o g položaja silnih poduzeća, koja isključuju svaku konkurenciju u svojem interesnom području, dakle i kristaliza« čiju cijena u korist šumovlasnika. Kako eksploatator gradi prometila i u kakovom ih stanju predaje šumovlasniku, vidjeli smo kod prikaza prilika u Buko« vini; u većini slučajeva ta su prometila u momentu predaje u jadnom stanju tako, da u njihovu restauraciju treba ponovno uložiti znatnih svota. Konačno, kupac šuma traži svoj račun te mu se ne može u tom pravcu ništa predbacivati. To bi moralo zadesiti one, koji su eksploatatoru dali mogućnost, da razvije svoju štetnu aktivnost. Uopće šumovlasnik, koji pušta da mu kupac drva gradi pro« metila, pravi vrlo loš posao Kupac ne radi ništa badava, što je sa trgovačkog gledišta posve u redu. U prometila uložene kapi« tale, riziko kupčev, itd. sve to plaća vlasnik šuma niskom čije« 1 RcuO: Forsthaushalt. Wien 1918. str. 422. 3 |