DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1922 str. 28 <-- 28 --> PDF |
666 Izgradnja šumskih promctila. U ostalim dijelovima šumskog posjeda palio se ugljen, pc= taša ili se proizvađala cijepana roba, kod čega se upravo na naj; neracionalniji način iskorištavalo drvo. To je bilo jedino, ali i mršavo vrelo prihoda, koji nijesu bili ni sjena onoga, što su šume mogle i morale davati. Gospodarenje prije godine 1888. naziva Opletal drevnom prošlosti. Da se ipak iz tih silnih kompleksa šuma izbiju neki veći prihodi, davane su eksploatatorima velike pogodnosti kod kupa drva, a koje pogodnosti nikako nijesu bile spojive sa principima razvijenijeg šumskog gospodarenja. Dužnost kupca je bila, da sagradi nužna prometila, koja će nakon izmaka ugovora prijeći u vlasnost fondova. Da se omogući amortizacija kapitala uloženih u prometila, grupisane su sječine na velikim, suvislim površinama; uz takove i druge velike koncesije nađoše se eksploatatori i otpoče veliki rad u bukovinskim šumama. Na taj način povećaše se i prihodi; šumskim cestama i željeznicama otvoriše se za saobraćaj i takovi predjeli, koji su prije smatrani za nepristupne. Šumska j_e uprava tada uvidjela silnu važnost prometila za svaku šumsku eksploa» taciju. U onim predjelima, koji nijesu bili predani eksploatator rima na sječu, počela je uprava iz vlastitih sretstava, t. j . iz re= dovnih prihoda, da sama gradi prometila. U godinama 1887.— 1898. investiralo se 1,433.000 K u transportna sretstva; u 13 šum* skih uprava sagrađeno je okruglo 127 km cesta i željeznica. U isto vrijeme počeše da izlaze desetgodišnji eksploatacioni ugovori; odmah se opazilo, da je bila počinjena velika pogreška, što se prepustilo kupcu, da sam gradi prometila. Usprkos sviju napora nije uspjelo prisiliti kupce, da grade prometila stabilnijeg značaja. Pilane, koje su kupci sagradili, nijesu mogle nikako zadovo* ljiti, jer su bile nesolidno izgrađene i daleko u šumama, samo da se trošak transporta surovina što više umanji. Eksploatatore ipak pripada ta zasluga, da su oni prvi uveli u život šumske željeznice. Kako su svi objekti bili više efemernog značaja, pruge nesolidno trasirane a vožnja u zavojima opasna, to se od preuzetih objekata nije moglo ništa upotrijebiti. Uzalud je drvo bilo prodavano uz bagatelnu cijenu jer investicije, koje su imale po izmaku ugovora da pređu u vlasnost fondova, nijesu ništa vrijedile, a bile su indirektno preskupo plaćene. To stanje opisuje Opletal riječima:1 »Kupci su stekli milijone u tom poslu, a upravi fondova ostadoše - usprkos velike prodane drvne mase, a za bagatelu - - veliki, suvisli kompleksi prašuma, ne spo» sobni za bilo kakovu operaciju.« Na osnovu toga gorkog iskustva s pravom se zaključilo, da to nije bio pravi put, kojim će se šuma sigurno i trajno otvoriti svjetskom prometu; jedina je korist bila skupo plaćeno iskustvo, a uz ostale štete još i gubitak vremena od deset godina. 1 Opletal: Das foistl´che Transportwesen str. 235. |