DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1922 str. 28     <-- 28 -->        PDF

666 Izgradnja šumskih promctila.


U ostalim dijelovima šumskog posjeda palio se ugljen, pc=


taša ili se proizvađala cijepana roba, kod čega se upravo na naj;


neracionalniji način iskorištavalo drvo. To je bilo jedino, ali i


mršavo vrelo prihoda, koji nijesu bili ni sjena onoga, što su šume


mogle i morale davati. Gospodarenje prije godine 1888. naziva


Opletal drevnom prošlosti.


Da se ipak iz tih silnih kompleksa šuma izbiju neki veći
prihodi, davane su eksploatatorima velike pogodnosti kod kupa
drva, a koje pogodnosti nikako nijesu bile spojive sa principima
razvijenijeg šumskog gospodarenja.


Dužnost kupca je bila, da sagradi nužna prometila, koja će
nakon izmaka ugovora prijeći u vlasnost fondova.


Da se omogući amortizacija kapitala uloženih u prometila,
grupisane su sječine na velikim, suvislim površinama; uz takove
i druge velike koncesije nađoše se eksploatatori i otpoče veliki
rad u bukovinskim šumama. Na taj način povećaše se i prihodi;
šumskim cestama i željeznicama otvoriše se za saobraćaj i takovi
predjeli, koji su prije smatrani za nepristupne. Šumska j_e uprava
tada uvidjela silnu važnost prometila za svaku šumsku eksploa»
taciju. U onim predjelima, koji nijesu bili predani eksploatator
rima na sječu, počela je uprava iz vlastitih sretstava, t. j . iz re=
dovnih prihoda, da sama gradi prometila. U godinama 1887.—
1898. investiralo se 1,433.000 K u transportna sretstva; u 13 šum*
skih uprava sagrađeno je okruglo 127 km cesta i željeznica.


U isto vrijeme počeše da izlaze desetgodišnji eksploatacioni
ugovori; odmah se opazilo, da je bila počinjena velika pogreška,
što se prepustilo kupcu, da sam gradi prometila. Usprkos sviju
napora nije uspjelo prisiliti kupce, da grade prometila stabilnijeg
značaja.


Pilane, koje su kupci sagradili, nijesu mogle nikako zadovo*
ljiti, jer su bile nesolidno izgrađene i daleko u šumama, samo
da se trošak transporta surovina što više umanji.


Eksploatatore ipak pripada ta zasluga, da su oni prvi uveli
u život šumske željeznice. Kako su svi objekti bili više efemernog
značaja, pruge nesolidno trasirane a vožnja u zavojima opasna,
to se od preuzetih objekata nije moglo ništa upotrijebiti. Uzalud
je drvo bilo prodavano uz bagatelnu cijenu jer investicije, koje
su imale po izmaku ugovora da pređu u vlasnost fondova, nijesu
ništa vrijedile, a bile su indirektno preskupo plaćene. To stanje
opisuje Opletal riječima:1 »Kupci su stekli milijone u tom poslu,
a upravi fondova ostadoše - usprkos velike prodane drvne
mase, a za bagatelu - - veliki, suvisli kompleksi prašuma, ne spo»
sobni za bilo kakovu operaciju.«


Na osnovu toga gorkog iskustva s pravom se zaključilo, da
to nije bio pravi put, kojim će se šuma sigurno i trajno otvoriti
svjetskom prometu; jedina je korist bila skupo plaćeno iskustvo,
a uz ostale štete još i gubitak vremena od deset godina.


1 Opletal: Das foistl´che Transportwesen str. 235.