DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1922 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Poslije skupštine u Beogradu.


samo mi »prečani«. Tko od nas ne zna za one skupštine bivšeg
»Hrvatskog šumarskog društva«, kojima je predsjedao — gotovo
u pravilu — šef šumarstva. Njemu o bok sjedili su kao članovi
upravnoga odbora brojni činovnici »šumarskoga odsjeka«. Sva
naša funkcija sastojala je u tome, da budemo »mumije«, koje će
tek u izvjesnom momentu imati da glasaju — naravno sa: da!
Razumljivo je, da je to moralo da izazove reakciju svih slobodoumnih,
naročito mlađih elemenata, koja je na mahove pokuša*
vala, da udruženje oslobodi od vječnog tutorisanja vlasti — no
svagda bez uspjeha.


Lako je dakle razumjeti i radost našu, kad nam se pred oči
dovodi činjenica, da se udruženje u novoj i velikoj našoj otadž*
bini može da razvija u potpunoj slobodi. No ne samo to. Ono
se dovinulo do one tačke razvitka i rada, s koje je postalo ne
samo inicijativni već i konsultativni saradnik države. Ono je
došlo do najvećeg stepena priznanja za svcj rad. Država ga kon*
zultuje u velikim i važnim pitanjima, a ono sarađujući na tim
pitanjima, pomaže državi u njenom izgrađivanju.


Ne valja podcijeniti vrijednost zbora po šumarstvo kao
stalež. Nesumnjivo je, da smo brojem učesnika te ozbiljnošću,
mirom i skladnošću raspravljanja izazvali priznanje publicistike.
Neosporno je, da će se to priznanje staležu proširiti preko novina
i u širu publiku. A nama je — budimo iskreni — podizanje ugleda
od prijeke potrebe sa dva razloga. Jedno da razbijemo neke
predrasude o tobožnjem našem »inferioritetu«, koje još i danas
živu, a drugo, da u pridizanju ugleda staležu olakšamo sam rad
šumara u narodu, koji nailazi na brojne prepreke.


Po same staleške interese od važnosti je još i lično upozna*
vanje i zbližavanje. Bez toga ličnoga saobraćaja nema i ne može
da bude uspješnoga poznavanja otadžbine i prilika raznih naših
krajeva, ne može da bude uspješnoga rada našega udruženja,
koje zapravo predstavlja zbroj svih naših individualnih snaga.


Naš boravak u prestonici imade i svoju veliku nacijonalnu
i socijalnu vrijednost. Ne valja smetnuti s uma, da je značenje
veze, koja treba da postoji između šumara i naroda, daleko veće,
nego kod drugih čisto tehničkih struka i staleža. Šuma i šumsko
gospodarstvo zadire duboko u suštinu narodnoga života. Taj
život kuca i ondje, gdje još nema ni betonskih mostova ni škola.
Te otkucaje valja znati i slušati i čuti i razumjevati i — Sto je
zapravo najteže — dovoditi u sklad sa šumarstvom kao naukom.


Što dublji bude naš međusobni saobraćaj, kao članova
jedne staleške organizacije, to šira će biti i mogućnost izgradi*
vanja našeg nacijonalnog šumarstva, koje treba svagda da jed*
nako obuhvati i produkciju i potrošnju.


Mislimo dakle da nećemo biti nepravedni, ako ustvrdimo, da
bi naše udruženje gledom na opću nacijonalno*ekonomsku važ*