DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1922 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Poslije skupštine u Beogradu. samo mi »prečani«. Tko od nas ne zna za one skupštine bivšeg »Hrvatskog šumarskog društva«, kojima je predsjedao — gotovo u pravilu — šef šumarstva. Njemu o bok sjedili su kao članovi upravnoga odbora brojni činovnici »šumarskoga odsjeka«. Sva naša funkcija sastojala je u tome, da budemo »mumije«, koje će tek u izvjesnom momentu imati da glasaju — naravno sa: da! Razumljivo je, da je to moralo da izazove reakciju svih slobodoumnih, naročito mlađih elemenata, koja je na mahove pokuša* vala, da udruženje oslobodi od vječnog tutorisanja vlasti — no svagda bez uspjeha. Lako je dakle razumjeti i radost našu, kad nam se pred oči dovodi činjenica, da se udruženje u novoj i velikoj našoj otadž* bini može da razvija u potpunoj slobodi. No ne samo to. Ono se dovinulo do one tačke razvitka i rada, s koje je postalo ne samo inicijativni već i konsultativni saradnik države. Ono je došlo do najvećeg stepena priznanja za svcj rad. Država ga kon* zultuje u velikim i važnim pitanjima, a ono sarađujući na tim pitanjima, pomaže državi u njenom izgrađivanju. Ne valja podcijeniti vrijednost zbora po šumarstvo kao stalež. Nesumnjivo je, da smo brojem učesnika te ozbiljnošću, mirom i skladnošću raspravljanja izazvali priznanje publicistike. Neosporno je, da će se to priznanje staležu proširiti preko novina i u širu publiku. A nama je — budimo iskreni — podizanje ugleda od prijeke potrebe sa dva razloga. Jedno da razbijemo neke predrasude o tobožnjem našem »inferioritetu«, koje još i danas živu, a drugo, da u pridizanju ugleda staležu olakšamo sam rad šumara u narodu, koji nailazi na brojne prepreke. Po same staleške interese od važnosti je još i lično upozna* vanje i zbližavanje. Bez toga ličnoga saobraćaja nema i ne može da bude uspješnoga poznavanja otadžbine i prilika raznih naših krajeva, ne može da bude uspješnoga rada našega udruženja, koje zapravo predstavlja zbroj svih naših individualnih snaga. Naš boravak u prestonici imade i svoju veliku nacijonalnu i socijalnu vrijednost. Ne valja smetnuti s uma, da je značenje veze, koja treba da postoji između šumara i naroda, daleko veće, nego kod drugih čisto tehničkih struka i staleža. Šuma i šumsko gospodarstvo zadire duboko u suštinu narodnoga života. Taj život kuca i ondje, gdje još nema ni betonskih mostova ni škola. Te otkucaje valja znati i slušati i čuti i razumjevati i — Sto je zapravo najteže — dovoditi u sklad sa šumarstvom kao naukom. Što dublji bude naš međusobni saobraćaj, kao članova jedne staleške organizacije, to šira će biti i mogućnost izgradi* vanja našeg nacijonalnog šumarstva, koje treba svagda da jed* nako obuhvati i produkciju i potrošnju. Mislimo dakle da nećemo biti nepravedni, ako ustvrdimo, da bi naše udruženje gledom na opću nacijonalno*ekonomsku važ* |