DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Pravoužitničtvo krajiških imovnih općina. 601: na . . . šumske užitke pravo sam o pravi krajišnici ... pa valja obzirom na dotične besplatne užitke, vazda na to gledati, da . . . »drvarcnje* šumska paša i žirenje ne budu protegnuti i na individue, koji ne spadaju strogom obligatnom krajiškom staležu, ili na ine izvan zadružne veze živuće, ili vojnike neuzdržavajuće stanovnike krajine.« Da su svi takovi žitelji pravoužitnici, slijedi iz istih tih zakonskih propisa. Jer da nisu svi ti žitelji pravoužitnici,. bile bi u tim propisima navedene ili bar najavljene takove iznimke. A to nije učinjeno ni tu ni u ikom drugom zakonskom propisu. Da su danas zakoniti potomci tamo navedenih obitelji pravoužitnici, prirodno je, jer krajiške su obitelji prestankom vojne krajine prestale biti krajiškim obiteljima. Pa kad se navedeno pravo ne bi protezalo na njihove potomke, onda uopće ne bi b lo žitelja pravoužitnika. Da je piavoužitničko pravo žitelja krajiških imovnih općina osobno p^ravo, proizlazi i opet iz gore navedenih zakonskih propisa. U § 1. nabrojeni su pravoužitnici, a navedene su tamo i one obitelji pod slovom cl), i one pod slovom e) kao pravoužitnic . , Kako je baš uz svojstvo, što su krajiške obitelj, zajedničko svojstvo tih dvoju kategorija krajiških obitelji samo još okolnost, da su krajiške dužnosti i obveze ispunjavale, (radi kojih su i postale pravoužitn cima) — dakle osobno svojstvo, očito je, da je to piavoužitničko pravo osobn o pravo . Proizlazi taj zaključak još jasnije iz ustanove navedenog § 70, prema kojem šumski užici imadu pripadati samo pravim krajišnikom , dakle očito osobama, koje daljni tekst te ustanove uz njihova ostala svojstva opisuje, samo zato, da ne bude o tom dvojbe, koje su to osobe ili pravi krajišnici. Da je to osobno pravoužitničko pravo vezano na posjed kuće i gospo» ciarstvenih zgrada, slijedi iz ustanova § 6. navedenog naputka A. Prema tim ustanovama pripada navedenim krajiškim obiteljima jedino pravo na drvo za građu odnosno na drvo za palenje opeka i vapna za novu gradnju i uzdržavanje njihovih kuća i gospodarstvenih zgrada, nadalje na drvo za ogrijev za domaću, odnosno točnije, — (jer hauslichen _ ) kućnu potrebu. Iz tih propisa očevidno slijedi, da može biti pravoužitnika, koji imaju osobno pravo, a da nemaju pravo na drvo. Slijedi taj zaključak i iz ustanova § 68. gore spomenutog pravilnika iz god. 1860., prema kojima spada među služnosti, koje terete državne šume vojne krajine medu ostalima . . . pravo krajiških obitelji na bezplatno do« bivanje drva za građu i gorivo za kućn u potrebu, kao i iz ustanove § 70. istog pravilnika, po kojoj valja vazda paziti na točno ustanovljenje kućn e potreb e kao i na to, da ne budu drvarenje, šumska paša i žirenje prošireni nad kućnu potrebu. Da je gore navedeno osobno pravo vezano na posjed oranica i livada, proizlazi iz slijedećeg: Prema ustanovama § 10. navedenog naputka A. će povje» renstvo, istodobno sa ustanovljenjem potrepština drva, izviditi i u izkazu . . . ubilježiti za gospodarstvo cijelog, "U, */« i ´U selišta neophodno potrebiti broj konja, goveda, ovaca i svinja. Jedino za obrađivanje gospodarstva neophodno potrebita stoka moći će se utjerivati na pašu i žirenje u šume imovne općine besplatno, odnosno uz plaćanje obaljene cijene. |