DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Šumarska ekskurzija u Našice. 529


Prof. dr. Aleksander Ugrenović:


Šumarska ekskurzija u Našice.


U razdoblju od 5. do uključivo 9. juna t. g. održana je pod vodstvom
pisca ovih redaka te uz učestvovanje profesora dr. Gjure Nenadića, dr. Andrije
Petračića i dr. Viktora Koudelke naučna ekskurzija slušača trećeg i četvrtog
godišta gospodarskosšumarskoga fakulteta zagrebačkoga u cilju, da se razgle=
daju, upoznadu i prouče prilike šumskoga gospodarstva i drvne industrije u
okolini Našica.


Jedva da je u ijednoj grani privredne i stručne nastave vrijednost zorne ;
obuke — a prema tome i ekskurzija — od tolike važnosti kao u šumarstvu.
Već je sam produkcijoni perijod u šumskom gospodarstvu tako dug, da on
nesumnjivo apsorbuje najmanje tri ljudska vijeka najintenzivnijega stručnoga
rada. Možemo dakle reći, da prosječno svaki od nas može da svojim očima
vidi tek jednu trećinu produkcijonog razdoblja, ophodnje — kako mi taj pojam
-zovemo, govoreći jezikom uređenja šuma. Vrlo su rijetki među nama oni, koji
dočekaju uspjehe polovine ophodnje, a nikoga nema — niti će tako1 skoro biti


— medu nama, tko bi mogao da doživi i početak i konac ophodnje neke visoke
šume, te da pod pilom ugleda hrastovinu, koju je on sadio.
Ta željezna istina i nužda sili nas, da svaki od nas svoje individualno
praktično znanje — barem u -dvije trećine obima — mora da obogaćuje na
tuđem iskustvu, da uči na uspjesima ili neuspjesima svojih starijih drugova.
Odatle i važnost ekskurzija po šumarsku nastavu kao neminovni komplemenat
njene teorijske strane.


U prvim počecima razvitka šumarske nastave je terenska zorna obuka
ishodište i težište tadanjega posve empicijskoga stručnoga gbrazovanja. Kao
daljnji razvojni oblik nosioca praktične šumarske obuke javljaju se tako zvane
«zavodske šume«, kao vjerne pratilice izolovanih šumarskih akademija. Kad
se ono sedamdesetih godina prošloga vijeka u Njemačkoj, kojoj moramo pris


znati prioritet u radu oko prid:zanja šumarske nastave, bila razmahala borba
o pitanje: da li akademija ili fakultet, baš su »zavodske šume« bile jedan od
najjačih argumenata u prilog izolovanih akademija, kojemu su i protivnici pris
znavali odličnu važnost. No kako si je konačno i odlučno prokrčila put misao.
da šumarska nastava spada na univerzitet, izgubila je i »zavodska šuma« na
svojoj prvobitnoj važnosti a na njeno mjesto počele su da stupaju ekskurzije.
One danas zaista i čine vrlo važni dio obuke te ujedno opravdavaju potrebu,
da se šumarski fakulteti podižu u kulturnim centrima, odakle je moguć brz
saobraćaj sa šumskim objektima, kojima se valjano gospodari.
Šumarskim dakle ekskurzijama treba da je svagda na umu širok cilj. One
treba da daju mogućnost, da se slušačima odnosno kandidatima šumarstva dos
vode pred oči gospodarske cjelosti. koje su takove i u administrativnom i go*
spodarskom smislu, te da se prikažu razlike, koje rezultuju iz različnosti stanos
višta. iz raznoličnosti gospodarskih principa, način« administracije te kategorije
sopstvenosti.


:>*




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 38     <-- 38 -->        PDF

530 O iskorištavanju bosanskih hrastova.


Dojmovi, što ih učesnici nose sa takovih ekskurzija, treba da su potpuni
i trajni, tako da svaki od njih uzmogne na osnovu vlastitoga zapažanja stvarati
vlastite sudove i zaključke.


Da se poluči potpunost i trajnost dojmova to će reći, da ekskurzija uopće
dođe do1 svoje prave vrijednosti kao bitni sastavni dio obuke, potrebno je da
ona bude i metodički udešena. Ovamo spada prije svega orijentacija u terenu
te svestran prikaz svih prilika, koje su odlučne po gospodarenje i upravu, do*
nešen od onih stručnjaka koji rukovode ove radove.


Konačno ekskurzije ne smiju da budu fizički naporne, ... neracijonalni
potrošak fizičke energije smanjuje interes i pažnju učesnika te tako znatno
smanjuje njihovu obrazovnu vrijednost.


Polazeći sa ovih spoznaja te držeći na umu konačni cilj svake ekskurzije,
dadosmo se na pripravni rad. Moramo s osobit m priznanjem istaći, da smona
svakom koraku kod vlasnika (»Krndija d. d. gospodarska i šumarska indu*
strija«, »Našičko ribnjačarsko društvo« d. d., »Našička tvornica tanina i paro»
pila d. đ.«) kao i njihovih uprava (direktor i šumarski savjetnik Franjo Groger,
direktor g. Aleksandar Sorger, Sor, šumarnik Petar Rohn. direktori g. Živanović
i Vlaisavljević a i kod nadzorne šumarsko=policijske vlasti (g. inspektor Josip
Grunwald) naišli ne samo na skrajnju susretljivost i gostoprimstvo već i mnogo
razumijevanja za naše ciljeve, na kojom im ovom zgodom izričemo svoju
blagodarnos´t.


Program ekskurzije izgledao je ovako:


Utorak dne 6. VI. 1922. — Gornja Motičina.


1. Zajednički polazak — 5 sati u jutro — šumskom željeznicom do »Jabla*
nika«.
2. Pješice preko »Obradovog brda« (odio 19.. 20.) preko »Pijeskova« (odio21..
22.) — kulture hrasta i crnoga bora — na »Veliko debelo brdo« (odio 23.,
24., 25.) — garište, sječina, srednjodobna sastojina hrast i bukva.
3. Željeznicom kroz »Kerekuš dol« u »Marijin dol« do »Staklane« (lugar*
nica) — na Staklani kratki odmor sa okrijepom.
Poslije odmora:


4. Pješice preko »Bošnjakovog brda« (odio 50.) — čista hrastova sastojina
srednje dobe — na odio 49. (sječina) — preko »Gračevog brda« (odio 56., 57.,
58., 59.) (hrastove kulture) u »Rijeka dol« (kulture omorike crnoga bora i jele),
na kamenolom (majdan) ispod odjela 61.
5. Željeznicom natrag na »Staklanu« — objed.
Srijeda dne 7. VI. 1922 — D. Motičina.


U 5 sati zajednički odlazak sa kolima u D. Motičinu.


1. Kratki put pješice kroz »Hrastovac«, »Vis«, »Vladičin dol« (odio 2., 7.r
8., 9.) — hrastove, omorikove, crnog bora i ariševe kulture — (stara polja) —
proreda (odio 8.) — u »Šijivik« (»Gajić«) — kulture omorikove (Christbaum*
kulture).
2. S kolima povratak u šumski vrt kod šumarije D. Motičina, razgledanje
šumskog vrta, kratki odmor sa okrijepom.


ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Šumarska ekskurzija u Našice.
531


Poslije odmora:


3. S kolima u Našice do »Dudića« pješice kroz odio 214. (stara šuma za
pašu zatvorena) i odio 220 b (stara šuma za pašu otvorena) preko »Općinske
šume« u »Vujnovac«.
4. Preko »Vujnovca« (proreda) izmedju odjela 200—225. u »Paličevac« —
srednjedobna omorikova sastojina (snjegolom odio 199.).
5.
Lugarnica »Paličevci« — objed— povratak u Našice.
Četvrtak dne 8. VI. 1922. — Vvabačka, Ribnjak, Gjurgjenovac.
1. 6 sati u jutro zajednički odlazak s kolima do šume »Vrabačka«, Žestelji

put kroz šumu na
2. Ribnjak i razgledavanje Ribnjaka.
3. Željeznicom duž Ribnjaka do zimovnjaka — kratki odmor, okrijepa.
4. Ciglana i palenjc ugljena u Topolovcu — ako vrijeme dopusti.
5. Željeznicom u Gjurgjenovac i razgledavanje »Našičke tvornice tanina itd.
6. Objed i povratak u Zagreb.
Program je u glavnome izvršen uz neke neznatne modifikacije.
Već prvi dan na zajedničkom sastanku bli su učenici vrlo ugodno iz»
nenađeni, kad je svaki od njih dobio u ruke štampanu knjižicu »Vodič«, koja
je sadržavala sam program te prikaz objekta. Knjižici su bile priložene po*
trebne karte: jedna pregledna (1 :75.000) za čitav posjed te dva izvatka iz
gospodarstvenoga nacrta (1 :20.000) sa naznakom mreže unutarnjega razdije»
ljenja i ucrtanim smijerom ekskurzije.


Na izvjesnim, već unapred određenim mjestima, održana su informativna
predavanja gospode kolega, koja vode upravu, na koja se nadovezala diskusija
sa strane profesora te upiti sa strane slušača. Sve to uvijek u vezi sa demon«
stracijom u naravi.


Predaleko bi nas vodilo, kad bi na ovome mjestu iznosili onu množinu
interesantnih stručnih pitanja, odgovora, diskusija i objašnjavanja, koja se
izmjenjivala živahnim tempom, što je najboljim znakom, koliki je duboki in*
teres probudila ekskurzija među učenicima.


Umjesto toga neka nam bude dozvoljeno, da na ovom mjestu iznesemo
interesantni sadržaj »Vođič*a« u obradbi g. kolege Rohra.


Opći pregled.


Nakon što se je izmjenilo više vlasnika, kupljeno je godine 1732. dne


3. VIII. današnje vlastelinstvo Našice po Josipu II. barunu Pejačeviću, za 18.000
forinti i 100 dukata, od grofice udove O´ Dvyer i tako dospjelo konačno u
ruke obitelji grofova Pejačevićasvirovitičkih.
Tadanjem vlastelinstvu pripadahu sela »Gradacz, Selnar, Cseremosniak,
Solian, Nassicze, Vukojefczv, Podgoracz, Gor. Motitsina, Klokotschefczv,
Susnyary, sa novonaseljenim selom Pribisevacz, te Stypanovaczy, Gyrgenovacz
i Ostroschnicy. Nadalje sela Szent Martony, Kersnicze i Rybniak«.


Tek 1751. godine, 28. VI., kupljena je »D. Motitsina« od Petra, Antuna
Hillepranta baruna od Prandave za svotu od 2400 forinata.
Od onda se je posjed nalazio u neprekidnom vlasničtvu obitelji Pejačević.
koja je 1772. dobila grofovski naslov.
Na zauzimanje blagopokojnoga Ladislava grofa Pejačevića, oca današnjega
vlastnika g. dr. Teodora grofa Pejačevića=virovitičkog, postade glasom odluke




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 40     <-- 40 -->        PDF

532 Šumarska ekskurzija u Našice.


od 27. II. 1872. god., a s danom proglašenja smrti njegove t. j . 7. IV. 190!.
godine, cijeli ovaj posjed: fideikomis (povjerbina).


Pravni pojam fideikomisa potječe iz najstarijih vremena. Sadržina toga
pojma razvila se je do danas u znatno drugim i viševrstnim oblicima, a naila?
zimo je u mnogim zapadnim državama sve do u novije i najnovije doba.


Našički fideikomis spada među t. zv. obiteljske povjerbinc (familijske
fideikomise), a nalazi svoj zadnji oslon u negdanjem austrijskom zakonu iz
god. 1868., te kulminira u tome, da se posjed imade očuvati od uništenja, od
otuđenja i rasparčavanja, t. j . objekt se imade sačuvati za sva vremena cijeloj
obitelji Pejačevića=virovitičkih u potpunom svome opsegu i potpunoj svojoj
vrijednosti. To ograničenje provedeno je i gruntovnici, a neposredna gruntovna
instancija za takove fideikomise jesu gruntovnice kod kr. sudbenih stolova. Za
našički fideikomis dakle kod kr. sudbenog stola u Osijeku.


Posjed je zapravo zadružan, a posjednik je zapravo cijela interesovana
obitelj. Odgovorna osoba za cijeli objekt jeste glava zadruge, t. j . obitelji,
dakle otac odnosno najstariji sin, kojega onda zovu »uživaoc«, dok onoga, koji
čeka naslijedstvo zovu »čekaoc«. Uživaoc upravlja posjedom i raspoređuje, ras*
polaže s dohotkom toga posjeda po slobodnoj volji ili po nekom obiteljskom
statutu.


Sve posjedovne promjene, ukoliko su uopće provedive, moraju da imadu
pismeni pristanak i uživaoca i čekaoca, od potonjega i izjavu u ime njegova
naslijednika. Potreban je nadalje pristanak t. zv. »kuratorija«, koji sastoji iz
3 naročito u tu svrhu imenovana lica, te ima da bdije nad interesima cijele
obitelji, a povrh toga i pristanak nadležnog kr. sudbenoga stola kao povjer»
binske oblasti.


Gruntovno otuđenje kojega posjedovnoga dijela moguće je u opće samo
tako, da se za otuđeni dio dade ekvivalenat jednako vrijednog drugog kojeg
zemljišta ili da se protuvrijednost dade u kakovoj drugoj nepotrošivoj glavnici
sa koristonosnim uloženjem.


Dakako da je ovakovo »vezano« dobro, u današnjim prilikama, u kojima
prevladava noviji socjalni duh, nemoguće i onim časom, čim bi objekt, što ga
takav fideikomis prestavlja, postao smetnjom opravdanom socijalnom naročito
agrarnom razvitku države, odnosno njenog zemljoradničkog naroda. Zato i
naš ustav kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, predviđa dokidanje takovih
fideikomisa.


Tim dokidanjem, koje se dakako imade, da provede posebnim zakonom,
omogućuje se parcelacija i otuđivanje poljoprivrednoga zemljišta, samo je poze*
ljan najveći oprez, da se istodobno ne prekorači granica apsolutne nužde, i da
se očuva i kvalitet i kvantitet i intenzitet same gospodarske proizvodnje.


Možda da je baš ta nemogućnost slobodnoga otuđivanja (parcelacije) u
prošlosti bio nedostatak fideikomisne uredbe. U nekim izvjesnim slučajevima
sigurno i jeste, jer je time u jednu ruku bio onemogućen naravni proces u cilju
ispravnije razdiobe poljoprivrednoga tla, a time i automatskog socijalnoga
izjednačenja, a u drugu ruku onemogućivala je ta uredba, da se vlasnik riješi
onoga i onakovoga viška na poljoprivrednom tlu. kojega bi se inače iz raznih
razloga tehničke i gospodarske, a i financijalne naravi, on možda i sam vrlo
rado riješio bio.


Ne može se ipak poreći, da je takav fideikomis imao i trajno dobrih svoj*
stava za sam opći narodnosekonomski napredak, s jednostavnoga razloga zato,
što je posjednik, koji je bio upućen na uživanje takovoga objekta, u onoj i




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Šumarska ekskurzija u Našice. 533


onolikoj mjeri, koliki je bio dohodak istoga, bio primoran uložiti sve svoje sile,
da na objektu uvede takovo gospodarenje i takav postupak, koji će mu trajno
os´gurati što veću rentu. I to strogo trajnu po mogućnosti jednaku ili višu
rentu. 1 eto baš u tome momentu leži jedna nesumnjiva zasluga fideikomisa
za šumu.


To je naročito vrijedno istaći, jer to nas šumare može u prvome redu da
zanima u času, kada se fideikomisna uredba javno žigoše kao opće nevaljala.


Novi šumski zakon neka nam zato umjesto dokinutog fideikomisa donese,
za sve šume bez razlike vrsti i kategorije — u koliko ne bi jači razlozi druga*
čije zahtijevali — ono, što se dokidanjem fideikomisa također dokida, a to je
stroga obvezatnost potrajnog, a po mogućnosti i po potrebi i
strogo potrajnog gospodarenja.


Da je kojom srećom vlastelinstvo našičko postalo fiđeikomis za 1—2 deces
nija prije, imali bi danas ovdje nekoliko tisuća jutara nesposobnih oranica do*
duše manje, ali zato isto toliko tisuća jutara izvrsne šume više, jer tada ne bi
bilo moguće krčenje šuma i pretvorba tla u oranicu u onolikoj
mjeri, u kolikoj se je u 80. i 90. godinama (sve do 1895. god.), dakle još prije
jedva dvadeset godina, provodila — doduše u »dobroj« namjeri, ali uz zlu
pretpostavku, da će time dobiti »mnogo dobre« oranice.


Ne imajući kvalifikovanih činovnika — upravnika, bez i jednoga tekućeg
metra željeznice, a po tome i bez mogućnosti unovčenja drvnih produkata,
palo je u samome području ovoga vlastelinstva u tim godinama preko 10.000
kat. jut. najljepših šuma u ravnici, žrtvom sjekire i budaka, sve u slijepoj
vjeri, da će se poljoprivrednom obradbom tih površina postići neslućeni uspjeh.


Stotine i stotine plaćenih ruku dalo se je na posao. Drvo, koje nije na»
ilazilo na kupca (valja znati, da nije bilo niti državne željeznice) gorilo i izgas
ralo je u ogromnim hrpama dan i noć. Cijela stabla, samo da se uštedi na
poslu, to jest, da ne moraju biti rascijepana, jer inako ne htjede sirovo drvo
goriti, zakapana su u zemlju, samo da nestanu. Tako je onda radnik »varao«!
Bilo mu je lakše i brže iskopati jamu nego cijepati drvo, i tako je u razmjerno
kratko vrijeme iskrčeno nekoliko tisuća jutara šume — da postanu oranica ili
livada.


U najvećoj su hitnji onda naseljena tri potpuna sela Jelisavae, Markovac
i Velimirovac, sagrađeno je nekoliko pustara, a da nitko nije ni vodio računa


o tome, da li je to zemljište uistinu onakvo, kako se očekivalo, i sposobno, da
u tako velikom opsegu udovolji postavljenim nadama. Zaboravilo se je, da je
tlo ilovasto, u mnogim položajima gotovo nepropusno, da je okolica izvrgnuta
poplavama, iza kojih voda onda dugo stagnira itd., te se je moralo odmah
tražiti radikalno protusrestvo, koje je onda i pronađeno osnutkom zadrug e
za regulaciju potoka Karašice i Vučice i njenih pritoka sa
sjedištem u Dl. Miholjcu, koja je osnovana na širokoj podlozi cijeloga oborin»
skog područja imenovanih potoka.
Našičko je vlastelinstvo angažovano u toj »vodnoj zadruzi« sa doprinosom
od 130.880 K godišnje.
Doprinos je po jutru 9:—, 14:— i 18:50 K, već prema razredu, u koji su
uvrštene odnosne površine, t. j . prema stepenu povodnja.
Naseljenic i dobiše građu za kuće i gospodarske zgrade, te potkućs
niču i po 1 jutro besplatno, dok je od iskrčenoga zemljišta mogao svaki uzeti


— prema radnoj si snazi — i po više jutara u zakup, plaćajući godišnje naj«
prije po 8:— K u ime zakupnine, onda postepeno i više, ali nikada ne preko


ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 42     <-- 42 -->        PDF

534 Šumarska ekskurzija u Našice.


32:— K, sve do godine 1921., kada je preporukom ministarstva za agrarnu


reformu bilo moguće pristupiti i dobrovoljnoj likvidaciji toga odnosa i to tako,


da su zakupnici prekupili uzakupljene zemlje, uz cijenu od 2000:— do 2500:— K


po jutru.


Tako je oko 3000 jutara otudjeno. Tehničko sredjivanje za gruntovni


prenos baš je sada u tečaju.


Na drugom jednom dijelu tako iskrčenog zemljišta osnovani su umjetn i
ribnjaci , kojim upravlja posebno dioničarsko društvo pod imenom »Nas
šičko Ribnjačarstvo d. d.« a koji zapremaju površinu od 2300 kat. jut. od koje
je 1700 jutara pod vodom, dok ostatak ima da posluži proizvodnji gospodarskih
produkata potrebitih za umjetno prehranjivanje riba.


Nadalje je na površini od 200 kat. jut. tih krčevina osnovana »Našičk a
tvornica tanina i paropila d. d.«, koja je prvobitno uzakupila a po=
slije i prekupila to zemljište. Tako se je danas na tom prostoru razvila jedna
od najjačih naši industrija, koja ima više odjeljenja, kao: tvornica tanina,
paropilu, tvornicu bačava, tvornicu parketa, tvornicu pokućtva itd. Do pres
vrata zvala se je ta tvornica »Neuschlossova tvornica tanina i paropila d. d.«
kojih je bilo više, u raznim krajevima a koje su imale svoju centralu u Bus
dimpešti. Raspadom bivše monarkije dospjele su te tvornice u područje nas
slijednih država, tako i »Našička« u Jugoslaviji, druga jedna pod Rumunjsku
itd., uslijed česa je provedeno nacionalizovanje tih pojedinih tvornica u onoj
državi, kamo je koja dospjela. Tako je i »Našička« nacijonalizovana u Jugos
slaviji te je danas u istoj zastupan sa velikim dijelom uz švajcarski i naš dos
maci kapital. Centrala je u Zagrebu.


Jedan znatni dio tih iskrčenih površina, koje su tako reći preko noći
stvorene, davane su pod takozvani velezaku p budući da nije dostajalo
novca, da ih se podvrgne valjanom gospodarenju, t. j . da se uzmognu provesti
sve potrebite investicije.


Poljskcxgospodarski dio samoga vlastelinstva reprezentovan je zapravo
tek onom površinom, kojom je vlastelinstvo samo gospodarilo i što je prestavs
ljalo tek pravu vlastelinsku ekonomiju, koja je do prevrata repres
zentovala površinu od kojih 7000 jutara. Na ovoj je podržavano stočarstvo
(merinosovce), švajcarija, konjogojstvo, svinjogojstvo i tovljenje blaga u vezi
sa tvornicom žeste, koja je osnovana sa (kontingentom od 2000 hl.) Proizvods
nja je obuhvatala sve vrste žitarica i šećeru repu.


Agrarna reforma je toj slici dala posve novi lik, budući da je do
sada rasparcelirala — osim onih 3000 jutara za naseljenike — oko 5000 kat.
jutara.


Velezakupa je dakako u prvom redu nestalo, a koliko će se sve grane
gospodarstva i dalje održati odnosno razviti i usavršiti moći, ovisiti će o dais
njem načinu provede i o konačnoj provedbi agrarne reforme, s kojom je
naročito u početku učinjena mnoga nepotrebna krupna pogriješka, budući da
je provođena bila bez ikakovih predradnja — gotovo slijepo.


Vinogradarstv o zaprema odlično mjesto u gospodarstvu, te se baš
sada nalazi u najljepšem stepenu svoga razvitka. Vinogradi broje oko 40 jutara.
Regeneracijom pojedinih starih dijelova, uvođenjem plemenite vrsti loze, biti
će uspjeh bez sumnje još i bolji. Berba zadnjih 2 godina bila je i kvalitativno
i kvantitativno vrlo povoljna, te su se podrumi, koje je pljačka izpraznila,
opet prilično napunili. Prosjek berbe zadnje 2 godine jeste oko 500 hl vina.


Voćarstv o je tek u razvitku — ukoliko se barem radi o plemenitim




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Šumarska ekskurzija u Našice. 535


vrstama. Opsežne poskuse sa voćarstvom, koji su vanredno uspjeli, polučila je
šumska uprava na raznim mjestima, uvodeći voćarstvo isprvice više iz estet»
skih — a i praktičkih motiva. Naročito uspjeva jabuka, kruška i orah. Okolica
je prikladna za voćarstvo to više, što kasni mrazovi ne igraju osobite uloge,
te je važno samo pripaziti na izbor mjesta. Šljivarstvo je domaće voćarstvo
a igra znatnu ulogu i u životu ovamošnjeg naroda. »Žetva« je u glavnome tek
onda dobra, kada urodi — šljiva. Zato je ta grana voćarstva naročito i kod
velikog posjeda uvažena.


Povrtljarstv o je do sada podržavano samo za namirenje lokalne
potrebe, pa će se teško i jače razviti moći, jer pitanje vode čini velike po»
teškoće. Postoji ipak nastojanje, da se isto proširi na trgovačkoj podlozi.


Ciglan a je moderna, stalna »kružna peć«, koja radi uz najveći godišnje
do 2,000.000 komada vrsne vigle i crijepa. Nadalje podržaje šumarstvo jednu
»poljsku peć«, koja daje godišnje do 400.000 komada dobre cigle, te u prvom
redu imade da namiruje potrebe šumarstva.


Šumarstvo


ima okruglo 24.000 kat. jutara. Od ovih je 22.000 kat. jutara stari »na»
slijeđeni« šumski posjed, dok je 2.000 kat. jut. novi kupljeni šumski posjed,
koji je nabavljen kao ekvivalenat za površine u ravnici prodane nekim zem.
zajednicama. Šumom obraslo tlo je zapravo od ovdje iskazane površine samo


23.000 kat. jutara, od kojih opet okruglo 14.000 kat. jutara odpada na »brdske
šume«, 9.000 kat. jut. odpada na »nizinske šume«, koje zajedno sačinjavaju
jednu jedinu gospodarsku jedinicu sa 120 god. ophod, uz
visokosšumski uzgoj i čistu sječu.
Za »brdske šume« sastavljena je gospodarska osnova godine 1899. Za
»nizinske šume« nije bilo moguće istodobno sastaviti osnovu, budući, da je
u to doba još nejasno b´Io što, i koliko će šuma — za koje je bila podijeljena
već i dozvola krčenja (pretvorba u oranicu) — preostati. Tek odlučnim istupom
tadanjega upravnika ovovlastelinskih šuma i gotovo zakulisno spremljenom
»urotom« u sporazumu s današnjim vlasnikom (ondašnjim velikim županom),
uspjelo je, da se već podijeljena dozvola krčenja ravnice povuče i opozove.
I time su tek spašene one površine, koje pTestavljaju današnje »nizinske šume«.
To je eto razlog, da su »nizinske šume« istom prigodom prve 10 godišnje
revizije gospodarske osnove za »brdske šume«, u istu uključene, čim je po«
stignuta i veća normalnost u medjusobnom odnosu pojedinih dobnih razreda,
budući da ravnica raspolaže u glavnome s onakovim dobnim razredima kojih
»brdske šume« nemaju.1


Cijeli šumski kompleks leži u političkom kotaru Našice, — u 4 upravne
općine — i to: Našice, Klokočevac i Podgorač, Feričanai, i 15. poreznih općina


— i to: Gor. Motičina, D. Motičina, Seona, Martin, Gradac, Zoljan, Našice,
Vukojcvci, Stjepanovci, Krš:nci, Gazije. Klokočevci, Pribiševac, Sušine i
Breznica.
Gospodarenje šumama. Prije sastavka gospodarske osnove nije
bilo uopće redovitog gospodarenja. Ukoliko se je odnosno i htjelo »gospodariti«.
bilo je to uvijek gotovo na štetu šume.


1 Međutim je cijeli aborat o reviziji prigodom pljačke 1918. godine uništen.




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 44     <-- 44 -->        PDF

536 šumarska ekskurzija u Našice.


O omedjašenju posjeda — niti govora. Slabi mjestimični pokušaji po=


goršali su samo stanje, jer jesu provodjeni skroz diletantski i loše, što je u


narodu samome urodilo samo nepovjerenjem. Šumska paša dakako — na sve


strane. Upravo — idealno!


Stare hrastove sastojine vrlo oštećene, često prebrane, tako, da su u


glavnome ostajala samo manje vrijedna stabla. Tek posve udaljeni i nepri»


stupačni dijelovi ostadoše donekle pošteđeni. Tlo je u mnogo navrata podrv«


ljalo ili potpunoma osušeno i opustjelo. Bukove su sastojine u glavnome bolje


sačuvane.


Cijeli posjed načičkan je tuđim enklavama, i td. i td. Razboritom dobro*
voljnom arondaci j om posjeda, koja se je glavnom provodila sporazumnom
zamjenom, došlo je u posjed šumske uprave, do danas, blizu 800 kat. jutara
tako enklaviranh čestica. Te su enklave većim svojim dijelom već pošumljene,
a dijelom čekaju na pošumljenje, koje se u glavnome obavlja istodobno sa
pomladjenjem okolišnih šumskih površina. Osobita važnost je prigodom pro*
vedbe takove arondacije poklonjena onim uskim dolovima medju brdima,
kojima se je imala provesti željeznica, te je to još i danas jedan od ponajglav*
nijih problema uprave u pogledu svih onih dolova, koji su još u tuđoj ruci.


Agrarnom reformom nam je taj proces vrlo oteščan, jer uvijek postoji
opasnost »odvojenja«, pa će biti potrebno na tu činjenicu prigodom konačne
provedbe naročito svratiti pozornost mjerdavnih lica.1


Omedjašenje posjeda provedeno je posvuda. Medjašne su točke trajno
fiksirane no nažalost prigodom pljačke mnoge uništene.


Unutarnje razdijeljenje provedeno je u skladu s naravnim
crtama po dolovima, potocima, te gorskim kosama i rebrima, nastojeći, da se
veličina pojedinih odjela kreće oko 50 jutara. Odjeli su označeni brojevima.
Gospodarski prosjeci (Wirtschaftsstreifen) s velikim slovima. Pobočni prosjeci
(Schneissen) arapskim brojevima. Smjer prosjeka u ravnici ovisi o općoj figuri
šume, te o smjeru glavnih javnih komunikacija. U starijim sastojima ravnice
prihvaćeno je od nužde staro lovsko razdijeljenje — koje dakako ne odgovara
za drugo nego za lov. Međašni i glavni gospodarski prosjeci u brdskim šumama
imadu širinu od 4—6 metara. Pobočni 2 metra. Prema tome dali služe večem
ili manjem saobraćaju. U ravnici su glavni prosjeci prema potrebi i širi. Lo*
vački prosjeci u pojedinim šumama jesu 2 m. široki, a provedeni su u skladu
sa općim razdijeljenjem. Neobavljene mjerničkc radnje ne mogu se na žalost
nastaviti, budući nam je sav inventar pljačkom uništen. Medju inim i: 1 teo«
dolit, 3 universalna instrumenta, 2 busolna instrumenta, 2 instrumenta ?.* nive*
liranje, 2 kugelrollplanimetra itd.


Geološka formacija i karakter konfiguracije. Tlo pripada
terc:jarnoj tvorbi. Ilovača je u glavnome podloga svugdje a nailazi se i na
čisti pješak. U višim dijelovima je vapnenac, ilovasto i pjeskovito vapno, kamen
pješčenjak te razni škriljavac. U ravnici u glavnome teška ilovača sa više ili
manje pijeska, mjestimice i čisti pješak.


Nadmorska visina izmedju 100 i 600 m — a ipak je cijela konfiguracija
naše Krndije — dakle područja »brdskih šuma« gotovo planinskoga karaktera
ispresjecano mnogim dolovima i strmim obroncima, te uskim gorskim kosama.


Vrs t drveć a je u »brdskim šumama« bukva i hrast kdtnjak, i to —
hrast zauzima u glavnome toplije južne položaje, bukva hladnije dolove i sje*
verne strane. U primjesi dolazi: kesten pitomi, javor, grab, utrešen pitomi ke*
sten i javor. Hrastove su sastojine čestim ran:jim prebiranjem najljepših sta*




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Šumarska ekskurzija u Našice. 537


bala stradavale i po množini i po vrsnoći. Trajnim žirenjem (paša) umanjena
je i mogućnost naravnog pomlađivanja. Tlo je naročito na eksponiranim mje*
stima često posve omršavilo, te je gotovo i ne moguće uzgojiti drugu vrst šume
do crnogoričnc. Iva i topola dosađuju silno, uz njih breza i gorski jasen. U
nizinskim šumama dolazi uz hrast lužnjak naročito još i jasen pa brijest, te
joha i grab. Iznimno i bukva na pjeskovitim gredama.


Pomlađivanje je šuma po mogućnosti naravno, a prema potrebi i
umjetno.


Budući je cilj gospodarstva da uzgoji tehnički što vrijednije drvo, to je
jasno, da u planinskim šumama uživa svaku prednost hrast pred bukvom, te
se ovaj uzgaja pretežno umjetnim načinom. 2ir se sadi pod motiku po cijeloj
površini tako, da glavna sastojina bude hrast u dobroj mješavini sa bukvom.
Dobro je došao kesten i grab, a naročito javor.


U nizimskim se šumama sadi hrast lužnjak pod motiku, dok se ostale
vrste naplođuju naravnim putem. U tim šumama uživa protekciju hrast i jasen
pred svim ostalima u mješavini s brijestom i grabom te johom.


Suhi, istrošeni dijelovi u brdskim šumama, s pokrovom od mahovine, te
onakovi s kamenom podlogom, koji su naročito pod kržljavim hrastovima bili
kroz decenije suncu i vjetru izloženi, te napokon sve stare arondirane, isušene
i iscrpljene enklave (nekadanja polja i vinogradi), zagajuju se isključivo 2—3
godišnjim presadnicama crnoga bora. Svježiji, s bujnim korovom i travom pre*
rasli dijelovi zagajuju se trogodišnjim presadnicama omorike. Pokusa radi, a
i s estetskih razloga umeće se mjestimice ariš. U novije vrijeme pridolazi u
češći obzir i jela. Prožinjanje crnogoričnih kultura, obavlja se kroz prve 2—3
godine po 1—2 puta na godinu, da prebujni korov ne guši biljke.


Za uzgoj potrebitog crnogoričnog materijala služe šumsk i vrtovi , ko»
jih imademo tri. Najveći i glavni je onaj u Dl. Motičini, koji može normalno
da godišnje producira do 300.000 komada 2—3 godišnjih presadnica.


Nadalje je za pokriće lokalne potrebe jedan maleni vrt u selu Gazije, te
jedan u Gor. Motičini, gđe je smješten i rasadnjak za jelu, kojoj tamošnji po«
ložaj vrlo godi, te se lijepo razvija, dok n. pr. u šumskom vrtu u Dl. Motičini
ne uspijeva nikako.


Zadnjih je godina prekinut kontinuitet u produkciji crnogoričnih sadje»
niču, budući da su prilike onemogućivale nabavku sjemenja. Šumsko sjeme je
oslobođeno od plaćanja uvozne carine, a ipak je nabavka tako nesigurna, da
je skopčana s najvećim poteškoćama, dok se do sjemena dođe. Mi smo slali
osobno lugara u W.sNeustadt po sjeme, i samo tako je bilo ove godine moguće,
da pravodobno dođemo do njega. Poštom odaslano traje po više mjeseci dok


— dakako prekasno — stigne. Sjeme smo do sada nabavljali u W.sNeustadtu
(Ste ner, Griinwald) na najveće zadovoljstvo. Ove godine smo crni bor naručili
sa otoka Brača od D. Dubravčića. Sjeme je izvrsne kvalitete.
Ove godine posijano je nanovo 15 kg crnoga bora i 45 kg omorikovog
sjemenja — te držimo da ćemo dobiti oko 500.000 komada biljki, za 2—3 go»
dine, sposobnih za presađivanje u šumu.


Njegovanj e šum a je uvjetovano potpunom zabranom paše dok još
p.ijesu poodrasle, te konstantnim upotpunjavanjem nastalih plešina. Sjekira
imade nekoliko godina posla sasjecajući ivu i topolu, koje od naravi kao epis
demija šumu poplavljuju. Obrana onih vrsti drveća, kojima želimo dati pred*
nost, mora da uslijedi uvijek u pravi čas.




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 46     <-- 46 -->        PDF

538 Šumarska ekskurzija u Našice.


Sasjecanje iz panja izbitih izdanaka mora se također po 2—3 puta obav»
ljati.


Čuvanj e šum a povereno je — osim činovnika — 3 nadlugara, 40 lu»
gara, ostalih 30 pomoćnika te 2 šum. oružnika. Na 1 službenika odpada po«
prečno od prilike 300—400 kat. jutra šume. Na 1 činovnika odpada poprečno
od prilike 3000—4000 kat. jutra šume.


Za vrijeme suše postavljaju se straže, koje prema potrebi stražare ...»
manentno i danju i noći. Postavljaju se na mjesta uzvisita, sa kojih se lahkc
pregledati može veći dio šume. U godini 1921., koja je poznata sa velike suše,
i ako je gotovo dnevno pa i na više mjesta gorjelo, negda i istodobno, uspjelo
je ali ipak požar već u prvom stadiju lokalizovati. Izdatci za ovakovc straže
dosegli su u 1921. rekord kao1 i sama suša. Nedeljni troškovi permanentnih tih
straža u doba najopasnije (februar»mart) doscgoše visinu i do 30.000 kruna.


Suša sama nanijela je silnu štetu u crnogoričnim kulturama. Oko 500.000
komada je usušeno poginulo. Dapače je poslijedica lanjske suše opaziti i u
starijim 5—ćgodišnjim jelovim te i u starijim omorikovim kulturama.


Troškovi osnivanja i njege kultura i čuvanja šuma mogli
bi se aproksimativno ovako navesti:
u 3godišnjem razdoblju 1912.—1914. — za osnutak kultura i njihovu njegu


100.000 K, — troškovi čuvanja 74.000,
u 3godišnjcm razdoblju 1915.—1917. — za osnutak kultura i njihovu njegu
150.000 K — troškovi čuvanja 130.000 K,
u 3godišnjem razdoblju 1919.—1921. — za osnutak kultura i njihovu njegu
1,120.000 K — troškovi čuvanja 800.000 K.
Sječ a je čista, nakon što je osjeguran osnutak nove sastojinc.


Prije sječe sadi se žir prema urodu istoga, barem 2—7 godina unaprvo.
prema potrebi 2, 3 do 4 puta pod stojeću još sastojinu. To je t. k. z. predpo»
mladjivanje (Vorverjungung). Prema tome su i biljke u času sječe toliko godina
već stare. Biljka pod zastorom stare sastojine nikne, ostane prema stupnju
zastora malena, ali je snažno razvijena i jaka, te čeka samo čas, da dobije
dovoljno topline i svjetla te da se onda naglo razvije. Ta mjera predpomladji*
vanja potrebna je, budući da je tlo sklono »divljanju«. Pod uplivom naime
svijetla, obraste tlo uskoro silnim korovom — naročito kupinom i bijelom
lozom — te je gotovo nemoguće uspješno zagajivanje površina, nakon što taj
korov prevlada. Na žalost nas je rat, a napose i poratne prilike, i u tome
nastojanju u mnogome spriječio.


Za uredno vodjenje sječina, dakle iskorištavanje šuma, od odlučne su važ»
nosti ona pojedina područja u cijelom šumskom kompleksu, koja silom prilika,
što ih je sama narav i prostorni smještaj šume opredjelio, u račun ulaze, a koja
zovemo


Područje gravitacije — (Bringungsgebiet) — izvozno
područje.


Ta »izvozna područja« ili gravitaciona područja, opredeljena su onim
glavnim gorskim kosama, koje ne dozvoljavaju, da se izvoz u šumi izradjenoga
materijala vrši drugim nego jednim smjerom, — smjerom onoga glavnoga dola,
koji je sa više postranih dolova uključen u jednu izvoznu cijelinu, koja je
zaokružena spomenutim glavnim gorskim kosama, i za koju je zasebice, ne»
odvisno od drugih, potrebna izgradnja jedne natočite željeznice ili kojega
drugoga izvoznog srestva. Pojam izvoznoga područja je za sam izvoz drva.
isto, što je i pojam oborinskog područja za oborine.




ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Šumarska ekskurzija u Našice. 539


Takovo je izvozno područje prema tome i jedan zasebni eksploatacioni
rajon. Glavni gospodarski prosjeci, koji idu grebenima tih glavnih gorskih kosa,,
jesu po tome i onaj naravni okvir, koji jedan takav eksploatacioni rajon, dakle
jedno takovo izvozno područje, prostorno dijele od drugoga — u koliko se
radi o jednom velikom suvislom, tudjim posjedom ili inom vrsti kulture nepre*
kinutom šumskom posjedu.


Unutar ovakovog jednog izvoznog područja nižu se onda jedan do drugoga
i sjekoredi, a u ovima i sječine.


Sjekored i poredjaj sječina. Sjekored je točno opredjeljen, go*
tovo automatski, i uskladjen u okvir unutarnjega razdijeljenja šuma, (koje je
trajnoga karaktera), tako, da se on kreće izmedju pojedinih glavnih gospodar*
skih prosjeka (Wirtschaftsstreifen) u onome slijedu, kako to starost i kvalitet
sastojina dotičnoga područja diktuje.


Sjekored, a unutar sjekoreda i poredjaj sječina, nije prema tome jedan
jedini suvisli niz jedna do druge neprekidno idealno nanizanih sječina, negoje
i broj i slijed i smještaj i načmjanje sjekoreda u jednom te istom području
gravitacije, kao i sječina u jednom te istom sjekoredu, uvjetovan osim dobom
i kvalitetom sastojina, još i općom konfiguracijom i karakterom terena, te
smjerom kojim se ima izgraditi željeznica — nadalje i pitanjem vremena, kada
će se izgradnji te željeznice pristupiti, i kako dugo će željeznica u onome po«
dručju moći da ostane.


Podudaranje pojma sjekoreda sa pojmom gravitacionog područja postoji
tek uvjetno utoliko, ukoliko se vanjske granice od barem dva ili više sjekoreda
podudaraju sa granicama toga područja.


Veličina tih sjekoreda ovisi o veličini i broju sječina, koje taj sjekored
čine. Kako je u našem slučaju veličina jedne sječine odredjena, (uz vrlo rijetke
iznimke), veličinom jednoga odjela, to je i veličina sjekoreda odredjena brojem
i veličinom onih odjela, koji po naravnoj konfiguraciji terena u taj sjekored
spadaju.


Bočni prosjeci, koji dijele pojedine odjele, jesu po tome i medje pojedinih
sječina.


Rasporedjaj pako sječina na sjekoredu može da bude, ali ne mora da
bude, jedan neprekidni više godišnji slijed, pa je u tome pitanju najmjerodav*
nije — pored broja sječina, dakle odjela — faktično stanje samih sastojina
prema dobi i kvaliteti njihovoj, u smislu sastojinskog gospodarenja.


Obzirom na činjenicu, da su u pitanju uvijek samo listače šume, kojih je
kontinuitet u smislu našega gospodarenja u sjekoiedima i sječinama razno*
dobnim i raznokvalitetnim sastojinama često isprekidan, te napokon obzirom ne
činjenicu, što najžešći vjetrovi (zapada) nijesu redovita pogibelj, to pitanje
vladajućeg opasnoga vjetra nije od odlučne važnosti za ustanovljenje smjera
posječe. Ukoliko bi vjetar imao da se uzme u obzir, izlučuju se posebni vje«
trobrani pojasevi prema potrebi, dok se otvoreni rubovi starijih sastojina pored
toga pravovremeno pomladjuju. Šteta od vjetra nije do sada još nikada zauzela
opasnijih dimenzija, te je ostala vezana o pojedine individualne slučajeve bez
naročitog značenja.


Sama gospodarska osnova i nacrti što joj pripadaju, obradjuju to pitanje


u detalj samo kao konzekvenciju cijeloga uredjajnoga operata i kao pitanje


logične cijelokupnosti i potpunosti istoga, sa čisto teoretskog gledišta dok u


praksi prepušta slobodne ruke, uvaživ eksploatacionu mogućnost pojedinih


šumskih područja u ranije iznešenom pravcu, prema faktičnoj gospodarskoj


potrebi. (Svršit će se).