DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Šumarska ekskurzija u Našice. 529 Prof. dr. Aleksander Ugrenović: Šumarska ekskurzija u Našice. U razdoblju od 5. do uključivo 9. juna t. g. održana je pod vodstvom pisca ovih redaka te uz učestvovanje profesora dr. Gjure Nenadića, dr. Andrije Petračića i dr. Viktora Koudelke naučna ekskurzija slušača trećeg i četvrtog godišta gospodarskosšumarskoga fakulteta zagrebačkoga u cilju, da se razgle= daju, upoznadu i prouče prilike šumskoga gospodarstva i drvne industrije u okolini Našica. Jedva da je u ijednoj grani privredne i stručne nastave vrijednost zorne ; obuke — a prema tome i ekskurzija — od tolike važnosti kao u šumarstvu. Već je sam produkcijoni perijod u šumskom gospodarstvu tako dug, da on nesumnjivo apsorbuje najmanje tri ljudska vijeka najintenzivnijega stručnoga rada. Možemo dakle reći, da prosječno svaki od nas može da svojim očima vidi tek jednu trećinu produkcijonog razdoblja, ophodnje — kako mi taj pojam -zovemo, govoreći jezikom uređenja šuma. Vrlo su rijetki među nama oni, koji dočekaju uspjehe polovine ophodnje, a nikoga nema — niti će tako1 skoro biti — medu nama, tko bi mogao da doživi i početak i konac ophodnje neke visoke šume, te da pod pilom ugleda hrastovinu, koju je on sadio. Ta željezna istina i nužda sili nas, da svaki od nas svoje individualno praktično znanje — barem u -dvije trećine obima — mora da obogaćuje na tuđem iskustvu, da uči na uspjesima ili neuspjesima svojih starijih drugova. Odatle i važnost ekskurzija po šumarsku nastavu kao neminovni komplemenat njene teorijske strane. U prvim počecima razvitka šumarske nastave je terenska zorna obuka ishodište i težište tadanjega posve empicijskoga stručnoga gbrazovanja. Kao daljnji razvojni oblik nosioca praktične šumarske obuke javljaju se tako zvane «zavodske šume«, kao vjerne pratilice izolovanih šumarskih akademija. Kad se ono sedamdesetih godina prošloga vijeka u Njemačkoj, kojoj moramo pris znati prioritet u radu oko prid:zanja šumarske nastave, bila razmahala borba o pitanje: da li akademija ili fakultet, baš su »zavodske šume« bile jedan od najjačih argumenata u prilog izolovanih akademija, kojemu su i protivnici pris znavali odličnu važnost. No kako si je konačno i odlučno prokrčila put misao. da šumarska nastava spada na univerzitet, izgubila je i »zavodska šuma« na svojoj prvobitnoj važnosti a na njeno mjesto počele su da stupaju ekskurzije. One danas zaista i čine vrlo važni dio obuke te ujedno opravdavaju potrebu, da se šumarski fakulteti podižu u kulturnim centrima, odakle je moguć brz saobraćaj sa šumskim objektima, kojima se valjano gospodari. Šumarskim dakle ekskurzijama treba da je svagda na umu širok cilj. One treba da daju mogućnost, da se slušačima odnosno kandidatima šumarstva dos vode pred oči gospodarske cjelosti. koje su takove i u administrativnom i go* spodarskom smislu, te da se prikažu razlike, koje rezultuju iz različnosti stanos višta. iz raznoličnosti gospodarskih principa, način« administracije te kategorije sopstvenosti. :>* |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 38 <-- 38 --> PDF |
530 O iskorištavanju bosanskih hrastova. Dojmovi, što ih učesnici nose sa takovih ekskurzija, treba da su potpuni i trajni, tako da svaki od njih uzmogne na osnovu vlastitoga zapažanja stvarati vlastite sudove i zaključke. Da se poluči potpunost i trajnost dojmova to će reći, da ekskurzija uopće dođe do1 svoje prave vrijednosti kao bitni sastavni dio obuke, potrebno je da ona bude i metodički udešena. Ovamo spada prije svega orijentacija u terenu te svestran prikaz svih prilika, koje su odlučne po gospodarenje i upravu, do* nešen od onih stručnjaka koji rukovode ove radove. Konačno ekskurzije ne smiju da budu fizički naporne, ... neracijonalni potrošak fizičke energije smanjuje interes i pažnju učesnika te tako znatno smanjuje njihovu obrazovnu vrijednost. Polazeći sa ovih spoznaja te držeći na umu konačni cilj svake ekskurzije, dadosmo se na pripravni rad. Moramo s osobit m priznanjem istaći, da smona svakom koraku kod vlasnika (»Krndija d. d. gospodarska i šumarska indu* strija«, »Našičko ribnjačarsko društvo« d. d., »Našička tvornica tanina i paro» pila d. đ.«) kao i njihovih uprava (direktor i šumarski savjetnik Franjo Groger, direktor g. Aleksandar Sorger, Sor, šumarnik Petar Rohn. direktori g. Živanović i Vlaisavljević a i kod nadzorne šumarsko=policijske vlasti (g. inspektor Josip Grunwald) naišli ne samo na skrajnju susretljivost i gostoprimstvo već i mnogo razumijevanja za naše ciljeve, na kojom im ovom zgodom izričemo svoju blagodarnos´t. Program ekskurzije izgledao je ovako: Utorak dne 6. VI. 1922. — Gornja Motičina. 1. Zajednički polazak — 5 sati u jutro — šumskom željeznicom do »Jabla* nika«. 2. Pješice preko »Obradovog brda« (odio 19.. 20.) preko »Pijeskova« (odio21.. 22.) — kulture hrasta i crnoga bora — na »Veliko debelo brdo« (odio 23., 24., 25.) — garište, sječina, srednjodobna sastojina hrast i bukva. 3. Željeznicom kroz »Kerekuš dol« u »Marijin dol« do »Staklane« (lugar* nica) — na Staklani kratki odmor sa okrijepom. Poslije odmora: 4. Pješice preko »Bošnjakovog brda« (odio 50.) — čista hrastova sastojina srednje dobe — na odio 49. (sječina) — preko »Gračevog brda« (odio 56., 57., 58., 59.) (hrastove kulture) u »Rijeka dol« (kulture omorike crnoga bora i jele), na kamenolom (majdan) ispod odjela 61. 5. Željeznicom natrag na »Staklanu« — objed. Srijeda dne 7. VI. 1922 — D. Motičina. U 5 sati zajednički odlazak sa kolima u D. Motičinu. 1. Kratki put pješice kroz »Hrastovac«, »Vis«, »Vladičin dol« (odio 2., 7.r 8., 9.) — hrastove, omorikove, crnog bora i ariševe kulture — (stara polja) — proreda (odio 8.) — u »Šijivik« (»Gajić«) — kulture omorikove (Christbaum* kulture). 2. S kolima povratak u šumski vrt kod šumarije D. Motičina, razgledanje šumskog vrta, kratki odmor sa okrijepom. |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Šumarska ekskurzija u Našice. 531 Poslije odmora: 3. S kolima u Našice do »Dudića« pješice kroz odio 214. (stara šuma za pašu zatvorena) i odio 220 b (stara šuma za pašu otvorena) preko »Općinske šume« u »Vujnovac«. 4. Preko »Vujnovca« (proreda) izmedju odjela 200—225. u »Paličevac« — srednjedobna omorikova sastojina (snjegolom odio 199.). 5. Lugarnica »Paličevci« — objed— povratak u Našice. Četvrtak dne 8. VI. 1922. — Vvabačka, Ribnjak, Gjurgjenovac. 1. 6 sati u jutro zajednički odlazak s kolima do šume »Vrabačka«, Žestelji — put kroz šumu na 2. Ribnjak i razgledavanje Ribnjaka. 3. Željeznicom duž Ribnjaka do zimovnjaka — kratki odmor, okrijepa. 4. Ciglana i palenjc ugljena u Topolovcu — ako vrijeme dopusti. 5. Željeznicom u Gjurgjenovac i razgledavanje »Našičke tvornice tanina itd. 6. Objed i povratak u Zagreb. Program je u glavnome izvršen uz neke neznatne modifikacije. Već prvi dan na zajedničkom sastanku bli su učenici vrlo ugodno iz» nenađeni, kad je svaki od njih dobio u ruke štampanu knjižicu »Vodič«, koja je sadržavala sam program te prikaz objekta. Knjižici su bile priložene po* trebne karte: jedna pregledna (1 :75.000) za čitav posjed te dva izvatka iz gospodarstvenoga nacrta (1 :20.000) sa naznakom mreže unutarnjega razdije» ljenja i ucrtanim smijerom ekskurzije. Na izvjesnim, već unapred određenim mjestima, održana su informativna predavanja gospode kolega, koja vode upravu, na koja se nadovezala diskusija sa strane profesora te upiti sa strane slušača. Sve to uvijek u vezi sa demon« stracijom u naravi. Predaleko bi nas vodilo, kad bi na ovome mjestu iznosili onu množinu interesantnih stručnih pitanja, odgovora, diskusija i objašnjavanja, koja se izmjenjivala živahnim tempom, što je najboljim znakom, koliki je duboki in* teres probudila ekskurzija među učenicima. Umjesto toga neka nam bude dozvoljeno, da na ovom mjestu iznesemo interesantni sadržaj »Vođič*a« u obradbi g. kolege Rohra. Opći pregled. Nakon što se je izmjenilo više vlasnika, kupljeno je godine 1732. dne 3. VIII. današnje vlastelinstvo Našice po Josipu II. barunu Pejačeviću, za 18.000 forinti i 100 dukata, od grofice udove O´ Dvyer i tako dospjelo konačno u ruke obitelji grofova Pejačevićasvirovitičkih. Tadanjem vlastelinstvu pripadahu sela »Gradacz, Selnar, Cseremosniak, Solian, Nassicze, Vukojefczv, Podgoracz, Gor. Motitsina, Klokotschefczv, Susnyary, sa novonaseljenim selom Pribisevacz, te Stypanovaczy, Gyrgenovacz i Ostroschnicy. Nadalje sela Szent Martony, Kersnicze i Rybniak«. Tek 1751. godine, 28. VI., kupljena je »D. Motitsina« od Petra, Antuna Hillepranta baruna od Prandave za svotu od 2400 forinata. Od onda se je posjed nalazio u neprekidnom vlasničtvu obitelji Pejačević. koja je 1772. dobila grofovski naslov. Na zauzimanje blagopokojnoga Ladislava grofa Pejačevića, oca današnjega vlastnika g. dr. Teodora grofa Pejačevića=virovitičkog, postade glasom odluke |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 40 <-- 40 --> PDF |
532 Šumarska ekskurzija u Našice. od 27. II. 1872. god., a s danom proglašenja smrti njegove t. j . 7. IV. 190!. godine, cijeli ovaj posjed: fideikomis (povjerbina). Pravni pojam fideikomisa potječe iz najstarijih vremena. Sadržina toga pojma razvila se je do danas u znatno drugim i viševrstnim oblicima, a naila? zimo je u mnogim zapadnim državama sve do u novije i najnovije doba. Našički fideikomis spada među t. zv. obiteljske povjerbinc (familijske fideikomise), a nalazi svoj zadnji oslon u negdanjem austrijskom zakonu iz god. 1868., te kulminira u tome, da se posjed imade očuvati od uništenja, od otuđenja i rasparčavanja, t. j . objekt se imade sačuvati za sva vremena cijeloj obitelji Pejačevića=virovitičkih u potpunom svome opsegu i potpunoj svojoj vrijednosti. To ograničenje provedeno je i gruntovnici, a neposredna gruntovna instancija za takove fideikomise jesu gruntovnice kod kr. sudbenih stolova. Za našički fideikomis dakle kod kr. sudbenog stola u Osijeku. Posjed je zapravo zadružan, a posjednik je zapravo cijela interesovana obitelj. Odgovorna osoba za cijeli objekt jeste glava zadruge, t. j . obitelji, dakle otac odnosno najstariji sin, kojega onda zovu »uživaoc«, dok onoga, koji čeka naslijedstvo zovu »čekaoc«. Uživaoc upravlja posjedom i raspoređuje, ras* polaže s dohotkom toga posjeda po slobodnoj volji ili po nekom obiteljskom statutu. Sve posjedovne promjene, ukoliko su uopće provedive, moraju da imadu pismeni pristanak i uživaoca i čekaoca, od potonjega i izjavu u ime njegova naslijednika. Potreban je nadalje pristanak t. zv. »kuratorija«, koji sastoji iz 3 naročito u tu svrhu imenovana lica, te ima da bdije nad interesima cijele obitelji, a povrh toga i pristanak nadležnog kr. sudbenoga stola kao povjer» binske oblasti. Gruntovno otuđenje kojega posjedovnoga dijela moguće je u opće samo tako, da se za otuđeni dio dade ekvivalenat jednako vrijednog drugog kojeg zemljišta ili da se protuvrijednost dade u kakovoj drugoj nepotrošivoj glavnici sa koristonosnim uloženjem. Dakako da je ovakovo »vezano« dobro, u današnjim prilikama, u kojima prevladava noviji socjalni duh, nemoguće i onim časom, čim bi objekt, što ga takav fideikomis prestavlja, postao smetnjom opravdanom socijalnom naročito agrarnom razvitku države, odnosno njenog zemljoradničkog naroda. Zato i naš ustav kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, predviđa dokidanje takovih fideikomisa. Tim dokidanjem, koje se dakako imade, da provede posebnim zakonom, omogućuje se parcelacija i otuđivanje poljoprivrednoga zemljišta, samo je poze* ljan najveći oprez, da se istodobno ne prekorači granica apsolutne nužde, i da se očuva i kvalitet i kvantitet i intenzitet same gospodarske proizvodnje. Možda da je baš ta nemogućnost slobodnoga otuđivanja (parcelacije) u prošlosti bio nedostatak fideikomisne uredbe. U nekim izvjesnim slučajevima sigurno i jeste, jer je time u jednu ruku bio onemogućen naravni proces u cilju ispravnije razdiobe poljoprivrednoga tla, a time i automatskog socijalnoga izjednačenja, a u drugu ruku onemogućivala je ta uredba, da se vlasnik riješi onoga i onakovoga viška na poljoprivrednom tlu. kojega bi se inače iz raznih razloga tehničke i gospodarske, a i financijalne naravi, on možda i sam vrlo rado riješio bio. Ne može se ipak poreći, da je takav fideikomis imao i trajno dobrih svoj* stava za sam opći narodnosekonomski napredak, s jednostavnoga razloga zato, što je posjednik, koji je bio upućen na uživanje takovoga objekta, u onoj i |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Šumarska ekskurzija u Našice. 533 onolikoj mjeri, koliki je bio dohodak istoga, bio primoran uložiti sve svoje sile, da na objektu uvede takovo gospodarenje i takav postupak, koji će mu trajno os´gurati što veću rentu. I to strogo trajnu po mogućnosti jednaku ili višu rentu. 1 eto baš u tome momentu leži jedna nesumnjiva zasluga fideikomisa za šumu. To je naročito vrijedno istaći, jer to nas šumare može u prvome redu da zanima u času, kada se fideikomisna uredba javno žigoše kao opće nevaljala. Novi šumski zakon neka nam zato umjesto dokinutog fideikomisa donese, za sve šume bez razlike vrsti i kategorije — u koliko ne bi jači razlozi druga* čije zahtijevali — ono, što se dokidanjem fideikomisa također dokida, a to je stroga obvezatnost potrajnog, a po mogućnosti i po potrebi i strogo potrajnog gospodarenja. Da je kojom srećom vlastelinstvo našičko postalo fiđeikomis za 1—2 deces nija prije, imali bi danas ovdje nekoliko tisuća jutara nesposobnih oranica do* duše manje, ali zato isto toliko tisuća jutara izvrsne šume više, jer tada ne bi bilo moguće krčenje šuma i pretvorba tla u oranicu u onolikoj mjeri, u kolikoj se je u 80. i 90. godinama (sve do 1895. god.), dakle još prije jedva dvadeset godina, provodila — doduše u »dobroj« namjeri, ali uz zlu pretpostavku, da će time dobiti »mnogo dobre« oranice. Ne imajući kvalifikovanih činovnika — upravnika, bez i jednoga tekućeg metra željeznice, a po tome i bez mogućnosti unovčenja drvnih produkata, palo je u samome području ovoga vlastelinstva u tim godinama preko 10.000 kat. jut. najljepših šuma u ravnici, žrtvom sjekire i budaka, sve u slijepoj vjeri, da će se poljoprivrednom obradbom tih površina postići neslućeni uspjeh. Stotine i stotine plaćenih ruku dalo se je na posao. Drvo, koje nije na» ilazilo na kupca (valja znati, da nije bilo niti državne željeznice) gorilo i izgas ralo je u ogromnim hrpama dan i noć. Cijela stabla, samo da se uštedi na poslu, to jest, da ne moraju biti rascijepana, jer inako ne htjede sirovo drvo goriti, zakapana su u zemlju, samo da nestanu. Tako je onda radnik »varao«! Bilo mu je lakše i brže iskopati jamu nego cijepati drvo, i tako je u razmjerno kratko vrijeme iskrčeno nekoliko tisuća jutara šume — da postanu oranica ili livada. U najvećoj su hitnji onda naseljena tri potpuna sela Jelisavae, Markovac i Velimirovac, sagrađeno je nekoliko pustara, a da nitko nije ni vodio računa o tome, da li je to zemljište uistinu onakvo, kako se očekivalo, i sposobno, da u tako velikom opsegu udovolji postavljenim nadama. Zaboravilo se je, da je tlo ilovasto, u mnogim položajima gotovo nepropusno, da je okolica izvrgnuta poplavama, iza kojih voda onda dugo stagnira itd., te se je moralo odmah tražiti radikalno protusrestvo, koje je onda i pronađeno osnutkom zadrug e za regulaciju potoka Karašice i Vučice i njenih pritoka sa sjedištem u Dl. Miholjcu, koja je osnovana na širokoj podlozi cijeloga oborin» skog područja imenovanih potoka. Našičko je vlastelinstvo angažovano u toj »vodnoj zadruzi« sa doprinosom od 130.880 K godišnje. Doprinos je po jutru 9:—, 14:— i 18:50 K, već prema razredu, u koji su uvrštene odnosne površine, t. j . prema stepenu povodnja. Naseljenic i dobiše građu za kuće i gospodarske zgrade, te potkućs niču i po 1 jutro besplatno, dok je od iskrčenoga zemljišta mogao svaki uzeti — prema radnoj si snazi — i po više jutara u zakup, plaćajući godišnje naj« prije po 8:— K u ime zakupnine, onda postepeno i više, ali nikada ne preko |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 42 <-- 42 --> PDF |
534 Šumarska ekskurzija u Našice. 32:— K, sve do godine 1921., kada je preporukom ministarstva za agrarnu reformu bilo moguće pristupiti i dobrovoljnoj likvidaciji toga odnosa i to tako, da su zakupnici prekupili uzakupljene zemlje, uz cijenu od 2000:— do 2500:— K po jutru. Tako je oko 3000 jutara otudjeno. Tehničko sredjivanje za gruntovni prenos baš je sada u tečaju. Na drugom jednom dijelu tako iskrčenog zemljišta osnovani su umjetn i ribnjaci , kojim upravlja posebno dioničarsko društvo pod imenom »Nas šičko Ribnjačarstvo d. d.« a koji zapremaju površinu od 2300 kat. jut. od koje je 1700 jutara pod vodom, dok ostatak ima da posluži proizvodnji gospodarskih produkata potrebitih za umjetno prehranjivanje riba. Nadalje je na površini od 200 kat. jut. tih krčevina osnovana »Našičk a tvornica tanina i paropila d. d.«, koja je prvobitno uzakupila a po= slije i prekupila to zemljište. Tako se je danas na tom prostoru razvila jedna od najjačih naši industrija, koja ima više odjeljenja, kao: tvornica tanina, paropilu, tvornicu bačava, tvornicu parketa, tvornicu pokućtva itd. Do pres vrata zvala se je ta tvornica »Neuschlossova tvornica tanina i paropila d. d.« kojih je bilo više, u raznim krajevima a koje su imale svoju centralu u Bus dimpešti. Raspadom bivše monarkije dospjele su te tvornice u područje nas slijednih država, tako i »Našička« u Jugoslaviji, druga jedna pod Rumunjsku itd., uslijed česa je provedeno nacionalizovanje tih pojedinih tvornica u onoj državi, kamo je koja dospjela. Tako je i »Našička« nacijonalizovana u Jugos slaviji te je danas u istoj zastupan sa velikim dijelom uz švajcarski i naš dos maci kapital. Centrala je u Zagrebu. Jedan znatni dio tih iskrčenih površina, koje su tako reći preko noći stvorene, davane su pod takozvani velezaku p budući da nije dostajalo novca, da ih se podvrgne valjanom gospodarenju, t. j . da se uzmognu provesti sve potrebite investicije. Poljskcxgospodarski dio samoga vlastelinstva reprezentovan je zapravo tek onom površinom, kojom je vlastelinstvo samo gospodarilo i što je prestavs ljalo tek pravu vlastelinsku ekonomiju, koja je do prevrata repres zentovala površinu od kojih 7000 jutara. Na ovoj je podržavano stočarstvo (merinosovce), švajcarija, konjogojstvo, svinjogojstvo i tovljenje blaga u vezi sa tvornicom žeste, koja je osnovana sa (kontingentom od 2000 hl.) Proizvods nja je obuhvatala sve vrste žitarica i šećeru repu. Agrarna reforma je toj slici dala posve novi lik, budući da je do sada rasparcelirala — osim onih 3000 jutara za naseljenike — oko 5000 kat. jutara. Velezakupa je dakako u prvom redu nestalo, a koliko će se sve grane gospodarstva i dalje održati odnosno razviti i usavršiti moći, ovisiti će o dais njem načinu provede i o konačnoj provedbi agrarne reforme, s kojom je naročito u početku učinjena mnoga nepotrebna krupna pogriješka, budući da je provođena bila bez ikakovih predradnja — gotovo slijepo. Vinogradarstv o zaprema odlično mjesto u gospodarstvu, te se baš sada nalazi u najljepšem stepenu svoga razvitka. Vinogradi broje oko 40 jutara. Regeneracijom pojedinih starih dijelova, uvođenjem plemenite vrsti loze, biti će uspjeh bez sumnje još i bolji. Berba zadnjih 2 godina bila je i kvalitativno i kvantitativno vrlo povoljna, te su se podrumi, koje je pljačka izpraznila, opet prilično napunili. Prosjek berbe zadnje 2 godine jeste oko 500 hl vina. Voćarstv o je tek u razvitku — ukoliko se barem radi o plemenitim |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Šumarska ekskurzija u Našice. 535 vrstama. Opsežne poskuse sa voćarstvom, koji su vanredno uspjeli, polučila je šumska uprava na raznim mjestima, uvodeći voćarstvo isprvice više iz estet» skih — a i praktičkih motiva. Naročito uspjeva jabuka, kruška i orah. Okolica je prikladna za voćarstvo to više, što kasni mrazovi ne igraju osobite uloge, te je važno samo pripaziti na izbor mjesta. Šljivarstvo je domaće voćarstvo a igra znatnu ulogu i u životu ovamošnjeg naroda. »Žetva« je u glavnome tek onda dobra, kada urodi — šljiva. Zato je ta grana voćarstva naročito i kod velikog posjeda uvažena. Povrtljarstv o je do sada podržavano samo za namirenje lokalne potrebe, pa će se teško i jače razviti moći, jer pitanje vode čini velike po» teškoće. Postoji ipak nastojanje, da se isto proširi na trgovačkoj podlozi. Ciglan a je moderna, stalna »kružna peć«, koja radi uz najveći godišnje do 2,000.000 komada vrsne vigle i crijepa. Nadalje podržaje šumarstvo jednu »poljsku peć«, koja daje godišnje do 400.000 komada dobre cigle, te u prvom redu imade da namiruje potrebe šumarstva. Šumarstvo ima okruglo 24.000 kat. jutara. Od ovih je 22.000 kat. jutara stari »na» slijeđeni« šumski posjed, dok je 2.000 kat. jut. novi kupljeni šumski posjed, koji je nabavljen kao ekvivalenat za površine u ravnici prodane nekim zem. zajednicama. Šumom obraslo tlo je zapravo od ovdje iskazane površine samo 23.000 kat. jutara, od kojih opet okruglo 14.000 kat. jutara odpada na »brdske šume«, 9.000 kat. jut. odpada na »nizinske šume«, koje zajedno sačinjavaju jednu jedinu gospodarsku jedinicu sa 120 god. ophod, uz visokosšumski uzgoj i čistu sječu. Za »brdske šume« sastavljena je gospodarska osnova godine 1899. Za »nizinske šume« nije bilo moguće istodobno sastaviti osnovu, budući, da je u to doba još nejasno b´Io što, i koliko će šuma — za koje je bila podijeljena već i dozvola krčenja (pretvorba u oranicu) — preostati. Tek odlučnim istupom tadanjega upravnika ovovlastelinskih šuma i gotovo zakulisno spremljenom »urotom« u sporazumu s današnjim vlasnikom (ondašnjim velikim županom), uspjelo je, da se već podijeljena dozvola krčenja ravnice povuče i opozove. I time su tek spašene one površine, koje pTestavljaju današnje »nizinske šume«. To je eto razlog, da su »nizinske šume« istom prigodom prve 10 godišnje revizije gospodarske osnove za »brdske šume«, u istu uključene, čim je po« stignuta i veća normalnost u medjusobnom odnosu pojedinih dobnih razreda, budući da ravnica raspolaže u glavnome s onakovim dobnim razredima kojih »brdske šume« nemaju.1 Cijeli šumski kompleks leži u političkom kotaru Našice, — u 4 upravne općine — i to: Našice, Klokočevac i Podgorač, Feričanai, i 15. poreznih općina — i to: Gor. Motičina, D. Motičina, Seona, Martin, Gradac, Zoljan, Našice, Vukojcvci, Stjepanovci, Krš:nci, Gazije. Klokočevci, Pribiševac, Sušine i Breznica. Gospodarenje šumama. Prije sastavka gospodarske osnove nije bilo uopće redovitog gospodarenja. Ukoliko se je odnosno i htjelo »gospodariti«. bilo je to uvijek gotovo na štetu šume. 1 Međutim je cijeli aborat o reviziji prigodom pljačke 1918. godine uništen. |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 44 <-- 44 --> PDF |
536 šumarska ekskurzija u Našice. O omedjašenju posjeda — niti govora. Slabi mjestimični pokušaji po= goršali su samo stanje, jer jesu provodjeni skroz diletantski i loše, što je u narodu samome urodilo samo nepovjerenjem. Šumska paša dakako — na sve strane. Upravo — idealno! Stare hrastove sastojine vrlo oštećene, često prebrane, tako, da su u glavnome ostajala samo manje vrijedna stabla. Tek posve udaljeni i nepri» stupačni dijelovi ostadoše donekle pošteđeni. Tlo je u mnogo navrata podrv« ljalo ili potpunoma osušeno i opustjelo. Bukove su sastojine u glavnome bolje sačuvane. Cijeli posjed načičkan je tuđim enklavama, i td. i td. Razboritom dobro* voljnom arondaci j om posjeda, koja se je glavnom provodila sporazumnom zamjenom, došlo je u posjed šumske uprave, do danas, blizu 800 kat. jutara tako enklaviranh čestica. Te su enklave većim svojim dijelom već pošumljene, a dijelom čekaju na pošumljenje, koje se u glavnome obavlja istodobno sa pomladjenjem okolišnih šumskih površina. Osobita važnost je prigodom pro* vedbe takove arondacije poklonjena onim uskim dolovima medju brdima, kojima se je imala provesti željeznica, te je to još i danas jedan od ponajglav* nijih problema uprave u pogledu svih onih dolova, koji su još u tuđoj ruci. Agrarnom reformom nam je taj proces vrlo oteščan, jer uvijek postoji opasnost »odvojenja«, pa će biti potrebno na tu činjenicu prigodom konačne provedbe naročito svratiti pozornost mjerdavnih lica.1 Omedjašenje posjeda provedeno je posvuda. Medjašne su točke trajno fiksirane no nažalost prigodom pljačke mnoge uništene. Unutarnje razdijeljenje provedeno je u skladu s naravnim crtama po dolovima, potocima, te gorskim kosama i rebrima, nastojeći, da se veličina pojedinih odjela kreće oko 50 jutara. Odjeli su označeni brojevima. Gospodarski prosjeci (Wirtschaftsstreifen) s velikim slovima. Pobočni prosjeci (Schneissen) arapskim brojevima. Smjer prosjeka u ravnici ovisi o općoj figuri šume, te o smjeru glavnih javnih komunikacija. U starijim sastojima ravnice prihvaćeno je od nužde staro lovsko razdijeljenje — koje dakako ne odgovara za drugo nego za lov. Međašni i glavni gospodarski prosjeci u brdskim šumama imadu širinu od 4—6 metara. Pobočni 2 metra. Prema tome dali služe večem ili manjem saobraćaju. U ravnici su glavni prosjeci prema potrebi i širi. Lo* vački prosjeci u pojedinim šumama jesu 2 m. široki, a provedeni su u skladu sa općim razdijeljenjem. Neobavljene mjerničkc radnje ne mogu se na žalost nastaviti, budući nam je sav inventar pljačkom uništen. Medju inim i: 1 teo« dolit, 3 universalna instrumenta, 2 busolna instrumenta, 2 instrumenta ?.* nive* liranje, 2 kugelrollplanimetra itd. Geološka formacija i karakter konfiguracije. Tlo pripada terc:jarnoj tvorbi. Ilovača je u glavnome podloga svugdje a nailazi se i na čisti pješak. U višim dijelovima je vapnenac, ilovasto i pjeskovito vapno, kamen pješčenjak te razni škriljavac. U ravnici u glavnome teška ilovača sa više ili manje pijeska, mjestimice i čisti pješak. Nadmorska visina izmedju 100 i 600 m — a ipak je cijela konfiguracija naše Krndije — dakle područja »brdskih šuma« gotovo planinskoga karaktera ispresjecano mnogim dolovima i strmim obroncima, te uskim gorskim kosama. Vrs t drveć a je u »brdskim šumama« bukva i hrast kdtnjak, i to — hrast zauzima u glavnome toplije južne položaje, bukva hladnije dolove i sje* verne strane. U primjesi dolazi: kesten pitomi, javor, grab, utrešen pitomi ke* sten i javor. Hrastove su sastojine čestim ran:jim prebiranjem najljepših sta* |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Šumarska ekskurzija u Našice. 537 bala stradavale i po množini i po vrsnoći. Trajnim žirenjem (paša) umanjena je i mogućnost naravnog pomlađivanja. Tlo je naročito na eksponiranim mje* stima često posve omršavilo, te je gotovo i ne moguće uzgojiti drugu vrst šume do crnogoričnc. Iva i topola dosađuju silno, uz njih breza i gorski jasen. U nizinskim šumama dolazi uz hrast lužnjak naročito još i jasen pa brijest, te joha i grab. Iznimno i bukva na pjeskovitim gredama. Pomlađivanje je šuma po mogućnosti naravno, a prema potrebi i umjetno. Budući je cilj gospodarstva da uzgoji tehnički što vrijednije drvo, to je jasno, da u planinskim šumama uživa svaku prednost hrast pred bukvom, te se ovaj uzgaja pretežno umjetnim načinom. 2ir se sadi pod motiku po cijeloj površini tako, da glavna sastojina bude hrast u dobroj mješavini sa bukvom. Dobro je došao kesten i grab, a naročito javor. U nizimskim se šumama sadi hrast lužnjak pod motiku, dok se ostale vrste naplođuju naravnim putem. U tim šumama uživa protekciju hrast i jasen pred svim ostalima u mješavini s brijestom i grabom te johom. Suhi, istrošeni dijelovi u brdskim šumama, s pokrovom od mahovine, te onakovi s kamenom podlogom, koji su naročito pod kržljavim hrastovima bili kroz decenije suncu i vjetru izloženi, te napokon sve stare arondirane, isušene i iscrpljene enklave (nekadanja polja i vinogradi), zagajuju se isključivo 2—3 godišnjim presadnicama crnoga bora. Svježiji, s bujnim korovom i travom pre* rasli dijelovi zagajuju se trogodišnjim presadnicama omorike. Pokusa radi, a i s estetskih razloga umeće se mjestimice ariš. U novije vrijeme pridolazi u češći obzir i jela. Prožinjanje crnogoričnih kultura, obavlja se kroz prve 2—3 godine po 1—2 puta na godinu, da prebujni korov ne guši biljke. Za uzgoj potrebitog crnogoričnog materijala služe šumsk i vrtovi , ko» jih imademo tri. Najveći i glavni je onaj u Dl. Motičini, koji može normalno da godišnje producira do 300.000 komada 2—3 godišnjih presadnica. Nadalje je za pokriće lokalne potrebe jedan maleni vrt u selu Gazije, te jedan u Gor. Motičini, gđe je smješten i rasadnjak za jelu, kojoj tamošnji po« ložaj vrlo godi, te se lijepo razvija, dok n. pr. u šumskom vrtu u Dl. Motičini ne uspijeva nikako. Zadnjih je godina prekinut kontinuitet u produkciji crnogoričnih sadje» niču, budući da su prilike onemogućivale nabavku sjemenja. Šumsko sjeme je oslobođeno od plaćanja uvozne carine, a ipak je nabavka tako nesigurna, da je skopčana s najvećim poteškoćama, dok se do sjemena dođe. Mi smo slali osobno lugara u W.sNeustadt po sjeme, i samo tako je bilo ove godine moguće, da pravodobno dođemo do njega. Poštom odaslano traje po više mjeseci dok — dakako prekasno — stigne. Sjeme smo do sada nabavljali u W.sNeustadtu (Ste ner, Griinwald) na najveće zadovoljstvo. Ove godine smo crni bor naručili sa otoka Brača od D. Dubravčića. Sjeme je izvrsne kvalitete. Ove godine posijano je nanovo 15 kg crnoga bora i 45 kg omorikovog sjemenja — te držimo da ćemo dobiti oko 500.000 komada biljki, za 2—3 go» dine, sposobnih za presađivanje u šumu. Njegovanj e šum a je uvjetovano potpunom zabranom paše dok još p.ijesu poodrasle, te konstantnim upotpunjavanjem nastalih plešina. Sjekira imade nekoliko godina posla sasjecajući ivu i topolu, koje od naravi kao epis demija šumu poplavljuju. Obrana onih vrsti drveća, kojima želimo dati pred* nost, mora da uslijedi uvijek u pravi čas. |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 46 <-- 46 --> PDF |
538 Šumarska ekskurzija u Našice. Sasjecanje iz panja izbitih izdanaka mora se također po 2—3 puta obav» ljati. Čuvanj e šum a povereno je — osim činovnika — 3 nadlugara, 40 lu» gara, ostalih 30 pomoćnika te 2 šum. oružnika. Na 1 službenika odpada po« prečno od prilike 300—400 kat. jutra šume. Na 1 činovnika odpada poprečno od prilike 3000—4000 kat. jutra šume. Za vrijeme suše postavljaju se straže, koje prema potrebi stražare ...» manentno i danju i noći. Postavljaju se na mjesta uzvisita, sa kojih se lahkc pregledati može veći dio šume. U godini 1921., koja je poznata sa velike suše, i ako je gotovo dnevno pa i na više mjesta gorjelo, negda i istodobno, uspjelo je ali ipak požar već u prvom stadiju lokalizovati. Izdatci za ovakovc straže dosegli su u 1921. rekord kao1 i sama suša. Nedeljni troškovi permanentnih tih straža u doba najopasnije (februar»mart) doscgoše visinu i do 30.000 kruna. Suša sama nanijela je silnu štetu u crnogoričnim kulturama. Oko 500.000 komada je usušeno poginulo. Dapače je poslijedica lanjske suše opaziti i u starijim 5—ćgodišnjim jelovim te i u starijim omorikovim kulturama. Troškovi osnivanja i njege kultura i čuvanja šuma mogli bi se aproksimativno ovako navesti: u 3godišnjem razdoblju 1912.—1914. — za osnutak kultura i njihovu njegu 100.000 K, — troškovi čuvanja 74.000, u 3godišnjcm razdoblju 1915.—1917. — za osnutak kultura i njihovu njegu 150.000 K — troškovi čuvanja 130.000 K, u 3godišnjem razdoblju 1919.—1921. — za osnutak kultura i njihovu njegu 1,120.000 K — troškovi čuvanja 800.000 K. Sječ a je čista, nakon što je osjeguran osnutak nove sastojinc. Prije sječe sadi se žir prema urodu istoga, barem 2—7 godina unaprvo. prema potrebi 2, 3 do 4 puta pod stojeću još sastojinu. To je t. k. z. predpo» mladjivanje (Vorverjungung). Prema tome su i biljke u času sječe toliko godina već stare. Biljka pod zastorom stare sastojine nikne, ostane prema stupnju zastora malena, ali je snažno razvijena i jaka, te čeka samo čas, da dobije dovoljno topline i svjetla te da se onda naglo razvije. Ta mjera predpomladji* vanja potrebna je, budući da je tlo sklono »divljanju«. Pod uplivom naime svijetla, obraste tlo uskoro silnim korovom — naročito kupinom i bijelom lozom — te je gotovo nemoguće uspješno zagajivanje površina, nakon što taj korov prevlada. Na žalost nas je rat, a napose i poratne prilike, i u tome nastojanju u mnogome spriječio. Za uredno vodjenje sječina, dakle iskorištavanje šuma, od odlučne su važ» nosti ona pojedina područja u cijelom šumskom kompleksu, koja silom prilika, što ih je sama narav i prostorni smještaj šume opredjelio, u račun ulaze, a koja zovemo Područje gravitacije — (Bringungsgebiet) — izvozno područje. Ta »izvozna područja« ili gravitaciona područja, opredeljena su onim glavnim gorskim kosama, koje ne dozvoljavaju, da se izvoz u šumi izradjenoga materijala vrši drugim nego jednim smjerom, — smjerom onoga glavnoga dola, koji je sa više postranih dolova uključen u jednu izvoznu cijelinu, koja je zaokružena spomenutim glavnim gorskim kosama, i za koju je zasebice, ne» odvisno od drugih, potrebna izgradnja jedne natočite željeznice ili kojega drugoga izvoznog srestva. Pojam izvoznoga područja je za sam izvoz drva. isto, što je i pojam oborinskog područja za oborine. |
ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Šumarska ekskurzija u Našice. 539 Takovo je izvozno područje prema tome i jedan zasebni eksploatacioni rajon. Glavni gospodarski prosjeci, koji idu grebenima tih glavnih gorskih kosa,, jesu po tome i onaj naravni okvir, koji jedan takav eksploatacioni rajon, dakle jedno takovo izvozno područje, prostorno dijele od drugoga — u koliko se radi o jednom velikom suvislom, tudjim posjedom ili inom vrsti kulture nepre* kinutom šumskom posjedu. Unutar ovakovog jednog izvoznog područja nižu se onda jedan do drugoga i sjekoredi, a u ovima i sječine. Sjekored i poredjaj sječina. Sjekored je točno opredjeljen, go* tovo automatski, i uskladjen u okvir unutarnjega razdijeljenja šuma, (koje je trajnoga karaktera), tako, da se on kreće izmedju pojedinih glavnih gospodar* skih prosjeka (Wirtschaftsstreifen) u onome slijedu, kako to starost i kvalitet sastojina dotičnoga područja diktuje. Sjekored, a unutar sjekoreda i poredjaj sječina, nije prema tome jedan jedini suvisli niz jedna do druge neprekidno idealno nanizanih sječina, negoje i broj i slijed i smještaj i načmjanje sjekoreda u jednom te istom području gravitacije, kao i sječina u jednom te istom sjekoredu, uvjetovan osim dobom i kvalitetom sastojina, još i općom konfiguracijom i karakterom terena, te smjerom kojim se ima izgraditi željeznica — nadalje i pitanjem vremena, kada će se izgradnji te željeznice pristupiti, i kako dugo će željeznica u onome po« dručju moći da ostane. Podudaranje pojma sjekoreda sa pojmom gravitacionog područja postoji tek uvjetno utoliko, ukoliko se vanjske granice od barem dva ili više sjekoreda podudaraju sa granicama toga područja. Veličina tih sjekoreda ovisi o veličini i broju sječina, koje taj sjekored čine. Kako je u našem slučaju veličina jedne sječine odredjena, (uz vrlo rijetke iznimke), veličinom jednoga odjela, to je i veličina sjekoreda odredjena brojem i veličinom onih odjela, koji po naravnoj konfiguraciji terena u taj sjekored spadaju. Bočni prosjeci, koji dijele pojedine odjele, jesu po tome i medje pojedinih sječina. Rasporedjaj pako sječina na sjekoredu može da bude, ali ne mora da bude, jedan neprekidni više godišnji slijed, pa je u tome pitanju najmjerodav* nije — pored broja sječina, dakle odjela — faktično stanje samih sastojina prema dobi i kvaliteti njihovoj, u smislu sastojinskog gospodarenja. Obzirom na činjenicu, da su u pitanju uvijek samo listače šume, kojih je kontinuitet u smislu našega gospodarenja u sjekoiedima i sječinama razno* dobnim i raznokvalitetnim sastojinama često isprekidan, te napokon obzirom ne činjenicu, što najžešći vjetrovi (zapada) nijesu redovita pogibelj, to pitanje vladajućeg opasnoga vjetra nije od odlučne važnosti za ustanovljenje smjera posječe. Ukoliko bi vjetar imao da se uzme u obzir, izlučuju se posebni vje« trobrani pojasevi prema potrebi, dok se otvoreni rubovi starijih sastojina pored toga pravovremeno pomladjuju. Šteta od vjetra nije do sada još nikada zauzela opasnijih dimenzija, te je ostala vezana o pojedine individualne slučajeve bez naročitog značenja. Sama gospodarska osnova i nacrti što joj pripadaju, obradjuju to pitanje u detalj samo kao konzekvenciju cijeloga uredjajnoga operata i kao pitanje logične cijelokupnosti i potpunosti istoga, sa čisto teoretskog gledišta dok u praksi prepušta slobodne ruke, uvaživ eksploatacionu mogućnost pojedinih šumskih područja u ranije iznešenom pravcu, prema faktičnoj gospodarskoj potrebi. (Svršit će se). |