DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 14 <-- 14 --> PDF |
506 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Ako imade u drugim dijelovima naše države slobodnoga, za kolonizaciju sposobnoga, a kulturi još otuđenog zemljišta, neka se najprije ova napuče. Neka se odvodnim radnjama spašava tlo od povodnja n. pr. Lonjskoga polja ili slično, pa će se udo= vcljiti i eventualnoj potrebi kolonizacije i općoj kulturi bolje i više, nego, da šumskom kulturom urešene krajeve u tu svrhu uni* štavamo. Za ove imademo vremena onda, kada smo se prena= pučili i kada smo sve neproduktivne površine priveli dobrome obrađivanju. 6. U Hrvatskoj i Slavoniji nema servituta . To je pitanje riješeno segregacijom. Naše z. z. i imovne općine, kao produkt ove segregacije, imadu zadaću, da podmiruju tražbinu ovlaste^ nika i pravioužitnika. Dakle je to i svrha njihova gospodarstva. U koliko bi se rad i ti objekti ekspropriisali u korist države, nastaje pitanje, da li će ti objekti i nadalje služiti istoj svrsi, ili će se pitanje snabdijevanja imati postaviti uopće na nove temelje. To jest, da li se ne će morati ekspropriisati - - uz da= kako potpunu oštetu i to pravo, što ga uživaju ovlaštenici od= nosno pravoužitnici, te da se ©vi snabdijevaju isto onako sa drvima kao i svi ostali, koji nijesu dionici takovih prava. Idejno bi bilo dakako najbolje, kada te razlike nebi bilo, odnosno, kada bi te razlike mogle da nestanu i to u onome smjeru, da svi drvo jednako kupuju. To bi djelovalo vrlo povoljno ia potrošak, a i na tendencu, našega seljaka, a kojoj je on vrlo sklon — da drvom trguje. Mogućnost nabavke drva mora mu se dakako osjegurati. U koliko to osjeguranje pravno zasjeca u vlasničtv© onoga čija je šuma, bila bi i to neka vrst servituta. Gospodarstvo kao takovo ne oduševljava se dakako ni za kakove servitute pa bilo u kojoj god formi. Ova pak vrsta servituta, ukoliko bi se cijenici kretali barem u blizini opravdane visine faktične vrijednosti, ne bi imala više onoga nepovoljnoga utjecaja na gospodarstvo, kao služnost u dosadanjem smislu. Dakako, da je pitanje otkupa toga ovlašteničkoga prava teže nego* i mislimo, te se bojim, da to uopće ne bi uspjelo. Drugi način opskrbe bio bi kombinacija jednoga i drugoga načina snabdijevanja — a to je od prilike eno isto, što i danas postoji. Samo bi se pitanje izvršivanja ovlašten ničkog i pravoučitničkog prava, kod z. z. i imovnih općina, moralo modificirati tako, da se drvo daje prema faktičnoj potreb i od slučaja do slučaja unutar onih granica, kako to cijeli etat njihovih šuma dozvoljava. Gospodarstvo tih šuma neka se udesi tako, da po potrebi cijeli njihov etat ne prekorači kvalitativn o one granice, koje su odredjene seljačkom potrebom. Za one pako, koji nijesu ovlašteni, preostaje ona t. j . do= sadanja šuma (koja nije svojina z. z. odnosno imovnih općina) i — dosadanji način drvar enj a. I kod ovih neka se drvar en je ´omogući samo u faktičnim granicama potrebe, i to u prvom redu neka se izrabe svi lakši načini opskrbe prije, nego li se dira u faktični etat. Etat ovih šuma može uopće da samo djelomice |