DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 12 <-- 12 --> PDF |
504 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Princip: Minimum šumskoga objekta mora biti toliki, da se još uvijek dade potrajno i valjano gospodariti. Kada toga pred= uvjeta ne bi moralo biti, onda bismo mogli napustiti svekoliko šumsko gospodarenje, podvrći te komplekse individualnoj razs diobi, pa bi takav minimum odnosno> maksimum bio opredjeljen kvocientom šumske površine i broja duša. A to bi bilo svakako najgorje, što bi mogli da učinimo, jer, ukoliko se velike površine ne mogu izvrći lošem gospodarenju, bilo bi nemoguće male površine podvrći valjanome. Kod prvih, jer ne smije da bude, a kod potonjih, jer ne može da bude. Ta su pitanja već i ranije bila na dnevnom redu, pa je uvijek prevladalo osvjedočenje, da je minimum šumskog kompleksa određen mogućnošću valjanog i potrajnog gospodarenja. Ako promotrimo naš šumski zakon, naći ćemo u u 22. istoga slijedeće: »da se zakonite ustanove propisane glede nastojanja oko šuma i lugova točno izvršuju, ima du vlasnici za šume do* voljne veličine, koju će zemaljska vlast ustanoviti po osobitih razmjerih, narediti vještih gospodara, koji su po vladi priznati kao sposobni, pa se ustanovljava: u osječkoj i požeškoj županiji 10.000 jutara, u zagrebačkoj županiji 4000 jutara i u varaždinskoj županiji 2000 jutara. Onaj, koji ima u osječkoj i požeškoj manje od 500 jut. odnosno u varaždinskoj manje od 100 jut. u zagrebač; koj manje od 200 jut. može gospodariti kako hoće, samo neka se drži šumsko^redarstvenoga propisa. Oni pako, koji imadu više od 500, 200 i 100. a manje od 10.000, 4000 i 2000 jut. moraju se ujediniti ili priklopiti svoj objekt pod upravu najbližega velikog posjeda.« Tako zakon. Iz ovoga svega jasno proizlazi, da je zakono* davač već onda predpostavljao — uvaživ opće okolnosti poje= dinih županija, da je pametno i dobro gospodarenje moguće tek od 10.000, 4000 i 2000 jut. dalje, što više — od toga broja jutara dalje je svaki obvezan gospodariti po svim pravilima šumske nauke, t. j . dobro, ali — posve samostalno. A to je važno! Sve ono, što raspolaže s manjim površinama, smatra za sa= mostalan valjan život nesposobnim, preporuča i odredjuje udru* ženje, dok se za one ispod 500, 200 i 100 jut. u glavnome uopće i ne brine. Kako stojim na gledištu, da u našoj državi nebi smjelo da bude ni jednoga šumskoga posjeda, koji ne bi ujedno već u sebi krio i garanciju, da će gospodariti kako treba, ne samo za sebe nego i za sveukupnost, to po mome uvjerenju ne bi smjeli uvoditi reforme, kojima bi za život sposobne objekte cijepali u onakove, koji ne bi mogli udovoljiti zahtjevima gospodarstva i potreba s općim značenjem. Važnost naših šuma ne leži u tome, da namirimo samo svoje potrebe, već da s našim produktima izlazimo u inozemstvo, na strani trg. Tu mogućnost daje samo objekt, koji producira više, nego li mu vlasnik treba za sebe, i koji sa svojim produktima raspolaže kako najbolje znade — uz potrajno gospodarstvo. Pa kada to sve znademo, onda ne sputavajmo onu ingerenciju i onaj |