DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 503 2. U koliko sam se tek uvjetno izjavio za ekspropriaciju šuma uopće, i to samo postepenim preuzimanjem objekata smje; rom od najpasivnijih do aktivnijih, neka se takove ekspropri? acija provede samo i uvijek u korist države, nikada ne u korist bilo kojega samoupravnoga tijela. Administrativno zaokružen je može da se provede u okviru makar i političkog razdijeljenja zemlje, u koliko će se ovo držati naravnih ekonomskih međa, ali svakako emancipovano od političke uprave, s direktnim podloženjem Ministar? stvu Šuma i Ruda, koje neka preko svojih, recimo oblasnih direk? čija, koje s političkom upravom neimaju dakako ništa zajedničkoga, vodi nadzor nad šumama svih kategorija, prepuštajuć posvemašnju slo* bodu gospodarenja šumskosupravnome činov; ničtvu, u ranije iznesen om smislu. Samoupravna tijela ne smiju da budu instant čijom za šumarstvo na njihovom teritoriju, jer će šuma i nadalje biti objekt vječitog natezanja između paše, drva, građe, između seljaka i upravnika, te raznih političkih momenata i po* treba_ pojedinca ili samoga upravnoga tijela. Teško onda širo* masnim šumarima! Arondacija i komasacija svekolikog šumskoga pc= sjeda u koliko nije već od prije provedena, potrebna je stvar. Pri tome neka se uzme u obzir potrebe gospodarstva za sva vre= mena, osobito obzirom na cvakove čestice preko kojih će se imati da izgradi željeznica. To vrijedi naročito za dolove u brd= skom terrainu. Razumije se, da se u svim tako ekspropriisanim šu = mama imade uvesti strogo potrajno gospodarenje. 3. Kako sam već izložio svrhu današnjega šumsko? gospodarskog ideala, na temelju industrij ali* zac i je , te ekonomskog i financijalno najvećeg kapaciteta, to je i odgovor na postavljeno pitanje jasan. Dobro i valjano vođeno privatno šumsko gospodarstvo na osnovu netom i ranije istaknutom, a koje počiva na intencijama slobodnoga gospodarenja i konkurencije, dakle na intencijama privatnog šumskoga gospodarstva, dosta su velikim razlogom, da ih se u njihovom nastojanju podupre, a ne spriječava. Govoriti o »maksimumu«, koji bi se i nakon ekspropri? jacije, bila ona provedena silom, t. j . najedamputa, ili prirodnijim svojim razvojem t. j . evolucijom — imao ostaviti i nadalje u rukama dotičnoga vlasnika, isto je tako teško, kao što je teško govoriti o »eksistenčnom minimumu«, a koji bi se imao> dosada? njem vlasniku i nadalje prepustiti, da — može živjeti — a ipak je taj »maksimum« i taj »minimum« u ovome slučaju jedno te isto. Po mome šumarskom shvaćanju maksimum u šumarstvu ne može se uopće ograničiti, jer je vi principu za objekt sam bolje, što je on veći, zato u koliko se u ovome slučaju ti pojmovi po? krivaju, bolje je govoriti samo o »minimumu«. |