DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 10 <-- 10 --> PDF |
502 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. gospodarsku ekstenzivnost pašnjačkog i intenzivnost šumskoga gospodarenja, te koji poznajemo štetnost paše u šumama. Uočimo li, da samo u bivšem provincijalu i području bivše granice imade oko 411.310 kat. jut. drvoni obraslih pašnjaka, da je nadalje oko 973.706 kat. jut. u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji čistih pašnjačkih površina, da je nadalje jedan veliki dio starih šumskih sastojina za pašu otvoren, da je konačno gotovo sva ves leposjednička zemlja agrarnom reformom došla u ruke malopo* sjeda, da je napose od 745.401 kat. jut. livade (cijele Hrvatske i Slavonije) došlo istim putem u ruke seljaka gotovo sve, onda držim, da je smjer naše pašnjačko=gospodarske politike točno odredjen. Neka seljak sijeno i slamu ne prodaje, neka ga upotrijebi u štali. Neka čisti svoje pašnjačke površine, a šumu po mogućnosti neka pusti na miru, a ne da se i iste branjevine, mlade, tek osno* vane sastojine — kako se na žalost dogadja — u tu svrhu nepo= trebno žrtvuju. Velika mogućnost pašarenja dovodi seljaka od vašara na vašar, povećaje ugon marve na pašu u spekulativne svrhe, on postaje vašarskim trgovcem i odbacuje — plug, Zato je potrebno, da se broj neophodno potrebitog blaga odredi nekim maksimumom, prema kojemu neka se odredi mini« malni opseg apsolutne potrebne pašnjačke površine. Prema svemu tome dakle: 1. Budući, da je socialnoekonomski motiv neodrživ, budući da nacionalno=politički motiv ne može da bude mjerodavan a ni potreban, budući da su i nacionalno-ekonomski, kao i ekonom; sko^politički razlozi tek uvjetno opravdani, to ne vidim ni opravdanoga razloga za apsolutnu provedbu ekspropriacije. U koliko bi pak samo uvjetno, prema ranije iznešenom eks= propriaciju u principu ipak i mogli opravdati, to preporučujem put — evolucije . Pitanje žiropaše neka se uredi na pravičan način, a pitanje paše neka se stegne na minimum, bez obzira na vlasnost objekta, i u razborite granice apsolutne potrebe. Ekonomska potreba na drvetu postoji, u koliko žiteljstvo nije dionikom kakovoga ovlašteničkog ili pravoužitničkog prava, i u koliko u stanovitim krajevima ne ima šume. U takovim slučas jevima neka odmogne saobraćajna politika. Namirenje ove potrebe na građi kao i na ogrijevu ne sačinjava nikako v problem tamo gdje šume imade, te bi trebalo samo zgodno na; mirivanje građe udesiti po selima i turnusima, i propisati pravi; čan cijenik. Namirenje s ogrijevom je još jednostavnije, jer si ga svaki može radom u šumi (proredama) ili iz leževine te prorednim materijalom lahko i jeftino nabaviti. Za eksport potrebiti i sposobni materijal isključen je iz držav, cijenika, za njega važi tržna cijena. Kontrola ekonomske potrebe pojedinca mora biti omogu* ćena te osjegurane zaštitne mjere protiv izrabljivanja. |