DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 8 <-- 8 --> PDF |
430 t Prof. Franjo Šandor. Umnoga radnika, druga, prijatelja i učitelja prof. Franju Šandora, kr. javnoga redovitoga profesora gospodarsko=šumar= skoga fakulteta na sveučilištu zagrebačkom ote nam hladna smrt 20. maj a 1922. Mrtvo tijelo neprežaljenoga pokojnika dostojna predadosmo materi zemlji. U ime nastavničkog zbora gospodarsko=šumarskoga fakul* teta oprostio se sa pokojnikom pisac ovih redaka ovim slovom. * * # Zalobni zbore! Mili druže! Tko bi u ovome času mogao da nađe dovoljno riječi, da njima iskaže svu bol, što nam prolama dušu, bol dublju nego ovaj svježi i još nesklopljeni grob — bol za izgubljenim drugom? Tko bi u ovome času mogao da nade dovoljno snage, da razmrsi splet crnih i tužnih misli, što se savio oko našeg uma i sjeda na grudi svom težinom ove svježe zemlje ! Tko bi u ovome času tuge mogao da izmiri nizove svijetlih i dragih uspomena sa mračnom i ledenom zbiljom? Vedrog, proljetnog, sunčanog popodneva pošao si u Zagrebačku Goru, vodeći brižnom rukom marna nastavnika omladinu, da je učiš, kako se zagleda u kamenu dušu gore, da je učiš, kako se osluškuju otkucaji vječnog njenog srca! A nisi slutio tužan, da je to poslijednji put, što Te vinula na grudi tek ozelenjela gora. Nisi slutio jadan, da je to poslijednji zagrljaj matere zemlje, iz koga više povratka nema! I kad pade prvi mrak, sniješe — ojađena srca i slomljene duše —učenici učitelja svoga sa planine mrtva zavazda! A kad do nas stiže crni glas, nama, drugovima Tvojima bi, kao da nam neka ledena i gruba sila razbi redove naše, kao da nam silan vihor obori stablo, koje se već nemalo trideset godina grana na njivi narodnoj, noseći ploda obilata. I sve se to zbi baš u času, kad nam je Tvoje znanje i sprema, Tvoje ogromno životno iskustvo, Tvoj neviđeni |