DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Br. 7. Šumarski list. God. 46.


Prof. Franjo Šandor.


Gospodarsko-šumarski fakultet univerziteta zagrebačkog
— a po njemu i čitavo naše šumarstvo — zadesio je težak
udarac. Iz redova njegovih nastavnika ugrabila je smrt
najstarijega i najodličnijega. Otela nam ga je u naponu njegove
muževne i stvaralačke snage te u času, kad je nama,
njegovim saradnicima i otadžbini njegov um,´ njegova sprema,
njegova beskrajna ljubav za rad bila od najveće potrebe.


Čitav njegov život bio je jedan neprekinuti lanac, neumorna
žilava i čelična rada na velikome i prostranome polju
nastave, čiste nauke te njene praktične primjene. On je
zapravo bio onaj, koji je preuzeo na se teški zadatak, da
presađujući nauku na tlo njene praktične primjene, utre
prve puteve dizanju produktiviteta naših pržina i vriština.
On je zapravo bio onaj, kojemu smo dužni blagodarnost, da
je široki vanjski naučni svijet uopće znao za našu šumarsku
visoku školu.


Pa i sama ga je smrt zatekla u radu, u kojem nije
gotovo niti poznavao prekidanja.


Umro je na ekskurziji na stijenju i kamenju zagrebačke
gore, koja mu je kao draga družica dala svoje najmilije
uzglavlje, izdahnuo je uz oproštajni šapat šume, kojoj se
tako tijesno priljubio, umro je u naručaju omladine, koju
je toliko volio i radio za nju tvrdo vjerujući, da je ona
najbolji zalog sretne naše budućnosti.


I tako se rastao od nas u času vršenja dužnosti, umro
je smrću, koja niti je mogla biti ljepša niti dostojnija njega
kao neutrudivog radenika. Jer ne samo da je radeći umro,
već je još i umirući — radio!


*


* *