DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. pristaša slobodne individualne inicijative, koja je pokretnom energijom svih solidnih ambicija i u praktičnom radu. Uvjereni sam sljedbenik onih, koji vjeruju u veliku budućnost našega šumarstva. Spadam u red onih šumara, koji svoj objekt rada i ljube poradi mogućnosti, da na njemu razviju svoje misli i opro* baju svoje sile, gledajući dnevno u njemu trajne uspjehe svoga rada i svoga osvjedočenja. Uslijed nedostatka te mogućnosti u državnoj službi, ne može da se razvije niti ona intimna harmonija između objekta i upravnika, koja je tolikim zalogom svakoga rada. Nisam ni pristaša servituta u bilo kojem obliku, pa ne* mogu, da ga po svojem uvjerenju niti preporučim. On je uvijek štetan i smeta slobodnome kućanstvu. Držim, da je jedino ispravan način namirivanja potrebe, način slobodnog kupa, odnosno slobodne prodaje, tim više, što je danas uslijed općih prilika baš onaj dio naših državljana, za koji je skrb vlasti najveća, u nerazmjerno boljim monetnim pri* likama nego ikoji drugi. Zato sam ipak naveći zagovornik ideje, da se u šumom boga« tim krajevima ne smije dogoditi, da netko bez drva ostane, — ako se je tako šta uopće dogadjalo!? Svaki, koji imade uvid u prilike šumskog gospodarstva, znade, da imade u svakom takovom gospodarstvu dosta za lo* kalni potrošak još sposobnoga materijala, za ogrijev (razna leževina); znade, da je u takovom gospodarstvu ne samo me* guće, već i potrebno provoditi pravovremeno prorede i čiščenja; znade, da je u tim proredama — koje se s gospodarskoga sta* novišta provoditi moraju — moguće napraviti si toliko drva, koliko je komu za ogrijev potrebno, tako reći badava, jer se radi na dio uz polovinu ili jednu trećinu; znade, da se takova drva koja u drugu svrhu poslužiti ne mogu, dobivaju uz vrlo nisku cijenu, samo da ih se šumovlasnik riješi, pa je time u glavnome i pitanje ogrijeva riješeno. Poznato je nadalje svima, da je naš seljak baš u pitanju drva i novca najnepristupačniji i najškrtiji. Za sve imade novaca i dosta prije — nego li za drvo. Ako takav— a imade ih —ne će ni da kupi ma i uz najumjereniju cijenu, a ne će ni da radi tamo gdje bi mogao namiriti potrebu tako* reći badava. — onda ne razumijem, zašto se to naziva potrebom ili nuždom, onda ne znam, zašto takav čovjek pada pod socijalnu skrb države? Imade za stalno i obzira vrijednih slučajeva, sirota i širo* čađi; za takove neka se državna vlast poskrbi! Skrb državne vlasti za sve ostale treba da se ograniči samo na to, da se svima, koji trebaju, omogući nabavka — u koliko ta* kove mogućnosti ne bi bilo. Odredi li država k tome jedan čije* nik, ali pravičan za obje stranke, onda je time učinjeno mnogo, — sve! 1 to je jedan način servituta, ali bi bio zaodjenut u moder* niju formu. Velikim posjedima s mnogo šume, ne bi taj način mnogo smetao. Teže bi bilo dakako to pitanje tamo, gdje bi bilo previše interesenata, a premalo šume. |