DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 441 ganje — uz istu predpostavku kao gore — oko 154.000 irr drveta, tako, da nakon podmirenja cijelokupne potrebe kotara pretiće kao suvišak oko 100.000 m3 drveta. Ili napokon upravnu općinu Našice! Područje ove općine obuhvata oko 32.500 kat. jut. od kojih je nekih 17.432 kat. jut. šume. a broji oko 10.500 stanovnika. Označiv ukupnu potrebu stanovništva cijele općine sa 13 do 15.000 m3 drveta godišnje, a ukupni sječivi prirast šume sa re= cimo 34.000 m3, onda se pokazuje kao višak 19.000 m3 drveta godišnje. Ako pako uzmemo, da se jedan dio toga žiteljstva, jer su ovlaštenici z. z. na površini od p. p. 1000 kat. jut. šume i isto toliko dakle´p. p. 1000 kat. jut. drvom obraslih pašnjaka — bes= platno drvari, onda se zaista ne može s pravom govoriti o kako* voj socijalnoj potrebi na drvetu. Ako uza sve to kod nekojih recimo z. z. šuma ne može da namiruje potrebu, onda u prvom pogledu treba da se upita, da li šuma te z, z. odbacuje onoliki sječivi prihod na godinu, koliki bi ona po svim preduvjetima morala da odbacuje? Istražujuć to naići ćemo sjegurno na kojekakove gospodarske nedostatke u samome gospodarstvu, ali o tom kasnije. U svim tim slučajevima može da se govori jedino o »kućnoj« potrebi, ta ali niti je ekonomskog niti socijalnoga karaktera. Za one krajeve pako, koji po svojim mjesnim prilikama ne mogu da dođu do drveta, kako´ sam već istaknuo, naš saobraćaj je je= dini i najveći socijalno=ekonomski problem, koji treba riješiti što skorije jednom dobrom i praktičnom saobraćajnom politikom. Šume i drveta imademo dosta, treba nam samo dosta i jeftin nih željeznica te parobroda, da možemo to drvo dobaviti onamo, gdje ga trebamo. U pravom dakle smislu riječi soeijalno=ekonomske potrebe za ekspropriaciju ne nalazimo. Ako je ali naš ustav načelno ipak usvojio ideju ekspropria* čije, to logično gornjemu prikazu nije mogao biti odlučan za to socijalno=ekonomski motiv, a ako taj eliminiramo, onda osim nacionalno^političkoga, — koji u današnjim prilikama ne bi mo= gao, po mome uvjerenju, da bude od tolikoga upliva na rješavanje tako teških ekonomskih, a još težih financijalnih problema, — može da bude još samo razgovora o nacionalno=ekonomskim razlozima. Već sam jednoć istakao, da nacionalno=ekonomska važnost nekoga tijela proizvire iz samoga objekta, te je uz jednake uvjete prosperiteta dakako neovisna o pitanju vlasnosti. U pitanju vlasnosti odlučuje dakle jedino momenat, u čijoj vlasnosti je pitanje prosperiteta bolje zagarantovano, i u čijoj vlasnosti dolazi taj prosperitet do što jače intenzivnosti i izražaja. Ako je ta garancija bolja, ako je ta intenzivnost izrazitija, nalazi li se gospodarski objekat u posjedu države, onda je i nas cionalno=ekonomski opravdano, da država bude vlastnikom svih gospodarskih objekata. Ako to ali nije, ako je sve to iste tako, |