DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 16 <-- 16 --> PDF |
438 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. s pitanjem vlasnosti. Njegova važnost proizvire iz samoga objekta, a ne iz vlasnosti. Vlasnost kao takova može da objektu dade samo veću ili manju važnost u toliko, u koliko će htjeti, moći i znati da mu digne njegovu apsolutnu, financijalnu i opću vrijednost, te je u tome pogledu jedino važno, gdje su bolji i sigurniji preduslovi za podizanje i podržavanje tih vrjednota O tome valja da u dalnjem toku te rasprave do zaključka dodjemoi. Zato, ako postoji realna, a ne samo idealna potreba, da se ekspropriacija u naumljenom smislu provede, onda moramo biti i svi jesni veličine te mjere. Moramo biti svijesni goleme odgo* vornosti, koju preuzimamo, jer ta transakcija, koja mora da bude i pravedna, u stanju je, da — prenaglo provedena — izazove jednu silnu gospodarsku i industrijsku, socijalnu i financijalnu. reakciju, koja bi mogla odjeknuti mnogo dalje nego i mislimo — dakako na našu štetu. Moramo biti svijesni puta, kojim udaramo! Držeći na umu član 41. našega ustava, držat ćemo u vidu i sve one mogućnosti, koje nam daje i ustav i uredba, a i ova pitanja u pogledu ekspropriacije, kao i pitanje, pod kojim izvjese nim uvjetima da se omogući daljnje održanje privatnoga velikog šumskog posjeda i zašto. Prema tome prelazim na pitanje, da li postoji i ukoliko po* stoji socijalna, ukoliko ekonomska potreba? Ne mogu, da se upustim u razglabanje političko=nacionah noga motiva s jednostavnoga razloga, što taj momenat danas, kada je sva vlast našega državnoga autoriteta usredotočena u našim rukama, ne držim toliko važnim. Zato, jer sam uvjeren, da državna vlast raspolaže uvijek s toliko moći i sredstava, da taj momenat, ukoliko se tiče kakovoga državi nepoćudnoga ele* menta, može da eliminira, i što je konačno pojedincu privatniku teško izricati sud u tako teškim pitanjima i punovažnim proble* mirna, dok je državnoj vlasti samoj u takovim pitanjima nepomućen uvid mnogo lakši. Kolikogod se klanjam ideji našega Jugoslovenstva, ipak držim, da je političko*nacionalno*odgojni momenat našega se* ljaka težište našega sveukupnoga nacionalnega i političkoga na= stoj an j a. Samo davanjem i dijelenjem stvarnih dobara u ruke širokih naših masa, na štetu našega gospodarstva, koje prestavlja naj= solidniju osnovnicu našega samostalnoga državnoga života, ne podiže se ni politička ni nacijonalna svijest našega seljaka, koji svako »davanje« smatra slabošću onih, koji daju, te uslijed toga to lahko i zaboravlja. Efekat, za kojim se je išlo, nije nikada i nikako polučen, jer: »daj 99 puta a stoti puta ne, onda nijesi nikada dao«. Gubiš tak je dvostruk. Svako davanje stoga, koje se ne osniva na istinskoj socijah noj potrebi ne može da koristi trajno. A i ono davanje, koje je no +ni nn+rpKi n«nr>vnnn ima Ha se nrilasodi više naravnim mes |