DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 437


stranjelog »mentaliteta«, te krivo zasnovana ekonomska prog?
noža na štetu šume u više navrata tako loše, gotovo katastrofalno
djelovala, imade možda šumarstvo cijeloga svijeta da zahvali,
što je odlučnošću pravovremene spoznaje uspjelo, da i te dvije
zemlje ne ostadoše bez šume i šumarstva. Možda su baš ti mo=
menti pogibije bili odlučni za činjenicu, da je kultura šume u
te dvije države, uvedavši istu onu »kulturu«, u ime koje su se
šume do tada poništavale, i u samu šumu, dosegla vrhunac, te
danas odlučno dominira cijelim naučnim smjerom cjelokupnoga
šumarstva svijeta.


Promatramo li naše prilike u šumarstvu danas, držim, da bi
bio neoprostiv grijeh, kada bi prenaglili odlukom naših temeljnih
pojmova u šumarstvu pod dojmom momentanog raspoloženja
izvan šumarskih krugova.


Pod sličnim dojmovima i prilikama bilo je i prije i drugdje
uništavanja, pa strogog čuvanja, bilo je ludoga krčenja, pa
radikalnoga ekspropriisanja, onda opet bezglavog individualnog
dijelenja, pa opet sabiranja u gospodarski veće cjeline, dok se
konačno nije ipak staložila spoznaja, da je glavna zadaća šu?
marstva podizanje što veće produktivnosti tla, u savezu sa što
racionalnijim vođenjem šumskoga gospodarstva i što intenzivni?
jom industrializacijom istoga — bez obzira na to, tko je vlasnik
šume.


Pitanje vlasnosti zaostaje i davno već ne sačinjava više tes
žište kakovoga socijalnoga problema. EkonomskoHndustrijski
momenat, vođen slobodnom inicijativom privatnika, a podupiran
autoritetom državne vlasti, mjerilom je ne samo kulturne visine,
već i gospodarske snage bilo koje države, dakle i onih, koje su
prošle i preživjele sve moguće socijalne, ekonomske i političke
trzavice, te su često pod utjecajem tih momenata padale iz jed*
noga ekstrema u drugi, nanoseći štete i državi i narodu. Usvojiv
netom izražene principe, vidimoi šumarstvo baš tih dviju naroda
danas na najvišem mogućem stepenu kulture. Vidimo kulturu,
koja služi svim ostalim narodima primjerom i uzorom — pa i
nama.


Upućeni smo na to, da se služimo produktom njihovoga is?
kustva, rezultatima njihovoga iztraživanja i znanja, pa nije po?
trebno da udarimo putem njihove ranije nevolje, da i mi pro=
đemo što no riječ »kroz sito i rešeto«, nego uzev u račun naše
prilike da odaberemo onaj put, koji će nas osjegurati protiv svih
nepotrebnih i teških socijalnih, ekonomskih, financijalnih, pa i
političkih potresa.


To je put evolucije!


Ako se imade naše današnje stanje da likvidira, da se stvori
novo, onda mora da su razlozi za takovu tešku operaciju barem
isto tako veliki kakova je korist, koju novo stanje donosi.


Kod našega pitanja eksproprijacije radi se o objektima od
goleme narodnogospodarske važnosti.
Načelno se narodnogospodarska važnost nekoga poduzeća