DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1922 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Za pasivno izborno pravo šumarskih činovnika. 407


Po spomenutom 73. članu Ustava, ako bi koji od nas šumarskih državnih
činovnika hteo da kandiduje, on se mora da zahvali na državnoj službi godinu
dana pred izbore. Cl. 69. istoga Ustava određuje, da se Narodna Skupština
bira na četiri godine, a čl. 52. veli, da Kralj imade pravo da raspusti Narodnu
Skupštinu te da raspiše nove izbore u najdaljem roku od tri meseca. Napokon
čl. 126. Ustava određuje, tla pripada i Kralju i Narodnoj Skupštini pravo sta«
viti predlog, da se u Ustavu što izmeni i dopuni, te nakon svakog takvog usvo«
jenog predloga u Narodnoj Skupštini imade se stara Skupština odmah raspu«
štiti i razpisati novi izbori u najdužem roku od 4 (četiri) meseea. Obzirom na
te članove Ustava, tko onda može da bude prorokom od nas, da godinu dana
unapred znade i predvidi, kada će Kralj biti prisiljen da upotrebi i jedno i
drugo svoje pravo, što mu daje čl. 52.. 126. ili ko može da predvidi, kad če
se Narodna Skupština hteti da posluži svojim pravom, što joj ga daje 126.
član Ustava. Zar pri današnjim nesređenim kako vanjskim tako i unutarnjim
prilikama nepostoji velika vjerojatnost, da če se ili Kralj, ili Narodna Skup«
ština poslužiti jednim od tih prava i prije nego li se navrše i produ četiri
godine. 1 tko može da predvidi, neće li se i jedan i drugi zakonodavni faktor
da posluži i više puta i možda u svakoj periodi jednim od tih svojih prava.


Usled takovih prilika i takovog tumačenja 73. člana Ustava te odredaba
drugih članova Ustava, zar nije posve jasno, da se nama šumarskim činovni«
cima gotovo sasvim oduzima pasivno pravo izbora i pored sve one na oko
blage i nedužne ustanove čl. 73. Ustava.


Pa i u onom slučaju, ako bi sesije Narodne Skupštine trajale vazdan nor«
malno po četiri godine nama je onemogućeno kandidovanjc i to iz ovih jedno«
stavnih razloga. Gotovo svi mi šumarski činovnici jesmo sinovi siromašnih
roditelja i bez imetka. Kad bi koji od nas imao namjeru, da se kandiduje on
mora da godinu dana bude bez službe i bez ikakove zarade, a od čega da u
takvom slučaju da prehranjuje sebe i svoju familiju kroz tu godinu, bez ob«
žira na to, da se takvom prilikom svaki od nas izlaže još mnogo većem gubitku
naročito tada kad propadne na izborima. On mora tada da traži ponovo name«
štenje, te dok dobije novo mesto bezuvjetno još mora čekati i biti bez službe
nekoliko meseci. Osim svega toga on gubi na unapređenju, gubi na godinama
službe za penziju, a njegovo mjesto može da bude i popunjeno, te on time
reskira, da ostane bez ikakve službe. Postoji pak velika vjerojatnost, da nam
se sve to u slučaju kandidaeije dogodi i to iz jednostavnoga razloga, što smo
mi šumari najviše od svih činovnika, te od svih drugih mogućih slobodnih
profesija omraženi kod naroda, naročito kod seljaka, a to samo radi toga, što
mi za vrijeme našega službovanja ne možemo da zadovoljavamo svima že«
ljama i potrebama naših savremenika, jer se mi po principima naše struke i
našega zvanja moramo više da brinemo i staramo za buduće generacije koje
posle stotinu godina dolaze poslije nas, nego li za naše savremenike. Mi se
prema tomu prigodom izbora možemo najmanje da poslužimo jeftinom dema«
gogijom kao što je to moguće svim ostalima, pa se radi toga u slučaju kandi«
dacije izlažemo velikome riziku i stavljamo na kocku egzistenciju i nas samih
i naše obitelji.


Očito je dakle da nam je ovim i ovakovim tumačenjem čl. 73. oduzeto
gotovo sasvim pasivno pravo izbora, i pri sasvim normalnim prilikama, a m:«
slimo i tvrdog smo uvercnja, da to nikako nije niti je mogao biti cilj i namjera
samoga ustavotvorca, da nam oduzme to veliko pravo.