DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1922 str. 54 <-- 54 --> PDF |
406 Za pasivno izborno pravo šumarskih činovnika. činovnik mogao prigodom svoje eventualne kandidacije poslužiti i gore spo« menutim i protuzakonitim sredstvima. Ali slobodni smo upitati: zar u takvom slučaju nije moguće odnosnoga šumarskoga činovnika povući na strogu odgo» vornost i kao neispravnoga građanina a još više kao nekorektnog državnog činovnika zbog zloupotrebe svoga službenoga položaja. A osim svega toga u takvom slučaju moguće mu je poništiti njegov mandat kao što se može da poništi mandat i svakoga drugoga građanina, koji bi se prigodom izbora po* služio bilo kakvim protuzakonitim i nedozvolenim sredstvima. Sami državni zakoni napose izborni zakon jesu, a i moraju biti dovoljnom garancijom i branom, da se svim nevaljancima i svim neispravnim građanima onemogući da na nedostojan i nepošten način postanu narodnim izabranicima. Zar je Ustavotvorne mislio da jedne izvesne državne činovnike žigošc kao neispravne i da im jednom odredbom Ustava indiiektno prizna da mogu zloupotrebljavati svoj položaj odnosno da im prizna da je povereno im državno dobro donekle i njihova svojina. Nijesmo zato nikako mišljenja, da je i taj najjači i najozbiljniji argume» nat, koji je u opće bio iznesen uz pojačanje i svih ostalih tako jak i tako snažan, da se mirne savesti može i smije oduzeti celoj jednoj kategoriji struč» nih građana to najveće i najvažnije pravo, koje jedan slobodan građanin može u opće da ima u svojoj slobodnoj domovini, a to jest pasivno pravo izbora. Ko hoće da bude strogo objektivan i pravičan, taj mora priznati, da smo mi šumarski državni činovnici mnogo opasniji po tu slobodu izbora, i da mos žemo u mnogo znatnijoj meri uticati na izbornike nedozvoljenim sredstvima onda, kada smo u službi jedne stranke i kada na svome službenome mestu radimo i agitiramo za drugoga kojega kandidata, nego li tada, kad radimo sami za sebe. Jer u tom slučaju ostajući na svojim mestima u stanju smo i u mogućnosti da ispunimo svoja eventualna nezakonita obećanja i da izvršimo svoje nedopustive i protuzakonite grožnje, dok na protiv ne možemo da uči* nimo to onda ako bi sami bili izabrani za narodnoga poslanika. Jer tada mo* ramo da ostavimo svoja službena mjesta i više nemamo vremena da svoja obećanja ili grožnje ispunimo i izvršimo. Zato treba dosta vremena, buduć da se državna dobra, kojima mi upravljamo, bukve, jele, hrastovi i t. d. ne mogu nositi u džepu ili držati u kasi pa da bi ih mogli posle izbora odmah medu izbornike razdjeliti. Ali u ostalom, ako je u opće pri tajnom glasanju dopustiva ovakova samovoljna presumpcija, da mi možemo i hoćemo na nedozvoljeni i protuzakoniti način uticati na slobodu izbora, to mi držimo, da sve to isto mogu da čine i ostali činovnici ali samo jedni na jedan način i u nešto većoj, a drugi na drugi način i u nešto manjoj meri. Logičnije bi prema tomu i kom sekventnije bilo, da se u opće svima državnim činovnicima oduzme pasivno pravo izbora, i da im se zabrani da u opšte za koju stranku rade i agituju što bi naravno bilo i previše reakcionarno i suviše nedemokratski. Ali i po ova» kovom tumačenju čl. 73. Ustava, ova je odredba i reakcionarna i nedemo* kratska i to samo u nešto manjoj meri, ali ujedno i pravno nedopustiva. Nije naime nikako pravno dopustivo, da se mi šumarski činovnici na osnovu jedne samovoljne presumpcije, prije nego li zaista i pokušamo a kamo li izvršimo jedan nekorektan i protuzakoniti čin, kažnjavamo jednom vrlo velikom kaznom i to oduzimanjem najvećeg prava, što ga u opće jedan slobodan građanin može da imade u svojoj domovini. A nije nikako pravno dopustivo, da se mi u osnovnom državnom zakonu bez presude označujemo nepouzdanim i opasnim elementima po državu. |