DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1922 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Potrajnost šumskog gospodarenja.


su opterećene servitutima (služnostima, službenostima). Za njih
se — naročito u pogledu dolbave »gnjevnoga drveta - mora
tražiti stroga godišnja potrajnost. Iza njih se redaju šume pris
vatne, kod kojih se osnovni kapital, sadržan u šumi, imade ne*
smanjen sačuvati za potomstvo (fideikomisi) te šume države, od
kojih se očekuje stalni prihod državnom proračunu. Minimum za
ove šume bila bi godišnja potrajnost. Zatim dolaze šume indu*
strijske, za koje bi bio minimum perijodička potrajnost.


U drugom redu može prihodna potrajnost — pored razloga
prve skupine — za sve kategorije vlasništva biti diktovana šum*
skospolicijskim obzirima (na apsolutno šumskom tlu, u zaštitnim
šumama onda, ako se radi o što boljem osiguranju produkcijone
potrajnosti). Za slobodne privatne šume na relativno šumskome
tlu - kako rekosmo — nema prihodne već samo produkcijone
potrajnosti.


Ocrtali smo dakle onaj okvir, onaj minimum potrajnosti,
koji se ne može napuštati a da šumsko gospodarstvo kao pri*
vredna grana ne izgubi svoj raison d etre.


Jasno je, da napuštanje produkcijone po*
trajnosti na apsolutno šumskom tlu znači slab;
ljenje odnosno uništavanje produktivne snage
tla a s njom i produkcije, znači remećenje rav<
no teže između produkcije i trošnje, znači »g r a *
bežno šumarenje«. znači destrukciju i negaciju
šumarstva.


Pitanje napuštanja relativnoga šumskoga tla u svrhu pre*
tvorbe šume u drugu vrst kulture ne može — kako smo to već
nekoliko puta izložili — ulaziti ovdje uopće u raspravu, jer je
to pitanje šire nacijonalno=ekonomske prirode te kao takovo leži
van označenoga okvira.


Napuštanje označenoga minima prihodne
potrajnosti jednako je ekonomska kao i soci*
jalna nemogućnost sve dotle, dok postoji da*
našnji pravni poredak i današnji stepen k u 1 *
ture. I napuštanje ove potrajnosti značilo bi —
negaciju šumarstva.


Dok smo ovako protivni načelnom napušta*
nju označenoga minima potrajnosti, tražili smo i
tražimo što veću pokretnost prihodne potraj*
nosti unutar označenoga minima. Naročito tu po*
kretnost tražimo za one šume, koje su slobodne od sviju oba*
veza, koje su po tome sposobne za sticanje (»erwerbsfâhig«, En*
dres) te kojima može da se gospodari u cilju finansijskom. Pri*
hodna potrajnost ne smije nikada ići tako daleko da postane
ukočenom šablonom šumara*birokrate. Naprotiv ona mora uvi*
jek da ostane toliko pokretna i gipka, da produkcija uzmogne
potrebnom brzinom slijediti one oscilacije drvnoga trga, što ih
zovemo konjunkturom. Na to nas sili spoznaja, da su kod unov*
čivanja drveta često puta po konačni finansijski efekat odlučnije
minute nego čitavi deceniji jednoga turnusa.