DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1922 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Potrajnost šumskog gospodarenja. su opterećene servitutima (služnostima, službenostima). Za njih se — naročito u pogledu dolbave »gnjevnoga drveta - mora tražiti stroga godišnja potrajnost. Iza njih se redaju šume pris vatne, kod kojih se osnovni kapital, sadržan u šumi, imade ne* smanjen sačuvati za potomstvo (fideikomisi) te šume države, od kojih se očekuje stalni prihod državnom proračunu. Minimum za ove šume bila bi godišnja potrajnost. Zatim dolaze šume indu* strijske, za koje bi bio minimum perijodička potrajnost. U drugom redu može prihodna potrajnost — pored razloga prve skupine — za sve kategorije vlasništva biti diktovana šum* skospolicijskim obzirima (na apsolutno šumskom tlu, u zaštitnim šumama onda, ako se radi o što boljem osiguranju produkcijone potrajnosti). Za slobodne privatne šume na relativno šumskome tlu - kako rekosmo — nema prihodne već samo produkcijone potrajnosti. Ocrtali smo dakle onaj okvir, onaj minimum potrajnosti, koji se ne može napuštati a da šumsko gospodarstvo kao pri* vredna grana ne izgubi svoj raison d etre. Jasno je, da napuštanje produkcijone po* trajnosti na apsolutno šumskom tlu znači slab; ljenje odnosno uništavanje produktivne snage tla a s njom i produkcije, znači remećenje rav< no teže između produkcije i trošnje, znači »g r a * bežno šumarenje«. znači destrukciju i negaciju šumarstva. Pitanje napuštanja relativnoga šumskoga tla u svrhu pre* tvorbe šume u drugu vrst kulture ne može — kako smo to već nekoliko puta izložili — ulaziti ovdje uopće u raspravu, jer je to pitanje šire nacijonalno=ekonomske prirode te kao takovo leži van označenoga okvira. Napuštanje označenoga minima prihodne potrajnosti jednako je ekonomska kao i soci* jalna nemogućnost sve dotle, dok postoji da* našnji pravni poredak i današnji stepen k u 1 * ture. I napuštanje ove potrajnosti značilo bi — negaciju šumarstva. Dok smo ovako protivni načelnom napušta* nju označenoga minima potrajnosti, tražili smo i tražimo što veću pokretnost prihodne potraj* nosti unutar označenoga minima. Naročito tu po* kretnost tražimo za one šume, koje su slobodne od sviju oba* veza, koje su po tome sposobne za sticanje (»erwerbsfâhig«, En* dres) te kojima može da se gospodari u cilju finansijskom. Pri* hodna potrajnost ne smije nikada ići tako daleko da postane ukočenom šablonom šumara*birokrate. Naprotiv ona mora uvi* jek da ostane toliko pokretna i gipka, da produkcija uzmogne potrebnom brzinom slijediti one oscilacije drvnoga trga, što ih zovemo konjunkturom. Na to nas sili spoznaja, da su kod unov* čivanja drveta često puta po konačni finansijski efekat odlučnije minute nego čitavi deceniji jednoga turnusa. |