DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Lovstvo. 263 Lovstvo. Lovstvo u Bosni-Hercegovini. U časovima, kad svaku i najneznatniju vest o stanju našeg šumarstva i lovstva s najvećim interesom primamo i študiramo, ne biramo i ne ocenjujemo izvora kako bi trebali. Zato nam je dobro došla rasprava, obelodanjena u bro« jevima 12. i 13. bečkog nemačkog lista »Forst* und Jagdzcitung« od 24. odnosno 31. marca 1922. god., pod naslovom: »Zur Reorganisation der jagdlichen Ver» haltnisse in Bosnien und der Herzegowina« — k reorganizaciji lovskih odnosa u BosnisHercegovini — što ju je napisao g. ing. Hermann Ritter, lovski referent za BosnusHercegovinu u Sarajevu. Ta rasprava podaje žalosnu sliku o uništavanju našeg divnog, rekli bi ti» pičnog lovstva te blagoslovljene zemlje od časova okupacije pa do danas. Pisac veli uvodno doslovce prevedeno: »Bosna i Hercegovina već su od naravi tako udešene, da mogu da preuzmu, kriju i hrane velike množine lovne divljači. Pre 30—4C godina bile su Bosna i Hercegovina izvanredno bogate na divljači, no to je bogatstvo u toku rečenih godina iz mnogovrsnih razloga u pojedinim kraje* vima silno opalo. Ko i sada još kriju stanoviti krajevi, u prvome redu oni što leže dalje od komunikacija, većih varoši te ostalih prometnih smerova, te su zašumljeni ili goroviti i pećinast , vrlo visoko stanje divljači, čime su samo retki domaći pobliže upoznati. Vanjski svet (sem nekojih retkih šumara i go* spodskih lovaca) ne zna o svemu tome bogatstvu gotovo ništa. Lovljenje je uređeno zakonom o lovu iz god. 1893., po kome je slobodno lovcu za iznos od 300 K za lovačku kartu te 120 K takse da lovi po čitavoj BosnisHercegovini (osim rezervata) po miloj volji te da si ubitu divljač prisvoji. Zadaća modernog lovstva bila bi dakle, da se ono, što imademo, sačuva i umnoži, lovački promet organizuje te potraže potrebne i korisne veze s ino« stranstvom. Mi u BosnisHercegovini ne gojimo danas nikakvog lovskog gospo» darstva, naš je rad samo nekakva površna uprava lova, mi smo više lovska policija nego li gajitelji lova. Intenzivniji je rad danas iz mnogo uzroka ne» moguć, a glavni su ovi: a) površan zakon o lovu; b) gotovo posvemašnji ne» dostatak lovačkog osećaja u domaćih lovaca; c) nemarnost velike većine lovačkih udruženja; d) ravnodušnost i nerazumevanje mnogih političkih vlasti o interesima lova; e) pomanjkanje stručnog lovačkog osoblja; f) nedostatak uveta za delovanje, pošto je lovstvo bilo prideljeno šumarstvu, što pravi velike zapreke (! !), jer divergentni nazori raznih šefova, predsude etc. preče uvođenje svake novosti; g) što nemamo domaćeg stručnog glasila, koje bi uplivisalo na čitaoce, te domaće stručne literature, i napokon: h) što nemamo novčanih sredstava.« Nato nabraja sredstva, kojima bi se imalo lovstvo Bosne=Hercegovine da. zaštiti i podigne. Ta bi sredstva po mnenju pisca bila: 1. ostvaranje posebnog neovisnog lovskog inšpektorata; 2. ostvarenje okružnih lovačkih udruženja; 3. izrada lovskog katastra; 4. sačuvanje i negovanje lovskih reservata; 5. orga» nizacija uprave tih rezervata; 6. organizacija pobijanja vukova (ovde navada, kako imade u zemlji najmanje 4000 vukova, koji prave štete na samoj stoci godišnje do 86,000.000 K, a za čije se tamanjenje niko pravo ne brine!); 7. pro» met inostranaca; 8. osnivanje stručne literature. — U drugome delu navodi pisac, da imade u zemlji oko 4000 lovaca. Od ogromnog tog lovstva imade ne= |