DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 42     <-- 42 -->        PDF

242 L´potreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata.


5. Ako konačno posmatramo ovu metodu s gospodarstvenoga
odnosno financijalnoga gledišta, imat će samo negativnu vrijede
nost, jer pri nedostatku zrelih stabala bezobzirno propisuje sječu
nezrelih, pri velikoj zalihi starih sastojina povlači ovu zalihu,
koja se prirastom dovoljno ne ukamaćuje, kroz ophodnje, samo
da se postigne u smislu uređivanja prihoda podređeni faktor:
normalna zaliha! Ovo tereti tu metodu i onda, ako je podloga
računa financijama ophodnja, jer se prelazi preko zahtjeva poje*
dinih sastojina.
Podloga je modernom smjeru u uređivanju sastojinsk o
gospodarenje , koje je u šumarsku literaturu uveo Judeich.
Mjesto generalizovanja nastupa individualizovanje. Gospodarenje
biva elastičnije. Dobu ophodnje zamjenjuje decenij do revizije.
Rentabilitet je važniji od najstrože potrajnosti. Ovo mora da
nam je pred očima, ako razmotrimo stanovišta modernih autora
prema obličnim metodama i upotrebljavanje tih metoda u sa*
dašnjosti.


Judeich.


(II. izdanje Loreyeve enciklopedije; pregledao Neumeister 1903.)
Iza razlaganja metode kameralne takse navedeno je slije*
deće:


»Budući da su faktični prirast, a usljed toga i normalna zaliha
promjenjljive veličine, jer može nastupiti poboljšanje prirasta
uslijed sječe, a pogoršanje uslijed elementarnih nepogoda, ne će
ona formula za izračunavanje prihoda pednipošto dovesti izjed*
načenju zaliha baš za vrijeme naredne ophodnje. To će u smislu
ovog načina računanja uslijediti samo onda, ako se pretpostavi,
da je prirast konstantna veličina. Osim toga bi se moralo racu*
nati ne samo s faktičnom zalihom nego i s mjerom koriščenja,
koja je bila faktično sječena, kao da su pojedine sječe zbilja pru*
žile prihod jednak produktu u dobi, plohe i prosječnoga sječiv*
nog prirasta za usvojenu ophodnju. Da sve sječe sastojina mla*
đih ili starijih od ophodnje daju druge prihode, razumije se samo
po sebi.


Pošto kameralna taksa ne poznaje gospodarstvene osnove, nije
njenom upotrebom uopće moguće poboljšanje konkretnih prilika
u nekoj šumi ili približen je normalnome stanju. Ako bi se me*
toda poboljšala time, da se racijonalnom podjelom šume bar
uredi tok sječe, dakle utre put normalnom poredaju dobnih raz*
reda, može to doduše uslijediti,1 ali uza sve to postoji i nadalje
mana upotrebljavanja proisječnoga sječivnog prirasta sa svojim
neispravnim posljedicama.


Bilo je priznano, da ova metoda sa svojim »fundus instruk*
tus« pri procjenama fideikomisa može da dovede do nemilih
posljedica.


1 U tome se smislu postupa u navedenoj instrukciji iz godine 1878.