DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. 237 nižeg stepena odnosno njihovi stručni referenti. Pri tom se poslovanju poslužuje općinskim nadleštvlma bilo izravno, bilo preko polit, oblasti 1. stepena. U kaznenim stvarima ne suduje uprava sama, već stavlja predlog policijskoj oblasti na kazneni postupak. Ona zastupa drž. vlast pred sudbenim organima, štiti šumsko vlasništvo protiv opasnosti s bilo koje strane, i vodi što jednostavniju evidenciju o šum* skim prijavama i otštetama. Posebnom naredbom uređuje se način izdavanja izvoznica, koje izdaju šumske uprave za sve šumske proizvode svog područja. Isto će se tako posebnim poslovnikom regulisati računsk a i blagajnička služba šumskih uprava s namjerom, da se starešine čim više otterete od pisarničkog i automatskog posla te se utemognu svom energijom predati vanjskom poslovanju. (Nastavit će se.) Prof. Drag. Vesely (Sarajevo): Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. Naredba, kojom se kod nas u Bosni propisuje kameralna taksa za određivanje dozvoljene količine etata, pri molbama za sječu u privatnim šumama i članak g. ing. J. Wasznera, koji je pod gornjim naslovom izašao u broju prošloga godišta »Tehnič? koga lista«, ponukali su me, da napišem ovu raspravicu. Prije nego li se osvrnem na novije modifikacije ove metode, kako su ih prikazali Guttenberg, dr. Hufnagl i Waszner te nji= hovu upotrebu u Badenu, potrebno je, da se obazrem na historié jat upotrebe ove metode. Pri tome se ne ću ograničiti na samu metodu kameralne takse, nego ću da istaknem i ostale okolnosti, koje su bile mjerodavne pri određivanju mjere koriščenja, kao okvir, u kome se upotreba ljavala kameralna taksa, jer će u tome savezu biti potpunija slika njene upotrebe. Godine 1788. izdala je austrijska komora dekret, kojim se ova metoda propisuje pri procjenjivanju vrijednosti šuma, a iz nje se brzo razvila metoda za ulređivanje šumskih prihoda. Obličac ove metode glasi: , Zf Zn e = ... H o gdje znači: e ~ etat; pps = prosječni sječivni prirast; |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 38 <-- 38 --> PDF |
238 Upotreba austrijske kamcralne takse za izračunavanje etata. Zf = zbiljna zaliha = prosj. sječ. prirast X starost sastojina; zn = normalna zaliha = prosj. sječ. prirast X polovina op* hodnje; 0 = ophodnja.1 Glavno područje, na kome se upotrebljavala ova metoda, bila je Austrija. Tamo je bila propisana također pri uređivanju državnih šuma, zato ćemo najprije razmotrivati odredbe u tim instrukcijama, koje se tiču upotrebe kameralne takse, odnosno određivanja prihoda uopće. Instrukcija za uredjenje državnih šuma od god. 1856. Već ovdje se pri uređenju prihoda razlikuju dva načina: kombinovana šestarska metoda i kamerama taksa. Zbiljna zaliha određuje se kao konkretna masa pro= cijenjena pomoću općih skrižaljka prihoda i prirasta. Da li se tu računa normalna zaliha množenjem pri= rasta s polovinom ophodnje ili po tablicama, nije precizirano, ali se po visini normalne zalihe u navedenome primjeru može zaključiti, da je predviđeno potonje. (Judeich 1885.) Sadašnji prirast računa se kao tekući, a ustanovljuje se u starijim sastojinama mjerenjem godova, u mladim po tabli* čama. Uzima se obzir i na budući prirast, koji se računa di* jelom kao prosječni sječivni, dijelom kao prosječni perijodični prirast2 (prvo za sastojine, koje će se istom osnovati tokom ophodnje). Ova instrukcija ne propisuje, da se zalihe moraj u izjed= načiti tokom prve ophodnje. Modifikovana formula kameralne takse ovdje glasi: sadašnji prirast + budući3 . zbiljna zaliha — normalna zaliha etat - i-J 1 ! -^ 2 ophodnja Po ocjeni Judeicha iz god. 1885. spada među bolje metode računanja po normalnoj zalihi, samo je za prirast dovoljan Po izvornome obliku ove metode nije osnovano, da se ima da uzme baš ophodnja kao doba izravnan j a, nego su to uvrstili kasniji autori pri stvaranju oblićea, da dobiju mjeru koriščenja, koja će vrijediti za cijelu ophodnju. Naredba iz god. 1788. doduše ne poznaje dobu izravnanja; po njoj se (ako abnormalnost dotične šume nije bila odveć velika) jednostavno imala priraču* nati vrijednost viška na zalihi kapitaliziranome potrajnom prihodu u novcu, dočim se je vrijednost manjka imala da odbije. Ako se ova naredba protegne na uređivanje prihoda, neophodno je po* trebno, da se prema prilikama ustanovi doba izravnanja. (Guttcnberg.) 2 Razlika mase u doba sječe i sada ima se da podijeli brojem godina od sada do sječe. 3 Jer se, kako je poznato, prirast stvara polovicom na staroj, polovicom na novoj zalihi. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. zbiljni.1 Sa financijalnoga se gledišta nemože ovoj metodi da pripiše osobita važnost. Judeich je spominje jedino sa historié* nog gledišta. Instrukcija za uredjenje državnih šuma od god. 1878. Vrijedi formula izvorne kameralne takse. Priras t se računa kao kod izvorne metode. Normalna zaliha dobije se zbrajanjem lokalnih tab* lica prihoda, ali ne za obrast 1, nego za prosječni konkretni obrast. Zbjljn a zalih a je masa sastojina po sastojinskoj tab* lici (opisu sastojina). Ophodnj a u obličcu kameralne takse varira od doba iz* ravnanja do trajanja ophodnje. Nađena mjera koriščenja vrijedi za narednih 10 godina, jer će se tada obaviti revizija. Dohodak izpreborne šume i gornjega drveća u sred* njoj šumi računa se poi užitnim postocima, koji se imaju ustanoviti u dotičnim šumama i to na slijedeći način: Potraže se primjerne plohe za svaki bitno različiti oblik, sastav i bonitet. Na ovim plohama treba da su zastupani dobni razredi po prilici tako, kako to treba da bude pri normalnom stanju. Na oborenim srednjim stablima ustanove se mase i po* stoci prirasta (potonji po Pressleru) za svaki dobni razred. Zbroj masa sviju dobnih razreda uspoređen sa zbrojem prirasta daje srednji postotak prirasta za cijelu uzornu plohu. Ako ovaj posto* tak prirasta podijelimo sa 100, dobijemo užitni postotak u smi* slu Hundeshagena. Tim se postotkom pomnoži faktična zaliha, da se dobije godišnja mjera koriščenja za narednih 10 godina. Poslije izmaka toga vremena, provede se revizija. Judeich kaže o tome god. 1885.: Spada među bolje između starijih zališnih metoda. Osobito valja priznati da se mjera koriščenja određuje samo za narednih 10 godina i da se podaje velika važnost šumskoj podjeli i time uređenome poredaju sječina. Što se tiče propisa za uređenje prihoda pri gospodare* nju sječama odobrava određenje normalne zalihe na način, da se uvaži niži, faktičnim okolnostima priličniji obrast, a ne pot* puni, samo će u praksi biti teško određivanje mjere modifikacije. Osobito valja priznati, da se zbiljna i normalna zaliha ne određuju pomoću prosječnoga sječivnog prirasta. Kao napredak prema instrukciji iz godine 1856. valja istak* nuti, da se prirast određuje samo kao prosječni faktični sječivni prirast narednoga decenija. Guttenberg kaže, da je opravdano, da se uzme aritmetična sredina iz sadašnjeg i budućeg prirasta, ako se etat računa za dobu cijele ophodnje, inače trebaju revizije. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 40 <-- 40 --> PDF |
240 Upotreba austrijske kamcralne takse za izračunavanje etata. Postupak je dobro promišljen obzirom na preborne šume , ali će ustanovljenje biti teško radi nedostatka normal; nih primjernih ploha. Pitanje je, ne bi li se na jednostavniji način molglo doći do isto tako ispravnih rezultata? Judeich misli, da bi se uz neke lokalne modifikacije mogao dobiti užitni postotak po lokalnim prihodnim skrižaljkama za visoku šumu, u kojoj je uvedeno sječinsko gospodarenje. (Pisac ovoga članka nije toga mnijenja, jer misli, da se preborna šuma bitno razlikuje od šume, u kojoj je uvedeno sječinsko gospodarenje i to već i obzirom na to, da su pojedini dobni razredi pomiješani po cijeloj plosi. Radi toga pruža preborna šuma i druge prihode. Ovo pako misli pisac iznijeti u posebnome razmatranju.) Judeich odobrava osobito odredbe te instrukcije, da se ne sijeku nezrela stabla. Po njegovom mišljenju je u preborno j šumi postupanje u smislu gojenja šuma i oba; ziranje na poredaj sječina daleko1 važnije, nego pridržavanje neke stanovite mjere kos rišćenja, radi čega ovoj posljednjoj pripada samo važnost sasvim aproksimativnoga p r o ; računa . (Toga je mnijenja Judeich u Njemačkoj, gdje je pre= borna šuma pastorče, već godine 1885!) Instrukcija za uredjenje državnih šuma iz god. 1893. Etat, koji se izračuna po plosi (reduciranoj plosi) uvaživši razmjer dobnih razreda uspoređuje se sa etatom po formuli ka; meralne takse, ali s dobom izjednačenja mjesto ophodnje. Priras t je prosječni sječivni prirast sviju sigurno osnova* nih sastojina. Faktičn a zalih a je ustanovljena konkretna masa. Normalna zaliha t. j. veličina, koju bi konkretna za; liha imala, da je razmjer dobnih razreda normalan, a srednji obrast da nije veći nego faktični prosječni obrast, računa se u pravilu kao produkat prosječnoga sječivnog prirasta svake go= spodarstvene jedinice s polovinom ophodnje. Pri određivanju ovih faktora valja uvažiti slijedeće: 1. Prihod se ima da osniva samo na prirastu sječive mase u deceniju i višak kapitala na masi, ukoliko se ovaj smije tokom decenija da koristi. 2. Jeli faktična zaliha manja od normalne, smij e se sjeć i manje od prirasta samo onda, ako se time ne zadocnjuje nužnom sječom sastojina slaboga rasta i obrasta. 3. Uostalom su odobreni, odnosno modifia kovani predlczi za gospodarenje mjerodavni za faktore, odnosno postupak pri odrediva; nju sječivnoga prihoda. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. Instrukcija za uredjenje državnih šuma iz god. 1901. (Skroz prerađeno izdanje prijašnje instrukcije). Za određenje mjere koriščenja za naredni decenij odnosno etata po plosi i masi mjero< davan je razmjer dobnih razreda, uputni po> stotak (postotak zrelosti), potrebne gospo* darstvene mjere, zrelost za sječu i moguć* n o s t sječe. Veličina mjere koriščenja i veličina etata po plosi bit će normalna samo pri približno normalnome razmjeru dobnih razreda. Za nje* nu je veličinu mjerodavno doba izravnanja. Stroga se potrajnost u prihodima z a h t i * jeva u okviru gospodarstvene jedinice, samo ako to ne iziskuju servitati drugačije, inače se pri vrlo abnormalnom razmjeru dobnih raz* reda, odnosno velikim zalihama staroga dr* veća može uspostaviti dapače u okviru od ne* koliko gospodarstvenih kotareva. Etat po masi, koji je bio ustanovljen po plosi, koja se ima da siječe, treba se uspore* diti s prosječnim sječivnim prirastom i sje* čom prošloga decenija, uvaživši upliv one sječe na razmjer dobnih razreda, a može se kontrolisati i po kojoj obličnoj metodi. # Toliko o historijatu upotrebe kameralne takse u Austriji. Vidi se, da metoda kameralne takse n e m o d i f i k o< v a n a nije ni u Austriji nikada bila upotrebljavana. Godine 1901. ne napominje se više u instrukciji, gdje se, navedavši sve moguće načine, dopušta, da se visina izračunanoga etata mož e kontrolisati i po kojoj obličnoj metodi. Godine 1885. nabraja Judeich slijedeće mane kameralne takse, a donekle i obličnih metoda uopće: 1. Tekući i prosječni prirast nije jednak. Ova se pogrješka donekle eliminira, ako se normalna i faktična zaliha računa na istoj podlozi. 2. Potpuno je neosnovano, da se razlika između normalne i faktične zalihe mora da izravna baš za vrijeme jedne ophodnje. 3. Budući da nema gospodarstvene osnove, propisat ćemo kameralnom taksom neku mjeru koriščenja i za one šume, koje nemaju nijednog a stabla sposobnoga za sječu. Metodi, koja vodi takovome nesmislu (kaže Judeich), ne može se apsolutno sa znanstvenoga gledišta da prizna ispravnost. 4. Usljed sječe sastojina sa malim prirastom i uspjelih kul* tura, može se prirast znatno povisiti. Etat će se uza sve to uisljed smanjenja ili* negativne diferencije zaliha smanjiti. Šta iz toga slijedi, pokazalo se je prilikom njene upotrebe kod fideikomisa. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 42 <-- 42 --> PDF |
242 L´potreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. 5. Ako konačno posmatramo ovu metodu s gospodarstvenoga odnosno financijalnoga gledišta, imat će samo negativnu vrijede nost, jer pri nedostatku zrelih stabala bezobzirno propisuje sječu nezrelih, pri velikoj zalihi starih sastojina povlači ovu zalihu, koja se prirastom dovoljno ne ukamaćuje, kroz ophodnje, samo da se postigne u smislu uređivanja prihoda podređeni faktor: normalna zaliha! Ovo tereti tu metodu i onda, ako je podloga računa financijama ophodnja, jer se prelazi preko zahtjeva poje* dinih sastojina. Podloga je modernom smjeru u uređivanju sastojinsk o gospodarenje , koje je u šumarsku literaturu uveo Judeich. Mjesto generalizovanja nastupa individualizovanje. Gospodarenje biva elastičnije. Dobu ophodnje zamjenjuje decenij do revizije. Rentabilitet je važniji od najstrože potrajnosti. Ovo mora da nam je pred očima, ako razmotrimo stanovišta modernih autora prema obličnim metodama i upotrebljavanje tih metoda u sa* dašnjosti. Judeich. (II. izdanje Loreyeve enciklopedije; pregledao Neumeister 1903.) Iza razlaganja metode kameralne takse navedeno je slije* deće: »Budući da su faktični prirast, a usljed toga i normalna zaliha promjenjljive veličine, jer može nastupiti poboljšanje prirasta uslijed sječe, a pogoršanje uslijed elementarnih nepogoda, ne će ona formula za izračunavanje prihoda pednipošto dovesti izjed* načenju zaliha baš za vrijeme naredne ophodnje. To će u smislu ovog načina računanja uslijediti samo onda, ako se pretpostavi, da je prirast konstantna veličina. Osim toga bi se moralo racu* nati ne samo s faktičnom zalihom nego i s mjerom koriščenja, koja je bila faktično sječena, kao da su pojedine sječe zbilja pru* žile prihod jednak produktu u dobi, plohe i prosječnoga sječiv* nog prirasta za usvojenu ophodnju. Da sve sječe sastojina mla* đih ili starijih od ophodnje daju druge prihode, razumije se samo po sebi. Pošto kameralna taksa ne poznaje gospodarstvene osnove, nije njenom upotrebom uopće moguće poboljšanje konkretnih prilika u nekoj šumi ili približen je normalnome stanju. Ako bi se me* toda poboljšala time, da se racijonalnom podjelom šume bar uredi tok sječe, dakle utre put normalnom poredaju dobnih raz* reda, može to doduše uslijediti,1 ali uza sve to postoji i nadalje mana upotrebljavanja proisječnoga sječivnog prirasta sa svojim neispravnim posljedicama. Bilo je priznano, da ova metoda sa svojim »fundus instruk* tus« pri procjenama fideikomisa može da dovede do nemilih posljedica. 1 U tome se smislu postupa u navedenoj instrukciji iz godine 1878. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. Uvedenjem 10 godišnjih revizija mogle bi se doduše znatno ublažiti mane ove metode, ali ne sasvim otstraniti. Kamerama taksa sama ne poznaje takovih revizija. Vrijednost je cijele metode, kako iz pređašnjega proizlazi, samo historična. Ova joj se pako mora u potpunoj mjeri priznati, jer je manje ili više služila podlogom svima kasnije iz= vedenim metodama, koje računaju po normalnoj zalisi.« Guttenberg (1903.) iznosi nabrajajući oblične metode među ostalim i obličac kame« ralne takse u poznatome obliku, samo što je mjesto ophodnje, uvršteno doba izravnanja, pri čemu ističe (kako sam već prije naveo), da se dosljedno izvornome obliku ove metode ne mora baš uzeti ophodnja za doba izravnanja. Za odmjerenje doba izravnanja mjerodavna je veli* čina razlike zaliha, prevladanje ili nedostatak zrelih sastojina, okolnosti unovčenja, želje posjednika i servituti. Zrelost za sječu je gospodarstveno važnija nego izjednačenje prihoda za veće razdoblje, zato treba doba izravnanja vi zeti što kraće, ako se višak u zalisi sastoji iz zrelih ili pres zrelih sastojina. Doba izravnanja ne stoji u nikakvome sa* vezu s trajanjem ophodnje te će se izjedna* čiti s ophodnjom samo onda, ako treba usta* no viti prosječni prihod naredne ophodnje. Tu bi se pako prirast imao da ustanovi kao a r i t = metična sredina sadašnjeg i budućeg prirasta. Prirast je ukupni sječivni prosječni prirast; ustanovljuje se zbrajanjem prirasta pojedinih sastojina tako, da se kod sta« rij ih sastojina ustanovi kao kvocijent od mase i dobe, kod mla; đih (iza prethodnoga bonitiranja po stojbini i sastojim) upotre« bom tablica za normalno sječivno doba, koje odgovara ophodnji. Zbiljna i normalna zaliha računaju se u smislu kameralne takse iz ovoga prirasta; prva kao produkat iz plohe, starosti i prirasta, druga kao produkat iz prirasta sa polovinom ophodnje. Normalna zaliha ispada premalena, što je opravdano, jer će se i za cijelo doba izravnanja računati ne normalni, nego faktični prirast. Pogrješka, da se faktična i normalna zaliha ra= čunaju po prosječnome prirastu, paralizira se time, da se obe zalihe izračunaju po prilici u istoj mjeri prevelike. Ako se zalihe računaju na ovaj način, onda su jednostavno proporcijonalne sa starošću te se mogu i s ovom izraziti. (Samo, ako je doba izravnanja jednako ophodnji!) Guttenberg kaže o svima obličnim metodama, da ne mogu poslužiti za uređenje, nego samo za određenje veličine prihoda iz šume, jer određuju samo kolik o se (jedino sa stanovišta |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 44 <-- 44 --> PDF |
244 Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. potrajnosti) smije sječi, a ne uzimaju obzira natošt a i gdj e se siječe. P ri gos podare nju sa sječama je ovakovo računanje uz gospodarstvenu osnovu obično sasvim suvišno; u preborno j šum i i njoj sličnim oblicima gospodarenja, gdje se po plosi ne može dovoljno procijeniti potrajnost prihoda, može se ovakovo računanje da upotrijebi još i danas, osobito, ako je važno osiguranje po* trajnosti prihoda. Cilj je obličnih metoda, da se uspostavi normalna zaliha, a mnogo je važnije, da se uspostavi normalni razmjer dobnih razreda! Kao priras t ima se pri ustanovljivanju prihoda uvrstiti samo prosječni, a ne tekući, jer je samo prvi mje* rodavan za budući sječivni prihod.1 Ovo se ne mora protegnuti na računanje zaliha; našemu je sadašnjem stanovištu svakako priličnije da računamo s faktičnim veličinama sadanje zalihe te one, koja odgovara normalnom stanju, nego li da stavimo u ra* čun imaginarne zalihe, koje smo izračunali po prosječnome pri* rastu. Obe se veličine pako moraju da računaju suglasno na jedan ili drugi način. Isto tako treba, da veličina normalne zalihe cdgo* vara visini prirasta, koju mislimo u budućnosti postići. Ako se onaj — što je potpuno opravdano — uzme za 5—10% manji cd potpunoga normalnoga prirasta, mora se i normalna zaliha redu* kovati u istoj mjeri. Računa li se pako u smislu kameralne takse samo s faktičnim sadanjim prosječnim prirastom, ne bi bilo ispravno, da računamo normalnu zalihu na temelju punoga pri* rasta ili onoga, kojega mislimo u budućnosti postići. Uvijek se moramo čvrsto držati načela, da mjera koriščenja, k o ju smo izračunali formu* lom, nije ni na koji način obvezatna za sa* stavljanje osnove koriščenja, nego da ima da posluži samo za uspoređenje s mjerom koriš* ćenja, koja je rezultat gospodarske osnove, uz obzir na zalihu, koja je već zrela za sječu. Zato nije potrebno ni posve točno ustanovljenje ukupnog prirasta za vrijeme izravnanja ili ophodnje, što ne bi bilo ni moguće, ako se za cijelo razdoblje ne bi postavio raspored o ko* rišćenju; zadovoljavati će približno ustanovljenje na gore nave* deni način. 1 To se može razabrati iz slijedeće usporedbe: Imaju li dvije gospodar» stvene jedinice, od kojih se jedna sastoji iz najmlađih i najstarijih, druga iz sredodobnih sastojina, posve jednak ukupni zbroj faktične zalihe, to će tekući prirast prve biti nizak, druge privremeno vrlo visok; sječivni prihod sastojina je pako u oba slučaja jednak. Računanje prihoda po tekućem prirastu dalo bi dakle za prvu gospodarstvenu jedinicu nisku, a za drugu visoku mjeru korišće* nja, premda bi se faktično morala uzeti za prvu veća mjera koriščenja, a za drugu manja. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Upotreba austrijske kameralnc takse za izračunavanje etata. Već sam prije naveo, da Guttenberg zastupa mišljenje, da se zaslišnim metodama ne može etat urediti, nego samo odrediti njegova veličina i to jedino sa stanovišta potrajnosti. Ovo je određivanje pri gospodarenju sa sječama obično sasvim suvfišno, cjočim se u prebornoj šumi može da upotrijebi još i danas, osobito ako je važno osiguranje potrajnosti prihoda. Kod preborne su šume strogo uređenje i kontrola koriščenja mnogo teže nego kod visoke šume, kojom se gospodari sječama; ustanovljenje zalihe, prirasta i faktora, koji su mjerodavni za financi jalnu zrelost sječe, mnogo je teže, jer se rast i oblik poje= dinih stabala i sastojina uvijek mijenja. Veličina koriščenja ne ovisi ovdje jedino o plosi, nego i o masi, treba dakle ustanoviti mjeru koriščenja, a onda odrediti osnovom koriščenja, iz kojih će se sastojina ova namiriti. Za veličinu mjere koriščenja mjerodavno je i ovdje u prvome redu, koliko imade za sječu zrelih stabala, čija je sječa moguća. Ovo se ima ustanoviti već pri opisu sas stojina, pri čemu će se razlikovati, koliko se mora , a koliko se m o ž e u prvoj budućnosti da siječe. Osim ovih podataka poslužit će nam za određenje mjere koriščenja veličina ukupnoga prirasta dotične gospo= darstvene jedinice. Uspoređenje mase zrelih stabala s ovim po* kazat će, treba li etat povećati ili umanjiti spram ukupnoga pri= rasta. Ukupni je prirast zbroj prosječnoga prirasta sviju pojedi* nih sastojina. Prirast će se kod prvoga uređenja u prebornoj šumi moći da ustanovi samo približnom točnošću. Točniji ćemo rezultat postići tek iza nekoliko revizija, kada ćemo moći racu* nati prirast iz prvašnje i buduće mase odbivši količinu koriščenja. (Ovo je mnijenje Guttenbergovo interesantno pogledom na raz* liku između prihoda preborne šume i visoke šume, kojom se gospodari sječama, što ću, kako rekoh, mislim iznijeti u poseb* noj raspravi.) Inormalna veličina plohe, na kojoj se svake godine u prebornoj šumi siječe, i normalne sječ e (prva je kvocijent šumske plohe i oplodnjice, druga šum= ske plohe i ophodnje) može se usporediti s veličinom plohe, na kojoj se ima sjeći (uz potrebne redukcije prema bonitetu plohe i postotku mase, koji se siječe). Najsigurniju podlogu za ustanovljenje m j es re koriščenja i prosuđivanja njene potrajnosti te za poznavanje normalnoga razvijanja stabala i sastojina u pre= bornoj šumi pruža mjerenje sastojina po debljin* ski m razredim a (obično od 10—10 cm), što se obavlja klu= piranjem cijelih sastojina ili bar većih uzornih pruga ne uvaživši stabla ispod 10 ili 20 cm. Rezultat ovoga mjerenja ne daje samo izravno broj i masu stabala, koja su zrela ili će postati zrelim za sjeću, nego se (uva* |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 46 <-- 46 --> PDF |
246 Upotreba austrijske kameralne takse za izračunavanje etata. živši prosječnu širinu godova) time ustanovljuje i vrijeme, za koje će niži razredi po debljini dorasti za sječu, ustanovljuje se veličina prihoda, koji će ona pružiti i približno faktična drvna zaliha kao produkat mjerenih kružnih ploha s ustanovljenim si ednjim visinama i obličnim brojevima pojedinih razreda po debljini. Postavljanje sječne osnove za drugi decenij može da iz* ostane tim više, što se umjesnost određenog koriščenja ne dade predvideti na toliko godina te jer je mogućnost usvojene mjere koriščenja obzirom na potrajnost dovoljno osigurana navedenim načinom ustanovljivanja. Kontroli ustanovljenoga etata računanjem po jednoj od zaslišnih metoda mogla bi se po navedenome da pripiše samo mala vrijednost. Ako bi se htio da obavi takav račun radi uspo< ređenja sa mjerom koriščenja po osnovi ko = rišćenja imala bi se izabrati jednostavna fora mula kameralne takse. Faktičnu zalihu svih sastojina treba u tom slučaju ustanoviti procjenom ili na prije navedeni način mjerenjem po debljinskim razredima, normalnu zalihu po obličcu: prirast X polovina ophodnje, a doba izravnanja prema sastojinskim okolnostima. Dr. Hufnagl u svojoj knjizi »Praktično uređivanje šuma« (1921, Frick, Wien) navada četiri načina određivanja mjere koriščenja po masi: 1. Izvođenje etata po masi iz etata po plosi. 2. Hufnaglova metoda. 3. Računanje etata po1 tekućem prirastu. 4. Kamerama taksa za one, koji se njom hoće da služe iz naklonosti ili jer su na to primorani okolnostima. Za ove preinačio je Hufnagl kameralnu taksu na ovaj način: Tekući prirast i faktična zaliha jesu zbroj po= dataka sastojinske tablice (opisa sastojina), a bili su ustanovljeni za starije sastojine mjerenjem, a za mlađe po tablicama prihoda. Normalna zaliha računa se sabiranjem podataka tab= lica prihoda (u Feistmantelovim tablicama ima za to posebna rubrika) i to za prosječni obrast (085—0*95). Prirasnim se vrstama drveća računa za svaku vrst posebno prema plohama, koje one zapremaju. Konačno se zalihe zbroje. Mjesto oplodnje uvršteno je doba izravnanja. Obično- će uredivač mjeru koriščenja po masi odrediti na više načina te onda pravo ocijeniti razlike. U većini slučajeva pako, napose ako se pc = laže veća važnost na potrajnost, ustanoviće se perijodični et a t konačno istom po općoj s j e č = noj osnovi. — |
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Literarni pregled. Nije uopće potrebno, da se mjera koriščenja po masi ustanovi prethodno na drugi način; može se da izvede izravno iz opće sječne osnove; za kontrolu se p a ko može uvijek preporučiti, da da se eta t ustanov i n a viš e načina . Ustanovljenje mjere koriščenja obavljaspecijaln o pogledo m n a preborn udeće načine: se po šum u Hufnaglu na slije« 1. Perij o´dičnim ustanovljenjem mase i prihoda. 2. Po Hufnaglovoj metodi. 3. Za velike još ne otvorene komplekse po debljinskim raz= redima. Kameralna se taksa ovdje ne spominje. (Svršit če se.) Y . 11 ..-..i-w. ... j^ . «J»j.^ Literarni prefflecl. Vorschlage zur Neugestaltung der Forstwirtschaft un d zur Reform der Staatsforstverwaltung in Deutsch» ôsterreich. Vcrlag v. Eduard Hollrigl, Salzburg 1919. Šumarski stručnjaci onih država, od kojih smo i mi poprimali sisteme šu= marske organizacije često bez obzira na to, da li odgovaraju našim prilikama ili ne, osjećali su teški teret spore i birokratski uređene administracije i nesa» vremenost svoje šumarske organizacije. Taj su teret osjećali u prvom redu mlađi ljudi, koji se nisu mogli uživjeti u sistem, u kojem je starija generacija postepeno odgajana i s njim se tako reći odrasla. Ti su mlađi ljudi davali oduška svom uvjerenju u oštrim kritikama, radi kojih su morali često snašati i posljedice. Spomenut ćemo samo dva djela, koja su u poslednje vrijeme pobudila opću pažnju. Jedno je od v. Bentheima,1 a drugo od F. Charbule. Sad ćemo upozoriti na brošuru, koja je pod gornjim naslovom izašla još. 1919. ali je ostala neopažena od naše javnosti. Pitanja, koja se ondje tretiraju i koja su odonda u Njem. Austriji više manje riješena, kod nas su upravo na. dnevnom redu, pa ne će biti na odmet. ako našu šum. javnost upoznamo s tom zanimivom knjižicom. Sadržaj se dijeli na pet dijelova: I. Die Aufgaben und die Stellung des Waldes in der d. (i. Yolkswirtschaft von Ing. Franz Hoffmann, d. o. Forstrat. II. Xeuordnung der Forstwirtschaft Deutschosterreichs im staatswirtschaftlichen Sinne von Ing. Josef Dimitz, d. o. Forstrat. III. Die nachsten Entwicklungsziele der Forstwirtschaft Deutschosterreichs von Ing. Otto Petrischek, d. o. Forstrat. V. Bentheim: Das Oberfôrstersystem in der deutschen Staatsforstvcr» waltungen 1908. - F. Charbula: Zur Reform der osterreichischen Staatsforstverwaltung. 1909, |