DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Budućnost naših šuma. Nasuprot tomu bit će konac te zaslužbe taj — a kraj velike skupoće ne može ni da bude drugačije — da će tu vanrednu za= službu radnici upotrebiti za nabavu obuće i drugih odjevnih pred= meta i da im konačno ne će preostati ništa. Uvaži li se nadalje okolnost, da 80 % svega žiteljstva na šutaskim radnjama ne participira, pa da usljed toga ne će imati nikakova udjela u zaradi, onda je jasno, da se na obogaćenje naroda povodom izvanredne prodaje šume ne može ni pomisliti, nasuprot toime svalit će se on u jošte veću bijedu i nevolju, jer će mu se opskrbljivanje s drvima ne samo vrlo oteščati, nego upravo posve onemogućiti. Mi stoga nismo za nikakovu vanrednu prodaju šuma nego zahtijevamo, da se sa svim šumama označenim u § 1. i 14. zakona od 26. 3. 1894, kojim se uredjuje stručna uprava itd., ima gospo= dariti po načelima stroge potrajnosti i odobrenih gospodarskih osnova. Isto tako bi se imalo gospodariti i s državnim šumama. U privatnim šumama može gospodarstvo biti slobodnije. Dosta je, da se šumovlasnici drže § 2., 3. i ostalih šumsko redar* stvenih propisa šum. zakona. Od toga pravila izuzimlju se privatne šume nabrojene u § 14. točka b i h zakona od 26. III. 1894, s kojima se ima gospodariti prema propisima toga zakona. Mi smo proti vanrednoj prodaji šume i zato, što ni sami šumovlasnici takove prodaje ne traže i što bi utržak iz privatnih šuma i svih šuma navedenih u § 1. i 14. zakona od 26. III. 1894, pripao šumovlasnicima, te od prodaje iz tih šuma država ne bi imala — osim postotne pristojbe — ništa. |