DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Budućnost naših šuma. 225 Šum. gospodarstvo lijepo uspijeva i imade neke uštednje na dozrelim sastojinama, a uz to odbacuje i lijep prihod, dočim mu nijedna fabrika ne nosi ništa, dapače sve više propadaju. Pitamo, što bismo držali do toga čovjeka, da kaže, da mu je šuma najveća pogibelj propadanju tih fabrika, pa da će stoga šumu prodati i sav utržak upotrebiti za ekonomsko podizanje tih tvornica? Mislimo, da sud naš ne bi baš povoljno ispao po njega. Nu sasma drukčije bi sudili i u toj stvari, da je taj velepo* sjednik samo vlasnik šume, a kod fabrika samo u malom dijelu suvlasnik, dočim bi u ostalom dijelu bili suvlasnici drugi ljudi, koji bi ga prisilili, da svoju šumu proda i sav dobitak uloži u ona neproduktivna i propala industrijama poduzeća. Mi. bi u tom slučaju taj postupak okrstili nasiljem i otimači* nom suvlasnika proti vlasniku šume. Navest ćemo konačno još neka mjesta iz rasprave g. pisca, što ih on navadja kao dokaze za nepotrebnost i izlišnost šuma u opće. On kaže: Bogati narodi ne trebaju šume radi drva nego samo iz este* tičkih, etičkih i higijenskih razloga. Engleska namiruje jedva 5% svojih potreba na drvima iz vlastitih šuma, a preko 95% iz inozemstva. Čovečanstvo progresivno koraca napred k svome savršen* stvu. Kod toga usavršivanja neće drvo igrati nikakove uloge. Mi već danas znademo, da ako će se ugljen trošiti u svoj mjeri, kao što se troši danas, da ga za 100 godina u opšte neće više biti. To isto vrijedi za rudnike bakra, cinka, tutije, dapače željeza. Zato ipak nismo još od nikoga čuli, da je koga zaboljela glava, što za 100 godina neće biti željeza. Naši predji prije 100 -godina nisu se brinuli za nas, da li ćemo moći proživiti; još ludje bi bilo, da se mi brinemo za one, koji će 100 godina iza nas živiti. Epohalni i najnoviji izum kemije — elektron i kinetička eneržija u dogledno vrijeme nadomjestiti će ugljen i drva. Na ovo odvraćamo u kratko sljedeće: Mi ne spadamo medju bogate narode, niti bi bogatim na* rodom mogli postati, da i sve naše šume prodamo. Glede Engleske primjećujerno: Engleska nije Jugoslavija, niti Jugoslavija Engleska. Što može Engleska, toga ne može Jugoslavija; bez čega može biti Engleska, bez toga ne može biti Jugoslavija. I Jugoslavija neće i ne može nikada postati ono, što je danas Engleska. Navodi glede ugljena, tutije, cinka itd., koji da će za 100 godina nestati, zatim glede nebrige naših predja od prije 100 godina, ne mogu nas uvjeriti o izlišnosti šuma, dapače nas uvjeravaju o protivnom, jer ako je istina, da će za 100 godina zaista nestati i ugljena i željeza, onda ćemo tim više trebati šume i za ogrijev i za gradju; pa se kano razboriti ljudi nećemo odreći do* sadanjeg potrajnog š gospodarenja, već samo nastojati, da pro* izvodnju po mogućnosti povećamo. |