DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Metode i problemi u šumarskoj nauci.


vrlo starih stabala, dok njihova kružna ploha još i dalje raste,
a istodobno umanjuje se i njihov oblikovni broj, jer im se krošnje
proredjuju. Uvećavanju kružne plohe direktno ekvivalentno uves
ćavanje mase ne možemo da zamislimo kod takovih stabala. To
pokazuju i konkretne izmjere. U priloženom grafikonu (si. 5.)
unio sam podatke Behringerove , zasada najprirodnije skris
žaljke mase — srednjeg boniteta — (crta izvučena točkama): os
. razdijeljena je po skali kružne plohe. Pravac mase, kojega do=
bivam, nije pravac, već dosta ravna krivulja trećeg stepena, koja
proilazi iz točke 0 s jednim prelazom. Uzalud bismo se trudili,
kad bismo htjeli sastaviti takovu krivulju iz dvije druge krivulje
i jednog pravca, jer priroda toga ne stvara, ona poznaje samo
kontinuitet. Natura non facit saltus.


Slika 5. Behringerova skrižaljka mase i „pravac mase".


Jasno je, da se ovdje radi o fikciji: prelaz ravne krivulje
trećeg stepena, smatran je, kao da je ravan. Obje crte pokrio
vaju se doista na dugom komadu.


Ako je takova fikcija od koristi, primjenjujemo li ju svijesno
i možemo li ju eliminovati, onda je sve u redu.


Rona i vidi korist u tome, što pravci mase omogućuju pro=
cjene sastojina. Za odredjenje nekog pravca potrebne su naime
samo dvije točke: od toga možemo jednu točku, t. j . sjecište
pravca mase s osi . da odredimo unaprijed, jer je ono navodno
konstantno za sve vrsti drveća u izvjesnoj dobi. Onda nam pre=
ostaje samo da odredimo drugu točku koordinate prosječnog
stabla sastojine, pa je pravac mase sastavljen. Po Ronai u nisu
dapače od važnosti ni malene grješke kod odredjivanja sjecišta,
jer i uz vrlo male pogrješke dobivamo dosta točne rezultate,
(si. 6).