DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Metode i problemi u šumarskoj nauci. 221 Metode korekcije služe i u tu svrhu, da po njima objasnimo kauzalnu vezu dvaju varirajućih elemenata. Na osnovu malenog broja podataka ne smijemo zaključivati, no korelativno ispita* vanje čitavih serija dozvoljava nam, da pronadjemo traženu par* cijalnu vezu, koju možemo onda uvesti u formulu tražene kau* zalne funkcije. Bacimo li sada pogled na šumarsku nauku, moramo utvrditi, da pogrješka ne leži u tom — kao to Wap pes tvrdi — kao da šumarska nauka nije dosta primjenjivala logičke metode, već naprotiv u tom, što je isključivo primjenjivale ove metode u sa* vezu s fikcijama. Ne postoji nauka, koja bi se — oslanjajuć se na biologiju — temeljila u svim svojim bitnim i specifičnim dijelovima na fikcijama, osim upravo šumarske nauke, koju s pravom možemo da nazovemo naukom fikcija. Dozvolite mi da opišem tipičnu šumarsku fikciju? U novijoj šumarskoj literaturi opisuje R o n a i ´ na široko svojstva »pravca mase«, te preporuča toplo njegovu praktičnu primjenu. Poznato je, da je već Kopetzk y otkrio tkzv. zakon ost, prema kojoj prelazi krivulja mase, koju dobivamo ako prosječne sadržine razreda debljine neke sastojine svedemo u osni sistem, i u centimetre podijeljenu skalu promjera osi . pre* tvorimo u kvadratnu skalu, t. j . ako unesemo na os . namjesto stepena promjera, kružne plohe. No kod toga je bilo čudnovato: dok je krivulja mase posve prirodno izlazila iz točke 0 osnbg sistema, pravac se mase nikada nije držao toga pravila, nego je uvijek sjeko os . u njenom pozitivnom dijelu, što je K o p e t z k y tumačio na najneobičnije načine. No uzalud: ne postoje nega* tivne sadržine, a pravac mase mora takodjer da izlazi iz točke 0. Ne čini li to, onda se ne slaže s faktičnim stanjem: dio koji po* kazuje negativne sadržine i onaj u blizini sjecišta, koji pokazuje premalene sadržine, neispravan je, te ga moramo zamijeniti dru* gom krivom crtom. Osim toga dokazao sam u jednom starijem djelu (Oesterr. Vierteljahresschrift, 1906): ako pravac mase po* stavimo opet u prvobitni osni sistem sa skalom u centimetrima, dobivamo parabolu, koja će postajati sve strmijom, što se više približuje većim promjerima. Naprotiv izravnava se svaka kri* vulja mase u svojem gornjem dijelu, a dogadja se dapače, da kod promjera preko 80—90 cm postaje konveksna. Tu ne može da bude govora o paraboli. I biologij. razmatranje mora da nas uvjeri o tom. Kad bi postojao zakon o pravcu mase, značilo bi to, da masa mora da raste u jednakom omjeru spram kružne plohe. Ne bi postojalo relativno uvećanje ili umanjenje obiju ve* ličina, jer pravac nema drugog diferencijalnog kvocijenta. Po* znato nam je ali, da rast u visinu može potpuno da prestane kod 1 Vidi Marinović »Ustanovljivanje drvne gromade sastojina« Šumarski list 1915. «od., str. 249. (Op. uredništva.) 2* |