DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 16 <-- 16 --> PDF |
216 Metode i problemi u šumarskoj nauci. U prirodi možemo i na najmanjem prostoru naći neizmjerno mnogo- kemijski i fizikalno raznovrsnih raslišta.« (Dr. Kraus, Boden und Klima auf kleinstem Raum. Jena, 1911). Opažanjem već možemo da ustanovimo neizmjernu razno* likost korijenja, krošnje, raslišta, pa da stvorimo zaključak: is= ključeno´ je, da postoje dva individua drveća, koja bi imala pot= puno jednaki sistem korijenja, krošnje i raslišta. Valja dakle da si osnovni broj varijacije rasta drveća pred* cčimo vrlo velikim, a još je neizmjerno veća r*ta potencija osnov* noga broja, t. j . broj svih mogućih varijanata! No njihova raz= dioba pokazuje zakonost, a što više primjeraka istražujemo, to savršenija je zakonost, to se više približava krivulja razdiobe idealnoj krivulji. Razdiobu varijanata možemo vrlo jasno da predočimo s GaltO´novi m aparatom (si. 2.). Spustimo li zrna sačme iz pro= stora A kroz otvor B po čavlima okovanoj plohi, ´ moraju ova češće da udare o čavle. Za svako zrno sačme postoji ista moguć* nost, da se, nakon što je udarilo o čavao, otkotrlja na desno ili na lijeva, a samo u najrjedjem će se slučaju kotrljati od čavla do čavla na jednoj te istoj strani. Ova devijacija na desno ili na lijevo kombinovana je po zakonima vjerojatnosti tako, da će u vanjske pretince doći najmanje, a u srednje najviše zrnja sačma. Ova razdioba odgovara binomijalnoj razdiobi, a njen nam je biologijski smisao već poznat. Biologijsku je značenje ove zakonosti vrlo veihco: kao metoda od neprocjenjive je važnosti. »Slučaj«, koji svakom pojedinom individuu podaje drugačije mjere, ne će nas više zavesti, jer mi osvijetljujemo upravo zakonost slučaja u cjelini: individuum iščezava, od važnosti je samo čitava skupina, rasa ili vrsta, ili — po izražavanju biometrična — populacija, agregat, ili otprilike i naša »sastojina«. Samo biometrijske metode omogućuju potpunu analizu takovih populacija ili sastojina. Praktični Englezi postavili su već koncem prošlog stoljeća prvu sveučilišnu katedru za biometriku, a god. 1901 počeli su izdavati časopis »Biometrika«, koji je donašao u četiri jezika (engleski, francuski, njemački i talijanski), biometrijske radove. Biologijske su metode danas već vrlo dobro proučene. Za njihovo potpuno razumijevanje potrebno je poznavanje više matematike. No za primjenjivanje njihovo izradjene su posve elementarne ovdje objaviti, no djelo, koje sada izradjujem donijet će potpuni metode, s kojima svatko može lahko da se služi. Ne mogu ih kompendij biometrike, o osobitim obzirom na šumarsku znanost. Dozvolite samo da na jednom primjeru prikazem bit biometrij* ske analize. U nekoj sastojim bijelog bora, sličnoj prašumi, našao sam na dosta lošem serpentinskom tlu 371 stablo: u prsnoj visini imala su sva ova stabla 36 cm promjera, dok su se jako razliko* vala glede sadržine, visine i oblikovnoga broja. Ova skupina sa* |