DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Metode i problemi u šumarskoj nauci. 215 Ovi su faktori nezavisni jedan od drugog, a od svakog para mora jedan faktor bezuvjetno da djeluje. Pretpostavimo da po* voljni faktori unapređuju rast uvijek za jednu jedinicu, a nepo« voljni da ga sprečavaju za jednu jedinicu, onda ćemo dobiti od 25 = 32 varijacije, koje se uopće moguće, slijedeće vrijednosti, »konstelacije rasta«. -1 +1 a bCDe ABCde ABcde ABcDe aBCde ABcdE — 3 aBcDe aBCDe 4-3 Abcde AbCde aBcCE ABCD e a B c d e Ab c D e AbCD e AB C d E -5 a b C d e Abc dE AbCd E AB c DE + 5 ede abcdE ab cD E abCD E AbCDE ABCDE Ekstremni slučajevi + 5 i —5, dakle vrlo jake i vrlo slabe konstelacije stvaraju se samo jedamput. Konstelacije s vrijed= nošću + 3 i —3 javljaju se po pet puta, a srednje vrijednosti 4-1 i — 1 , t. j . proisječne vrijednosti po deset puta, dakle naj= češće. Shemu razdiobe možemo prikazati, kako slijedi: 1, 5, 10, 10, 5, 1. Uzmemo li u obzir još više faktora rasta ili što odgovara faktičnom stanju, više varijanata ovih faktora, dobit ćemo sve veće binomijalne redove. Naslijedjena sposobnost reakcije, nas slijedje samo po sebi, pokazuje neizmjerno mnogo varijanata. Po istraživanju Boveria i Weismanna postoji mogućnost, da se u potomstvu jednog jedinog roditeljskog para, ako njihovo spolno staničje — kao n. pr. kod čovjeka — sadrži 12 odnosno 16 kromozoma, redukcijom i ponovnim združenjem, t. j . amfi« miksijom kromozomnih para, stvori 853.776, odnosno 165.6 mi? lijuna raznih kombinacija, koje su još uvijek medjusobno podi= jeljene po zakonu računa vjerojatnosti, tako da se najčešće pojavljuju one kombinacije, kod kojih su kromozomi obih roditelja zastupani u jednako m broju. Time možemo da protumačimo činjenicu, što se medju potomstvom jednog roditeljskog para ne mogu nikada naći potpuno jednaka braća i sestre. (Martius, Konstitution und Vererbung, Berlin 1914). 1 varijacija izvanjskih faktora vrlo je velika. U prirodi nema samo »dobrog« i »zlog« tla, nego i na maloj površini pokazuje se već čitava serija prelaza. Ne samo da nam ovu činjenicu do= kazuje opažanje, nego i prvi naučni istraživač, koji je točno pro= učio ovo pitanje, piše: »Konačni je rezultat mojeg istraživanja valovitog vapnenastog tla, da prirodno (divlje) tlo nigdje nije jednake formacije, već ono sastoji — kako to možemo najbolje da si predočimo — od vrlo šarovitog mozaika kemijski i fizikalno raznovrsnih dije= lova tla. |