DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Metode i pj´obiciiii u Šumarsko i aa


aucj.


a r broj mo,Uućib slučajeva, kad jedamputa bacimo u vis, ili u
ovom primjeru broj komada kovanog novca što ih najedamiuit
bacimo, onda izražaje i´ormula


(p - qy i])p´ . P´ q2


m ^.


! ´) P


.n


općenito ukupnu \^jerojatnost i pojedine članove serije, vjerom
jatnost pojedinih mogućih shičajeva, ili, što je identično, njihovu
frekvencu. Čim je veći broj realizovanih slučajeva, to se bolje
izravnava poligon, koji grafički prikazuje ....... frekvencu, dok
konačno, kod vrlo velikog broja slučajeva poligon ne predjc u
krivulju, u G au sso vu razdiobnu krivulju, koja imade slijedeći
oblik (fig. L):


Fig. 1. Gaussova krivulja „idealne" razdiobe po Johansenu.


Svi mogući slučajevi vai´ijacije označeni su na osi ., a ordi?
nate razdiobnc krivulje pokazuju obilnost pojedinih skica.....
Točka 0 osnog sistema podudara se s najčešći?n slučajeni, ili
drugim riječima, os . podudara se s ordinatoin težišta krivulje.


Vraćajući se statističkoj zakonosti organskih oblika ..^
vadjam, što je već Q u e t e 1 e t spoznao i istakao, t. j., da o b i i ^
n o s t p o j a \´ i j i V a n j a svih biologijskih ili z o o 1 oš
k i h o z n a k a , koje možemo izmjeriti. ]. o k a / u j e
j e d n a k u b i n o m i j a 1 n u razdiobu, tako da se neka izvjesna
srcchija vrijednost najčešće pokazuje, a oko ove srednje
vrijednosti redjaju se na obje strane manji i veći egzemplari,
minuS;: i plus^varijante s padajućom frekvenconi.


Q u e t e 1 e t proučavao je n. pr. visinu 26.000 sjeverno--američkih
vojnika na taj način, da ih je uvrstio u razrede visine, koji




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 22     <-- 22 -->        PDF

142 Metode i problemi u šumarskoj nauci.


izvjesnu boju, to je ova mnogo veća, jer od svake boje imade
osam karata, tako da je vjerojatnost, da ću izvući n. pr. crvenu
boju %,. ^ .. Vjerojatnost svih slučajeva nekog dogodjaja koji
se medlusobno isključuju, uvijek je jedinica, jer jedan slučaj
mora bezuvjetno, da se dogodi. Vjerojatnost s vrijednošću 1
znači dakle potpunu izvjesnost, dočim vjerojatnost s vrijede
nošću 0 prikazuje apsolutnu nemogućnost.


Bacamo li novac ili kocku često puta u vis, ustanovit ćemo,
da se broj slučajeva, koji se zaista dogode, slaže vrlo dobro & a
priori izračunanim brojevima vjerojatnosti za sve moguće sfe
čajeve, i da se relativno oba broja, t j . faktična množina i teo^
retski broj vjerojatnosti to više približuju, što smo više puta
bacali. Bacim li novac sto puta, trebalo bi a priori izračunanoj
vjerojatnosti, da se pokaže u petdeset slučajeva glava, a u pet:=
deset pismo. Moguće je, da faktično dobijemo u 42 slučaja glavu,
a u 58 pismo. A posteriori ustanovljena vjerojatnost razlikuje se
dakle za 0.08 od one, koju smo a priori izračunali. To je dakle
razlika serije. Uvećamo li znatno seriju, t. j . bacimo li novac


10.000 puta, bit će razlika mnogo manja, možda tek 0.01, t. j . dobit
ćemo 4900 puta glavu, a 5.00 puta pismo. Neprekidnim uveća:^";
vanjem serije možemo razliku po volji smanjiti: to je z a k o n ´;
ovelikimbrojevima. ´
Bacimo li dva komada kovanog novca istodobno, koji su
tada slučajevi mogući? Može da se pojavi kod prvog glava, kod
drugog pismo ili kod prvog glava, a i kod drugog glava, ili kod
prvog pismo, a kod drugog glava, te konačno kod prvog i kod
drugog pismo. Promatramo li samo konačni rezultat, vidimo, da
su se u sva četiri moguća slučaja pojavEe jedamput samO´ glave,
odnosno pisma, a dvaput dobili smo mješovite rezultate. Raz>
dioba je 1, 2, 1. Moguće je, da prva četiri puta, što^ bacimo, ne
dobijemo odmah ovu razdiobu, no opetujemO´ li često puta ovu
seriju, doći ćemo sve bliže ovoj razdiobnoj shemi. Uzmemo li
osam komada kovanog novca, onda je osam mogućih slučajeva:
označimo li glavu sa slovom »g«, a pismo s »p«, dobivamo ove
slučajeve: ggg, gg^, gp^g, gpp, pgg, pgp, ppg^ ppp. Najrjedji je slu.:
čaj, da se pojave samo glaVe ili samo pisma. Drugi mješoviti slu^
čajevi češći su, a njihova obilnost stoji u upravnom omjeru s nji==
hovom vjerojatnošću. Razdioba je slijedeća: 1, 3, 3, 1.


Već nam se ukazuje zakonost. Kod četiri komada kovanog
novca moguća su 2´ -^ 16 slučajeva: po jedan slučaj s glavama
lii pismima, po četiri slučaja s tri glave i jednim pismom, ili tri
pisma 1 jednom glavom, šest slučajeva (najčešći slučaj, prosječni
slučaj) s po dvije glave i pisma: 1, 4, 6, 4, L Kod pet komada
iT^A^inT"". ??^"^^ ^^ 2^^ ^32 slučaja s ovom razdiobom:
1, 0, ., iU, b, 1. Uopće, mogući slučajevi naprosto su broj varijacije
r. tog razreda, koja sastoji od dva elementa s opetovanjem,
clakle^po nauci varijacije 2 r, a poijedini članovi seriia naprosto
vjerojatnosti slučajeva, koji se medjusobno isključuju, — u
su eksponenti Pscalovog binoma (p + q/. Znače li p i q
ovom prmjeru vjerojatnost glave ili pisnla, dakk . i ´L




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Metode i problemi u šumarskoj nauci. 14]


hovu daleko-sežnost, te ih je dolična istakao u svom djelu: »Phv^
sik der Geseiiscbaft«.


Samo kratko i popularno mogu u okvira ovog predavanja,
da objasnim bit ovih zakona, oslanjajući se na Laplaceovi i
duhovitu izjavu, »da račun vjerojatnosti gotovo i nije ništa
drugo, nego ljudski zdrav razum, sveden na matematiku/< .


bon sens´reduit au caleul«.
Sto će se dogoditi, kad bacimo u vis kakavgod kovani novac,
zav^rtivši ga prije toga? Možemo li s izvjesno´šću unaprijed ka^^
zati, na koju će stranu novac pasti?


Zar ne, nemoguće je; kažemo, o tom odlučuje slučaj. Ne
mislimo pod tim izrazom možda kakovu mističnu silu, već na:^
prosto hoćemo, da kažemo, da ovaj pojav imade doduše točno


odredjene uzroke, koji djeluju u okviru kauzalno´g neksusa, no
da je skupina ovih uzroka, ~ pokretna snaga, t. j . jakost i pravac
mišićne snage, koja vrši bacanje u vis, sve veći otpor zraka,
stanje novca u- času, kad padne na zemlju, stanje mjesta, kamo
je ...^.. pao, itd., itd., da je dakle skupina tih uzroka vrlo kom^
plikovana i njihova analiza nemoguća. Prema tome odlučuje slučaj


o rezultatu, a mi ga ne možemo ni unaprijed odrediti, ni djelo>
vati na nj, pretpostavivši naime, da je novac dobro kovan, da
sastoji O´d homogenog materijala, da mu težište leži u geome?
trijskoj sredim, da ga dovoljno visoko bacimo, te ga u času ba?
canja u vis dobro zavrtimo, drugim riječima, da uvjete dobro
kombiniramo i izjednačimo mogućnosti za obje strane. Samo
univerzalni duh mogaO´ bi, — kako je to L ap 1 a c e zamišljao, —
analizoA´-ati tako zam^ršeni .....^ i unaprijed ustanoviti rezultat,
kad bi mu uspjelo da časovito stanje cijeloga svijeta s\^ede u
sistem diferencijalnih jednadžbi, da ga izrazi nekom formulom,
Poi riječima velikog fizičara .....1.... : »Dinamička nam
je zakonO´St takovih pojava nedokučiva.«
No takovi pojavi pokazuju osim dinamičke i drugu zakonost,
´statističku, koju možemo analizovati.


Bacimo li novac uzastopce nekoliko puta u vis^ opazit ćemo,
da pada od prilike isto toliko puta na jednu kao i na drugu stranu.
Kako su samo dva slučajeva moguća, i jer ne postoji prisilna
okolnost, po kojoj bi jedna strana morala češće da se pokaže,
dakle su mogućnosti za obje strane jednake, kažemo, da je vje^
rojatnost za oba slu´čaja jednaka, brojčano izraženo: da je vje^
rojatnost ..- Vjerojatnost izražavamo u obliku razlomka, njegov
brojnik pokazuje broj za dotični dogodjaj po\^oljnih slučajeva,
a nazivnik broj ukupno mogućih slučajeva. Kod našeg su primjera
moguća dva slučaja, od kojih je jedan povoljan za glaAm,
a drugi za pismo. Oba slučaja dakle imadu vjerojatnost ^i>. ..^
cimo li kocku, čije su stranice označene brojevima 1 do 6, cnda
je vjerojatnost da se kod pada pokaže stranica jedan, ´/-, jer se
svega šest slučajeva mogu desiti, za svaki je mogućnost jednaka,
a samo jedan slučaj povoljan je za stranu jedan. \\ičeni li iz
igre karata jednu kartu, iznaša vjerojatnost, da ću ......! neku
izvjesnu kartu ^´´;j-.: pita li se za vjerojatnost, hoću li iz\aići neku




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 20     <-- 20 -->        PDF

14´)
Metode i problemi u šumarskoj nauci.


potpuno jednaka stvora izmcdju onih mirijada Ijudskih^bića, što
fe pojave, da tek koji časak bHstaju, obasjam zrakama >.ivota.


U divnoj nizličnosti, raskošnom bogatst.a. individualnih
oblika stvaraju se pojedini primjerci ljudske vrste a možemo
kazati da se OYO neizmjerno bogatstvo invencije, koja stvara
ne očituje samo u tjelesnim oznakama, nego istotako obilno i
napadno i u raznim kombinacijama psihičkih svojstava.« (Le^


hossek). —
, , . ´ -^ . ´ i.


Sve je to povoljno uplivalo na stvaranje umjetnih sistema
i na primjenjivanje naiA^nih, fiktivnih metoda, no znanost nije
mogla da se zadovolji time, jer su njene metode zahtjevale daljnje
nadopunjenje i usavršenje.


I znanost je doista našla takove 8..^.5..1.. metode. U prvom


broju časopisa »Biometrika« (1901) čitamo:


»Još prije nekoliko godina zapuštala je većina biologa one


probleme, čije rješenje sastoji u tom, da se ustano\^e razlike iz^


medju individua jedne te iste vrste. Organska je priroda tako


kompKkovana, broj raznih oblika tako je ogroman, da je morfo


logija bila prisiljena radi jednostavnosti svojih pojmova stvoriti


za svaku vrstu idealni tip, kojemu se pojedini individui vrste


više ili manje priklanjaju, dočim je pojedine slučajeve, koji su se


.......^.. od tipa, morala da zapusti. Ovo nastojanje ne samo


da je vrijedno hvale, već je i za neke svrhe potrebno. -Ono je


u prošlosti vrlo dobro poslužilo biologiji, isto čini i danas, te će


i u budućnosti imati vrijednosti: ipak imade mnogo problema,


koje na ovaj naein ne možemo rješavati.


Polaznu točku DarAvinove teorije o evoluciji sačinjavaju


upravo one različnosti izmedju pojedinih individua, koje je ...:=


fologija većim dijelom zanemarila. Da prirodna selekcija u


okviru neke vrste počne djelovati prvijeiglavn i uvjet, koji


s^^ apsolutno mora da ispuni: razlik a izmedju pojedinih indi^


vidna vrste, a prvi je korak, koji valja da činimo, ako ćemo


proučavati djelovanje selekcije na bilo koju o^znaku vrste, da


ustanovimo broj individua, koji se gledom na tu oznaku razlikuje´;


jedan od drugoga ili od prosječnog tipa. Jedinica, s kojom radi


ovakovo naučno istraživanje nije individuum, već -sama vrsta,´


odnosno skupina, koja statistički zastupa vrstu. Rezultat valja


brojčano izraziti i prikazati relativnu množinu raznih, individu


alnih varijacija u samoj vrsti.«


Ovakovo statističko osvijatljenje individualnih varlacija i


ustanovljenje njihove zakonosti pripravila je dugo još prije Dar^


.... jedna grana matematike: račun vjerojatnosti. S gledišta
metodike
zanimaju nas naročito dvije stavke računa vjerojat^
nosti: teorija biologijskih mjera ili drugim riječima, nauk a o
kolektivnim mjerama i Bermoulliev zakon ove.
likim brojevima.
Sussmilc h otkrio je već koncem 18. stoljeća po neiz^
mjernoj razlicnosti mdividualnih oblika neke, više naslućene


.... .^ "^fT ^^božanskim poretkom« društva, no tek
Adolphe Quete]et, jasno je spoznao one zakonosti i nji.




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Mctodv i prohk-mi a šumarskoj n;iuci. 139


Prvi joj je zadatak, da objektivno i pTirodiK> svoje prcd^
mete svrsta u razrede. Uvijek treba ponajprije, da sredimo utiske,
koji djeluju na naša ćutila, da spojimo jednake objekte i pojave,
da stvorimo pojam vrst e i ostalih viših jedinica klasifikacije,
sve to na prirodnom temelju, po pravim, bitnim, vanjskim
i nutarnjim oznakama, koje opažamo na dotičnim objektima.


Drugi joj je zadatak, da ustanovi vezti objekata i pojava,
te upliv, koji uzajamno vrše, da točno, kratko, razumljivo, a ipak
svestrano opiše kauzalnu vezu. Na taj način točno opisanu kau=^
zalnu vezu nazivamo prirodnim zakonom.


Nauka o organskoj prirodi najradije je upotrebljavala
fiktivne metode, da riješi jedan i drugi zadatak.


Kod klasifikacije stvorila je fiktivna metoda, tzv, umjetn e
sisteme. Kod toL:*a grupiše objekte namjesto po svim bitnim, filo?
genetskim, fiziološkim i biologijskim oznakama, naprosto po
jedno j oznaci, koju možemo lako opaziti, kao da je ova vanj?
ska oznaka bitna.


Knjige o bilju iz 16. stoljeća svrstavale su sve u ptice, što
je imak:) krila, dakle i kukce, koji lete, a sve u ribe, što pliva,
dakle i sisisvcc, koji živu u vodi. Linneov sistem tipičan je umjetni
sistem, jer Linne dijeli biljke samo po broju prašnika i plod:^
njaka, dakle isključivo po vanjskim oznakama.


Antropologija dijelila je ljudske rase, sve do najnovijeg
doba, jedino po sporednim, vanjskim oznakama. Lenhossek
piše:


^A^elika je grješka umjetnih sistema, — temeljili se oni na
svojstvu kose, na boji kože ili na obliku lubanje, — štO´ za volju
jedne ili nekoliko suglasnih oznaka, spajaju vrlo različite, za=
pravo medjusobne posve strane rase.«


II najnovije doba nastoje antropologija kao i ostale nauke
sve više, da stvore prirodne sisteme.


I kod ustanovljenja kauzalne veze, primjenjuju se još uvijek
gotovo isključivo fiktivne metode. Aristotelova logika zaokuplja
toliko istraživače, da i ne misle na to, da svaki pojav pripišu
čitavoj skupini uzroka: zadaća je istraživanja, da pronadjc onaj
jedini uzrok, prema zahtjevima sKenae, koji mora da je uzrok
pojava, kao što smo to vidjeli u slučaju Douglas.


Dogmatskom autoritetu Aristotelove logflce doprinijcia je
mnogo lagodnost primjenjivanja fiktivnih metoda i konačno
neizmjerna različnost organskih oblika, koja nam nadilazi maštu
i smućuje ćutila. Karakteristična je oznaka života, što je uvijek
vezan uz ograničene individue, a karakterizuje ga i različnost
oblika, neizmjeran niz varijacija, koje opažamo na živim bićima,
pa ne možemo ni zamisliti, da su ikada postojala dva jednaka
bića, ili da će u budućnosti postojati. Ni kod najjednostavnijih
živih bića, kod jednostaničkih biljka i životinja, ne možemt) to
zamisliti, a to manje kod komplikovanili, s raznim vanjskim i
nutarnjim organima snabdjevenih, viših bića i ljudi. Vjerojatno
je, da, otkada čovjek živi na zemlji, nisu nikada postojala dva




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 18     <-- 18 -->        PDF

j[4S Metode i pvobleiui u -šumarskoj nauci. _^ _ ^^^_
Prolazeći na prirodnu nauku moramo prije svega da razlio
kujemo anorganske i organske. Nauka, koja istražuje prirodu
anor^^mskih tjelesa i upliv, koje.aa ova uzajamno vrše, primjenjiv
vaia´je uvijek fikcije s mnogo uspjeha. Zakon mehanike dobiii
smo tako, kao da je cijela masa nekog tijela koncentnsana u
jednoj točki, u težištu, ka o d a postoje apsolutno kruta tjelesa,
apsolumo čvrsta uporišta, gibanje bez trenja i tekučine.^ Kasnije,


n. pr. kod izračunavanja faktičnog stupnja djelovanja jnekog
stroja, eliminiramo ove fikcije, sve zanemarene faktore uzimamo
opet u račun ili bar izračunam.o empirički njihovo djelovanje,
j-izikaini su zakoni većim dijelom fiktivni. Najljepši primjer
pruža glavni zakon teorije o plinovima, udruženi zakon ...^
Lussac i Bovlc Mariotte:
P . V ^ R . .
Nema plina, koji bi se točna ch´žao ovog zakona. Stoga po^^
stavlja teorija o plinovima pojam idealnog plina, kojemu se pravi
plin, kao svojoj li . a n i c i vrijednosti, više ili manje pri^
klanja. To je fikcija, aii nije štetna, jer je postavljena svijesno
i jer je možemo eliminirati.
Balistika nroračunava zakone gibanja taneta isprva tako,
ka o da se tane kreće u zrakopraznom prostoru, a stanje topa
iii puške, jakost pokretne snage itd., da je kod svakoga hica nepromjenjeno-
Kasnije dolazi u obzir trenje zraka ali tako, ka o
da temperatura, gustoća, sadržaj pare naslaga zraka, kroz koje
tane prolazi, imadu konstantnu srednju vrijednost. Faktično
variraju svi ovi faktori, pa stoga i osciliraju putevi tanadi za
neku srednju vrijednost Zakonost ove razlike možemo točno da
izračunamo ]")omoću računa vjerojatnosti, te ćemo se na to još
osvrnuti, jer ova je razlika analogana oscilaciji organskih oblika
za neku srednju vrijednost.


Kemija ustanovljuje sve reakcije tako, ka o d a kemijski
čisti elementi ili tjelesa stupnju u reakciju. Faktično je i ovdje
postupak zamršeniji, i nijedna reakcija ne svršava kvantitativno
ni kvalitativno u smislu postavljenih uslova. Uopće moram da
istaknem, da u modernoj prirodnoj nauci tako važan pokus takodjer
gotovo uvijek pokazuje fiktivni karakter, jer se uvijek ..^
stoji, da neki fenomen bude čist o prikazan, isključujući sve
sporedne okolnosti, koji bi mogle smetati, tako ka o da sam.o
odnosno dva ili nekoliko faktora uzajamne^ vrše uplav, t. j . drugim,
riječima, ]->okus nastoji da i^rikaže >nzoU>vane sisteme«, a
priroda naprotiv ne poznaje izolovanih sistema. Ne poznaje,
naročuo ne u organskom svijetu, gdje vidimo neizmjernu raznoličnost
orL^mskih oblika i pojava, tako, da nikada, otkada postoji
naša zemlja, nije bilo ni dva ista individua jedne vrste, ni dva
jednaica ostvarenja istog fenomena.


Izrilirane sisteme, koji bi se očitovali uvijek istom reakcijorr.
ne možemo m da zamislimo u organskom svijetu. Raznoličnosf
orgunsKjih oblika 1 pojava nadilazi svaku maštu, za njihovo oh^jasnjcnje
ne možemo uspješno urimjenjivati fiktivne metode


Nauka imade dva glavna zadatka.




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 17     <-- 17 -->        PDF

^ Ovaj ^aiiimiv primjtM´ pruža tipičmi sliku ILktivno.^ ..-....
mišljenja i 1^ e r m a t ispravlja počinjenu ]X),arjcšku tokom decluk::
cijt\ Kliuii^až.i i vrijedni re^uJtat. ^^emeljni usJov i jedini ispravni način
primjenjivanja tikcije jest, da ju svij e sn u primijenimo i da
ju u toku istraž/^-anja možemo opet odstraniti, ne krivotvoreći
time konačni rezultat.


To je moguće u mutematiei i i^c(jimetrij^ i^dje su fikcije. ud(nn=
ijene. Apsolutno prazan prostor, pojam triju dimenzija, točka
i:>ez dimenzija, geometrijski pravac i ploha, neizn-ijerno m.aleno,
mali dio´ kri\ulje, kojega smatramo kao da je ravan krug, ko:^
je.i;a smatramo ka o da je elipsa, a cla njena žarišta padaju u
istu točku, itcl, itd., sve su to fikcije. Najvažnija matematička
iikcija bezuvjetno je ona, na kojoj se temelji infinitezimalni
račun, a sastoji u tom, što mali dio krivulje smatramo, kao da
je ravan, pa iz tog gdnošaja deduciramo temeljnu jednadžbu
diferencijalnog računa. Ova je razumije se, u prvoj formuli ..^
ispravna, no umanjivanjem dijela krivulje, a konačno reducira=^
njem njene vrijednosti na »0« — čime postaje dio krivulje ...:=
gentom i fikcija ispada — ipak postaje ispravna. Suvišno je da
navadjam sve, što imademo da zahvalimo gleclom na razvitak
modernih prirodnih znanosti ovoj jednostavnoj fikciji! Nc\vton
i Leibnitz, prvi, koji su je postavili, smatrahu je doista tajnom
vještinom.


I u pravoj znanosti imade fikcija veliku ulogu! \´eć rimsko
pravo poznaje f i c t i o 1 e g i s kao olakšicu i mimoilaženje prava
na taj na^čin, da ono, što strogi zakon zahtjeva bude sm.atrano
ka o cla se je dogodilo ili provelo. Pojam pravne osobe, smatranje
adoptivnog djeteta, kao da je pravo dijete osobe keja
ga adoptira, sve su to takove fikcije.


Klasična nauka o narodnom gospodarstvu temelji se takodjer
posvema na fikcijama. Ogromni, zamršeni kompleks narodnogospodarstvenih
pojava mogao je Smlt h samo na taj način
svesti u sistem, da je postavio pojam »homo oeconomicus« kao
fikeiju, pa je sve p.Oisiovne i narodno-gospodarstvene pojave ana:=
lizirao, kao da .. je temeljni povod samo egoizam hominis
oeconomici.


Kasnije su oni, koji su se ba\ili narodno^gospodarstvenim
pitanjima uvidjeli, da je ova fikcija za ispravno objašnjenje svili
narodno^gospodarstvenih pojava nedovoljna, pa su postavili .....
fikciju, koja bolje obuhvaća sve pojave: Marschall i njegova
škola smatraju narodno^gospodarstA^eno djelovanje, ka o da ga
izvadja »uredan trgovac«, a čitav engleski narod, kao da je
trgovačka tvrdka »John Buli & Co«. Uostalom, ova je fikcija
prešla i u moderno trgovačko pravo. Noviji pravac u narodnom
gospodarstvu, zastupan pa dru S c h u m p e t e r u, stavlja u sre^
dište nauke o narodnom gospodarstra- relaciju izmjene, te smatra
svako narodno=:gospodarstveno djelovanje, ka o d a se temelji
na izmjeni i tamo, gdje o izmjeni ne može da bude go.^ora.




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 16     <-- 16 -->        PDF

wmgm


13t) i^lotoo.c i problemi u .šuiuarsk

>:´k a o da«:, kako smo to već vidjeli u slučaju Do´UgJas, koji je


pojav, što i^a je imao da objasni sveo na takovu jednostavnost,


ka o d a na tvorbu godišnjih koluta drveća djeluje samo ranožina


godišnjih oborina, a na ovu da upliva samo množina sunčanih


pjega. Već po ovom primjeru vidimo, da je fikcija doduše vrlo


udobna, ali da mo/e i zavesti u zabludu. Kako to V^aihinger u


daljnjem dokazuje, fikciju smijemo samo ondje upotrebiti kao


pomoćno sredsrv´o, gdje ona ne krivotvori rezultat, gdje možemo


siimovoijnu pretpostavku u toku istraživanja opet odstraniti.


Uloga fikciie kod istraživanja ista je, kao uloga skela kod grad^


nje: po dovršenju gradnje valja odstraniti skele.


Najuspešnije možemo upotrebiti fikcije u matematici, uopće


u matematičkim znanostima. Vaihinger navadja slijedeći primjer:


Pravac a valja podijeliti u dva dijela, . i (a~x) , tako da


formula .´^ (a — .) znači najveću moguću vrijednost. Dugo je


izgledalo da je ovaj zadatak nerješiv, dok ga nije Fcrma t


riješio upotrebivši slijedeću domišljatost: namjesto . zavede


iiovu vrijednost . + e, kao dio pravca, koji je veći od traženog


dijela. Time prelazi gornja formula .^ (a — .) u slijedeću:


(x-f e)´- (a —X —e). Ove dvije formule usporedjuje, kao da su


jednake, akoprem, kako je poznato nisu jednake. Kad provedemo


u obje formule operacije, dobivamo:


L x-(a — .) --- .^. — .^.


.. (.-..)´ (a —X —.) - (.^-!- 2 . . - f .^) (a —. —.)


^= ax^-i- 2...-.-..2 —.^ —2..2 —.^. —..2~2.2. —.^.


Kad izjednačimo I. i II. dobivamo:


.. .^. —.^ -- ..^´-1-2.... ..^ —.^^ —2..^ —.2. —. .^—


— 2.^. — .^.
2 a. X -L a .^ - 3 . .´-^ -^ 3 .^ . -1 ..
2 a X -´-a. --3 .´^ -; 3 . . ;-e^.


A kako daije? Sada eliminira Fer m at počinjenu pogrješku
Ć^^^^l^´^f" ^^l^^^^^^^.i^dn()st X + e bila je samo fikcija,


}S^^i^i^^´^´´´´^P^´^´´^´r´ faktično može I. samo onda da imade
..^-. ^´ ?V ^^" "´^´^ -1^ ^-0-. Na taj način ispadnu svi čla.
no\i e, pa dobivamo:


2ax - 3x2
2 a = ..
2a
X -.- 3 -


Pretpostavivši da je duljina pravca 12 cm, onda ie . -- ^ >" ^^ -8


veću^m,2uć!; .. ^ in"´^^*´ ´^´´™"^´´ ^´ ^´^-^ ) ^^^^ doista ....


.... moguću ^-u cdnost, jer prestav ja; S^ 4 :-^ ^% Svik-. clnJ-i


dioDa da]c manji rezuUat. J -´ -f --»o. .-^vaka arui,a




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 15     <-- 15 -->        PDF

A\t´l4>dć^ i probjcrnj u sumar.skfjj Ui^ci. 135


Dcuii^lasovii je indukcija dakle bez vrijednosti, jer uzima !z
velikaš kompleksa uzroka samovoljno jeda n jedin i uzrok,
kojemu ]-)ripJsujc djelovanje, te zakijucuje, ka o da ostali uzroci
u-npće ne postoje. Na to nema prava, ipak — takove su indukcije
običajne u znanosti.


Reasumirajući možemo i danas o lo.^Mčnim metodama klizati,
što je već iiuxle\´ tvrdio, da su to vrlo raširene, proste metOide
našeg s\agdanjei^ mišljenja, >^da ih je već prvi čovjek, kakavgod
da je i bio, vabio: dapače, one su postojale i prije, jer biti^e
operacije logičnoi,^ zaključi^-anja primjenjuju više vrste životinja
istotako i s istim uspjehom kao i mi sami.«


Neka stara vučica sa četiii mlada, koju je čovjek nadaleko
mogao prepoznati po njenoj bjeikasto^sivoj boji, grabila je zimi
1914. mnogo blaga kod nas, dok nije uspjelo nekom lovcu, da
ubije jednoi mlado na mjesečini, kod ugrabljenog konja. Odmah
je zatim priredio konja sa strihninom, a shjedeće noći našao je
ostala tri mlada, koja su svršila kod strvine, dočim je stara ot^
rovno meso izbacila, te se tako spasila.


Po pouzdanom opa/anju ova \Tičica nije više nikada ugrabila
nijednog konja, uklanjala se je dapače konjima, koji su pasli.
Njeno logično zaključivanje uzorno je prema shemi L Prvi je
pojav njen lov, na kojem je grabila raznu divljač i životinje s
paše. Drugi je pojav smrtonosna pogibelj. Oba pojava pokazuju,
u koliko je ona mogla da vidi jedan zajednički elemenat: konja.


".. je dakle uzrok pogibelji i valja ga izbjegavati.


Vidimo, da zamršenost pojava ne možemo rješavati pomoću
logičkih shema. MislimO´ i zaključujemo po Aristotelovoj shemi,
ali lakav način mišljenja nije znanstvena metoda, nego naprosto


u borbi za opstanak razvijena, jednostavna reakcija psilie. Naj:=
gluplja štuka stvorit će konačno induktivni zaključak, da postoje
i prozirne, tvrd e zapreke, kad je već pedeset puta za redom
udarila glavom o staklo, koje je dijeli od šarana.


Namjerice sam prikazao O´V^u drastičnu sliku. U vezi toga
nastaje pitanje, nije li uspjelo čovjeku, čije najjače oružje u
borbi za opstanak sačinjava upravo njegova duševna nadmoć, da
usavrši ove primitivne metode?


Jest, istražujući duh raspolaže inim pomoćnim sredstvima,
koja upotrebljava pored školastičke logike. Prirodu ovLh pomoćnih
sredstava i njihovo vrlo opsežno polje primjenjivanje prikaz
zao je Vaihinge r u svojem velikom djelu: ?>Die Philosophie
des »Als ob«. Svstem der theoretischen, praktischen und religiosen
Fiktionen der Menschheit.« Istražujući duh rabi naime
neke vještine, kad su logična pravila nedostatna, tako dolazi —
doduše ne ravnim putem pravila — nego indirektn o ipak^do
cilja. Već Mac h upozorava na ekonomiju našeg mišljenja, što
ga ljudski razum, koji raspolaže samo ograničenim sredstvima.
suprostavlja neizmjernoj komplikaciji prirode, te nastoji da ..^
jave svede u shemu, pa da samo bitna njihova svojstva istakne.
Ovaj postupak imade se po Vaihingeru uvijek svesti na samo^
voljnu pretpostavku, na fikciju, koja obično počinje s riječima




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 14     <-- 14 -->        PDF

134 Metode i problemi u šumarskoj nauci.


žina sunčanih ....., razlikuju se u svemu, samo jedan elemenat
im je zajednički: periodičnost; dakle je množina sunčanih pjega
uzrok promjene kUme, odnosno periodičnosti godišnjih koluta,
te po prvom pojavu možemo zaključivati na drugi.


Prije svega valja ovdje napomenuti, da za sada još nije ni
nedvojbeno ustanovljena periodičnost množine sunčanih pjega,
a još manje možemo govoriti o uzajamnom i^tjecaju sunčanih
pjega na klimu ili na množinu godišnjih ofoorina. Množina sun^
čanih pjega kozmičk i je pojav, te bi njegovo djelovanje mo^
rah jednolično opažati na čitavo j našoj zemlji. No
to se do sada još nije dogodflo. Prošle godine, 1917., bilo je iz^^an^
redno mnogo sunčanih pjega, a istodobno vladala je na Balkanu
ntx>bična suša: sjetite se samo katastrofalnih šumskih požara u
Bosni i Grčkoj. U isto vrijeme biloi je na Karpatima dosta oborina.
Kakav Douglas budućih vremena naći će iz te- godine na
Balkanu kod nekih vrsta drveća, koje podnose sušu, gotovo nor?
malne godišnje kolute, kod drugih vrsta drveća, nenormalne,
tanke, a opet kod nekih — govorim uvijek o prosjeku — i dvostruke
godišnje kolute, a ne će moći nikako ustanoviti, da su
ova dva tanka godišnja koluta nastala u jednoj godini, U isto,.
dofoa mogli su se u Karpatima stvoriti prosječno normalni go^
djšnji koluti, „ -


Možemo li uopće govoriti o upravnom omjeru jakoeti go^
dišnjih koluta i množine godišnjih ohorina? Od nebrojnih fa^
ktora, koji vrše utjecaj na vegetaciju, godišnja je množina o-bo^
rina samo jedan . Ako je vrlo n^alena uplivat će nepovoljno na
rast drveća, isto čini, ako je ]-;reobilna, jer u tom slučaju ...^
njuje djelovanje inih klimatskih faktora rasta: svijetla i topline.
Nikada ne smijemo da zaboravimo uzajamni utjecaj uvjeta, vezu
funkcija pojedinih pojava. Dva glavna klimatska faktora rasta, u
sebi su promjenljiva, uplivišu jedan na d-rugog, a ekstrem svakog
od njih djeluje nepovoljno na vegetaciju. Samo zajedničko dje^
lovanje njihovih srednjih vrijednosti osigurava vegetaciji drveća
povoljni, klimatski optimum, koji nastaje godišnje na pojedinim
točkama naše zemlje, posve nezavisno od množine sunčanih
pjega.


No koliko faktora — jedva bismo ih nabrojiti mogli — dolaze
u obzir, naročito kod tvorbe godišnjih kolutaj konkretnih malih
skupina drveća! Vjetrom oborena susjedna stabla, koija uzrokuju
nenadano pojavljenje novog prostora za svijetlo, prelomi grana
zbog tezme snijega, kolji za godine i godine umanjuju množinu
granja, a prema tome i množinu lišća za asimilaciju, kasni pro:=
ljetni mrazov] sa sekundarnom tvorbom lišća, ljetne tuče, štete
od kukaca na lisću ili na korijenju, bolesti uzrokovane gljivicama,
J^!^:´. }^^: 7. ^"^^ }9 ^^J^^^ ^. funkciju godišnje tvorbe koluta.
Cetin stotine godma staro drveće ne govori samo .o sunčanim
pjegama. Ne smijemo ni zaboraviti, da svaka vrst drveća imade
u pogedu tvorbe sjemenja svoj vlastiti ritam, što leži u nutarnjim
uzrocima i da tvorba sjemenja djeluje na rast




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 13     <-- 13 -->        PDF

iVUtotlc i prubk´mi u šuiiKU´skoj uauci. 133


Evo interesantnog primjera za nemogućnost potpune indiik^
čije! Na temelji; tisuću puta ovjerovljenom«, induktivriti^ za^
ključka tvrdilo se je, da krv eirkuliše kod svih životinja iz srca
i natrag u istom pravcu. Odjednom otkri Hasseit , da kod
jedne cijele životinjske skupine, kod tunicata , krv kola naizmjence
jedarcd iz srca k želucu, a onda protivnim smjeroan
od želuca k srcu. Ovom je činjenicom uništena jedna naučna in^
dukcija, koja je vrijedila kao dogma.


Drugi, na polju organskog života svakako glavni uzrok bez:^
uspješnosti induktivnog zaključivanja sastoji u tom, što tehnika
indukcije zahtjeva izvjesne temeljne uvjete, koji u prirodi g0:=
tovo nikada ne postoje. Glavni od ovih temeljnih uvjeta je taj,
što valja svaki pojav pripisati jedno m izvjesnom, jednostran
nom uzroku. Običajni kauzalni zakon usko je vezan s logičnim
metodama. Uvijek je zajednički . različni elemenat pojava što
su u slabijoj svezi onaj uzrok, kojega tražimo.


No zaključci, stvoreni .. taj način, obično su neispravni,
jer mjesto, jednostavnog kauzalnog zakona primjenjujemo danas
u prirodnim znanostima kondicijonalizam, kojega uvede Ver w
o r n. Svaki pojav nema samo jedan izvjesni uzrok, već čitav
niz više ili manje važnih uslova, koji vrše uzajamno neki upliv,
te od slučaja do slučaja mijenjaju rezultat: svaki pojav izazvan
je čitavim kompleksom uzroka. Kod svake znanosti, što se ispi^
tuje, treba da, — kako već Ma eh dokazuje, — smatramo ....^
dine pojave funkcijo m uzroka, koji je uvjetuju.


. = f (Xi, .2, X5 . . .)


u nekim slučajevima može da bude vrlo velik broj argu^
m.enata: naš je zadatak da ustanovimo zavisnost . o pojedinim
x-ima, te u koliko oni stoje uzajamno u savezu, prvo parcijalno,
a zatim po utvrdjenju parcijalne zavisnosti, treba da postavimo,
ako je moguće, općenitu jednadžbu. Induktivne metode nisu pri^
kladne za to, jer njihova tehnika zahtjeva jedin i djelujući
uzrok.


Promatrajmo jedan primjer iz kruga šumarskili znanosti! U


časopisu »Natur\vissenschaften<š godište 1915., stranica 152, či:=^


tamo, da je Amerikanac Dougla s pronašao navi postupak, da


dokaže periodičnost promjene klime u prošlosti Polazeći s gle^


dišta, da jakost godišnjih koluta drveća stoji u upravnom omjeru


s množinom oborina odnosne godine, pa da se po jakosti godiš^


njih koluta drveća može zaključivati na relativnu množinu obo^


rina tih perioda, izmjerio je jakost godišnjih koluta kod dvade^


setipet arizonskih jela, kojima je prosječno bilo po 348 godina.


Našao je u serijama jakosti godišnjih koluta neke pariode, koje


su se jako blisko podtidarale s periodskim promjenama sunčanih


pjega. Na pokusnoj stanici Eberswald e pokazala su mje^


renja, izvršena na trinaest bijelih borova, napadnu vezu izmedju


rasta drveća i množine sunčanih pjega.


Zaključak je formalno ispravan po shemi J. U savez dovedeni


pojavi: tvorba godišnjih koluta i promjena klime, odnosno mno




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 12     <-- 12 -->        PDF

132 Metode i problemi u šumarskoj nauci.


2. Metoda raziičnosti — protivna prvoj. Svi elementi opaža?
nih pojava suglasni sii do jednog, koji je prema tome uzrok ili
posljedica opažanih pojava.
Ostale dvije metode, metodu ostataka i popratnih varijacija
možemo svesti na prvospomenute dvije, pa ne trebamO´ da se
potankO´ bavimo njima.


Izgleda kao da se može induktivna m.etoda vi*lo jednostavno
primjenjivati. Pretpostavimo n. pr., da smo uzastopce u ptt go^
dina opazili veliki broj pomora, koji daleko nadmašuje onaj
prošlih i narednih godina. U prilikama ovih pet godina ne nala?
zimo ništa neobična, što bi bila isključiva osebina ovih ptt godina,
osim okolnosti, da je tih pet godina bila zla žetva. U tome valja
dakle tražiti uzrok neobičnog broja pomora. Napominjem odmah:
ako se u uzročnoj vezi ne nalaze još druge koje, sakrivene okoL
nosti — što je vrlo vjerojatno.


Istotako su formalno ispravni slijedeći induktivni zaključci:
svojstvo, »elemcnatcc je krvi, medju ostalim, i crvena boja. Gdje?
kada zadobije i hostija crvenu boju. Prema tomu postojahu
»krvava hostija« i »krvava kiša«. U srednjem vijeku bijahu »krva?
va hostijauzrokovali smrt mnoge nesretne žrtve. Danas znamo, da crvenu
boju krvave hostije prouzročuje bacilus prodigiosis, a crvenu
boju krvave kiše, prah pasatnih vjetrova Sahare.


Prva Joh n st o nov a dendrologija iz godine 1662. opisuje
naučno agnus scvthicus, ovčji grm. Površna, vanjska sličnost
j./mcdju ovce i silhuctc velikog, na stepi osušenog grma papr^´ti
daje ovdje potrebiti elemenat za tvorbu pojma.\\ko slijedimo
/nanstvem napredak, naći ćemo bez sumnje takove zaključke,
KOJI su Kasnije postali neispravni, te možemo kazati, da ie to
budbma gotovo svih indukcija.


G alt on objelodanjuje slijedeću maki anekdotu: »Prijatelji,
teško biste vjerovali,« reče jednoć .. Spencer, Huxlev-u i Lu.
bočicu »da sam i ja napisao jednu tragediju.« »Poznat mi je
dramatski konfhkat tvoje tragedije,« odvrati´Huxlev. »Nije mo^
gucc,« odgovori Spencer, »nikada je nisam nikome odao,« Huxlev
ne po|xisti^od svoje tvrdnje, a kad Snencer .ahtjevaše dokaze.


^i^nn l E ´´´^´^^?: ^?^^S^ ^´ najljepšoj h^dukeiji, koju ubi od.


vratno Zlobna, mala cmjenica,«


indJc^r? i^^"^"^"´ ´""´^´i ´^´"J^^i^e ""´štc doista često najljepše


maukeijc, i to s dva razloga.


.... njifi Tiiic r-KMUveno, (


cc se naci novi individui s izmie^


i´J rim svoj^-tvjnv.i.




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Metode i problemi u šumarskoj nauci,


Prvotna tvrdnja: oticanje se vode znatno usporuje na neravnoj
kosini sa zaprekama.


Druida tvrdnja: šumska vegetacija čini na obroncima bregova
velike zapreke.


Zaključak: Prostrane šume usporuju oticanje vode, te sprečavaju
ili barem ublažuju opasnost poplava.


Dugo smatrahu ovaj zaključak dogmom. Ali na temelju ..^
vijeg, ozbiljnog istraživanja drži se, da se može dokazati, da šuma
samo kratko vrijeme može da zadrži vodu, a kod dugotrajnih
kiša ne sajno da ju više ne zadržava, nego se dogadja protivno,
ona izbacuje zadržanu veliku količinu vode upravo katastrofalno.
Prema mojem vlastitom opažanju izgleda, da svjedoče za to po?
plave zadnjih godina u Bosni. Točnijim ispitivanjem došao sara
do uvjerenja, da je ovo pitanje još zamršenije i da naglo oticanje
vode i poplave nastupaju gotovo nezavisno od vegetacije, pa da
to u prvom redu zavisi o geološkoj strukturi dotičnog kraja.
Množina vode teče isprva podzemnim i)utevima, pa rek, kad se
podzemni rezervoari napune, navre voda u velikoj količini, ra^^
zarajući na površinu izvorom, koji gdjekada postoii samo koji
sat. te često prouzročuje odrone zemlje i naslaga. Ako podzemni
]´ezervoari mogu vrlo mnogo vode da sadrže — kao u porozna,m
kršnom vapnencu — ne dolazi nikada do^ poplave bez obzira na
to, je li onaj kraj pust ili pošumljen. Iz o^^og ekstrema nalazimo
luzne prelaze kod manje poroznog kamenja: svaka geološka
struktura reagišc drugačije na dugotrajne kiše, te je kod pitanja
poplave svakako važnija geološka struktura od vegetacije, što
ne tangira činjeuićai^povoljnog djelovanja ..... kod sprečavanja
erozija.


Nikako ne možemo rješavati ova pitanja pomoču jednvv
stavnog silogizma, U prirodi ne stoji iza svakog pojava neki
iz.^jesni uzrok, več čitav kompleks uzroka, tako da logičnu shemu
ne možemo nikada uspješno primjeniti na takove pojave.


Prcdjimo na induktivnu mctodul Smatram je pravom, meto^
dom za prirodne znanosti: stoga i nazivamo prirodne znanosti,
induktivnim znanostima.


Indukcija ne izvadja iz gotovih pojmova nove t^´rdnje, ....
obogaćuje sadržaj -pojma novim opažanjem. Donaša u kompleks
prosudjivanja. koja sačinjavaju pojam nove relacije ^zvana ,
opažanjem novih činjenica. Na taj način pokazuje se indukcija
sinteze svakako metodom, koja vodi do cilja. I doista indukcijom
dolazimo do svih naših pojmova, ali ne najedamput: generacije
rade na svakom pojmu, a ipak nikada ne mogu da dovrše laj
rad. Proces je pun zabluda, unatoč svakodobnog, korektnog primjenjivanja
metoda.


Četiri su načina induktivnog zaključivanja:


1. Metoda saglasnosti: ako razni slučajevi jednog pojava
pokazuju zajednički eiemenat, onda je ovaj jedan zajednički
elemenat uzrok ili posljedica opažanih pojava.


ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 10     <-- 10 -->        PDF

130 Metotic i problemi u šumarskoj nauci.


poinućnih znanosti, te je upravo za čudo, kako još u našim


danima sporo dolazi do izmjene tvari kod naučnog organizma.


Ne samo da naše obrtno oriidje i instrumenti potiču još iz


prve polovine prošlog stoljeća, iz vremena G. L. Harti^^a, nego


su zastarjele i naše duševne sklonosti, naš pravac istraživanja^


naše metode.


Vrijedno je i potrebno, da nastojimo objasniti uzroke ovog´


pojava.


Prvo je pitanje, koje pozitivne predloge stavlja \Vappes,


da dovede šumarsko istraživanje u pravi smjer?


\\ appes drži, da će podstaviti temelj svrsi shodnog šumara
skog istraživanja prinijenjivanjem znanstvene metode logike.
Analiza i sinteza, ili drugim riječima, indukcija i dedukcija, me:=
to´de, koje već Aristotel postavlja, sačinjavaju jezgru svakog
šumarskog istraživanja: sve znanstvene stavke dobivamo in?
dukcijom ili dedukcijom ili kombinacijom obih metodi. U dalj:=
njem sastoji njegova nauka o metodi u tom, da opširno razvija
ovu misao po Wundtu.


(.)vaj predlog ne vodi do cilja. Metode formalne logike nisu
zgodne za ispitivanje znanstvenog proračunavanja i vara se onaj,
.... misli, da šumarska nauka nije i do sada već u punoj mjeri
prnnjcnjivala metode klasične logike.


Shema dedukcije poznata je: iznaša se općenita prvotna
tvrdnja: svaki je čovjek smrtan; i naročita druga: Cajus je čo^
vjek, pa se na temelju toga zaključuje: Cajus je"smrtan.


^ No naše se znanje ne uvećava ovim zaključkom. -A priori
priznajemo, da prvotna tvrdnja vrijedi za jednu cjelinu, pa za.
kljucujemo iz toga na dio cjeline. Ovaj je dio bio i onako već
sadržan u cjelmi, pa se dedukcijom krećemo uvijek u istom
krugu. Nema nam izlaza iz tautologije. A - A, uostalom; ne.
?^^kw´;t^^ ^^´^^ ^^""^"^ primjećuje - da stvaramo takav
?;iu^ r ^^´´ .""´- napravo trebali da sačekamo smrt svih bu.


"S^tn^ ^ "^^^^^´^ "^^^^^^^^ ^--^^- ^-^<1-^


okvir ieJna^=i-.i-inr. lw.´^ 1 ^^^ ^^ eovjek mogao stavm u
uivvit jcunosravrne logične sheme.


ispi


Evo primjera iz šumarske ideologije:




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Alctoor i .>.()1)!... u šumarskoj nauci. 129


da primijciie, da im rc/ultati dobiju doista naučnu vrijednost.
Šumarsko naučno istraživanje bilo je dosada hcz sistema i suviše
diletantsku.


Ovu tešku optužbu protiv šumarskot^ istraživanja ne podi^
žem ja. Ćuli smo je po prvi put s jedno.q mjesta, čiji je autoritet
neosporiv. V posljednjom izdanju jedinoiii velikog priručnika
šumarske nauke, u Lorev^evom, kuša dr. \V a p p c s ponajprije
da utvrdi tenielje, sistem i metode šumarske nauke. U uvodu
svo^ djela razlaže, da se šumarska nauka dosele sama nije bri^
nula za svoje .-iastito utemeljenje i sistematizovanje, pa da prema
lome, kod nas jedva da se i može .^Jovoriti o nauei. Mi smo još
uvijek kao u srednjem vijeku, -. dobi obrtnih i majstorskih pouka,
»ipak.« piše \Yappes, »nesumnjivo je, da su i kod nas - i uko
to .Uospoda naučenjaci jedva vjeruju — gospodarstvo i nauka
nerazdruživo uzajam.no vezani te si sam.o onda možemo zamisliti
napredak obojeg, ako naše praktično djelovanje kao i naše teo?
rijsko istraživanje postavimo na strogO´ naučni osnov te naš rad
i naše mišljenje dovedemo u sklad s onim dubokim idejam^a, s
kojima počinje i svršava svaka spoznaja. 1 naša se metoda ne
može razlikovati od one drugih nauka: ako i nismo u mnogome
toliko napredovali, koliko bismo morali i trebali, uzrok je u tome,
što poznavanje i jtrimjenjivanje metoda kod nas — s kojih sve
vanjskih i nutarnjih razloga, to prethodno ne čcmo istraživati —
nije u istoj mjeri bilo moguće.«


Konae ove rasprave o metodama šmnarske nauke odaje još
više pesimizma. »Reasumirajući, možemo o šumarskoj literaturi
izreći sud, da su naučne metode često puta primjenjene, ne strogo
stručnjački, nego više diletantski, da mi kod našeg istraživanja
nalazimo namjesto kvantitativne analize, općeniti opis, i da se
u našim časopisima i naučnim knjigama češće izražava »mnije^
nje« n?! o^-novu opažanja, koja ne možemo kontrolisati. nego
iznose podaci, koji su rezultat dubokog istrćiživanja po naučnoj
metodi i logičkih zaključaka.«


Nema kod nas onih dubokih radova, koji obogaćuju i os^
novne .nauke, nema tako potrebne organizaeije u istraživanju,
nema naučnih pomagala.


Nije li ovaj porazni sud — upravo po dovršetku jedinog
velikog šumarskog priručnika —- neumjesan? Jesu li opravdane
tak´ teške cptužb´.´?


Držim, da svi (mi, koji su se ikada ozbiljno bavili šumarskim
istraživanjem, dnju Wappesu pravo. Svi oni morali bi osjećati,
na kako nesigurnom temelju stcje gotove sve naše šumarske teze.
Jedva da nalazimo gdjegod u šumarskoj literatmn ustalje n
no g znanja, takovog, koje već sačinjava općenito poznati dio
znanosti — ipak, samo to znanje zaslužuje, da ga nazivamo naukom.
Svagdje nalazimo neku prazninu, izvjesni kruti formalizam
normalnih pojmova, koji onemogućuje daljnje istraživanje.^ Ne
samo da nam manjka napredak iz vlastite snage, nego mi ne
možemo ni da usvojimo već gotove rezultate (^stalih srodnih ili




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 8     <-- 8 -->        PDF

128 Metode i problemi u šumarskoj nauci.


vah V fevdalni dobi in tuđi pozneje, ako ve, kaj pomeni inten^


zivno kmetijstvo in vzgledno gozdno gospodarstvo. Da se za:^


sebno gO´spodarski cHji in narodno go-spodarske naloge z realnimi


fideikomisi pospešujejo, dokazuje dejstA^o, da se v Nemčiji fidei:^


komisi vedno bolj množijo. Tam pripada dandanes več kat 7%


deželne ploskve fideikomisnemu posestvu,. Seveda so fideikomisi


V Nemčiji na mnogo boljši podlagi oisnovani, kot v drugih drža^


vah, ker ne služijo tam v svrho socijalnopolitičnega pospeševanja


visokega plemstva, temveč so agrarna in gozdnopolitična insti^


tucija za sistematično nasledstvo malo^ in velikokmetskih ded^


nih pravio do velikokmetskega dednega prava na principu ..^
Tazdeljivosti (Hoferecht) in končno do fideifcomisno zavarovanega,
t. j . do rentnega posestva.


Vsled ukinitve fideikomisov pa bo nedvomno´ — in sicer
vsled izpremembe prejšnjih posestnih in lastninskih razmer —
V vsakem poisameznem slučaju računati s ćelo vrsto civilnopravnih
odškodninskih zahtev, ki se dosedanjim uživalcem fideiko==
misov pač ne bodo mogli naprtiti. Z ukinjenjem in podržavljen
njem realnih fideikomisov bo toirej država civilnopravno obve?
zana, da primemo odškoduje vse v dotičnih fideikomisnih listić
nah pravno utemeljene pravice. Konec sledi. .


Arpad Karolyi (Zagreb):


Metode i problemi u šumarskoj nauci. ^


Poštovana gospodo-!


_ Predavat ću vam o neobičnom predmetu, kofi kao da prak.
ticne šumare jedva i zanima: o metodama nautčnog, a napose
šumarskog istraživanja. Potrebno je da raspravljamo o ovoj temi.
vSumarska se nauka goji već više stotina godina, a ipak oni, koji
su se njome bavili, jedva su ikada bili načisto o tom, pomoću
Jcojih metoda dolaze oni do svojih rezultata i koje metode treba


^ Donosimo ovu vanredno interesantnu i s velikom naučnom spremom .
sanu raspravu. Pisac, koji boravi u našoj sredini već drugi mz godina, po.nat
je 1 Cijenjen kao naučni radnik i u vanjskom, svijetu.


^ . ^v´l´´ ^f^ ´^ ^"^^^^ ´^´´´´^^´ ´^^^™ ^" ^^^^´ ^ originalne, pa je upravo
cndo kako šumarstvo, kao prava i najjača domena bijoloških pojava, nije


L> .2.. . ""´ ^´´^´´´"" ´´^^ "´´^^^^ ^.^^´^^"´ ^^ ^^^´ ^^ P^-´^^J^^^


. gornjem predmetu održao je pisac predavanje u ugarskom šumarskom


LapT .8 ´´´^´ ´ ´´´´^´^´ ^´ ^´´^^^´^^" ^ ^´^´^^ Erdeszeti


Uvednišivo.