DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Lovstvo.
189


lovišta, dok predsjednika imenuje oblast. Prestida obraničkog suda odmah je
izvršna.


3. Pošto su provedbom gornjih načela potpuno zaštićeni gospodarski interesi
zemljoposjednika, imade se svako krivolovstvo smatrati kradjom i kazniti
osjetljivim .<....... Jednako se imadu osjetljivo kazniti i svi drugi prekršaji
onih ustanova zakona o lovu, kojima je svi´ha omogućiti i unaprediti racionalni
uzgoj divljači.
III. Bezuvjetno se protivimo i protestujemo protiv eventualnog prihvata
sistema lovskih dozvolnica za stanovite teritorije (cijelu zemlju, okruge, srczove
itd.) uz naplatu takse. Ovaj sistem, gdje god je uporavljen, doveo je do uni^
stenja divjači, ... prirodno nitko neće da čuva i goji divjač kad ju može da
pobije svatko, tko je platio taksu za dotični kraj. Taj sistem dovodi do natje.
canja tko će od posjednika dozvolniea više da pobije, a ne da uzgoji te potpuno
onemogućuje svaki raeionalni uzgoj div jači. Nasuprot je sistem zakupa lovišta
doveo do vanrednog podignuća lova i to naročito baš u onim državama, gdje je
poljoprivreda osobito razvijena i napredna (primjeriee Češka), pa je tako održan
lov kao važna grana narodnog gospodarstva i privrede te osiguran lijep prihod
"vlasnicima zemljišta.
Nakon primljene rezolucije govorio je profesor g. Rossler kako uništenjem
životinjskog carstva prijeti pogibao i bilinskom carstvu. Jedno je uvjetovano
drugim. U državama visoke kulture, koje štite dlvjač, očuvani su ogromni ...^
pleksi teritorija da se zapriječi izumiranje životinja (Amerika, Njemačka i ...^
carska). Obara se na takozvane nedeljne lovce, koji ubijaju sve što im pred
pušku dodje. Tumači kako je krivo mišljenje da je grabežljiva divjač opasna po
ostalu divjač, naprotiv su grabežljivci korisni jer uništavaju samo slabe i bo==
lesne komade, a veliki dio njih hrani se i biljem. Ističe da je izrabljivanje i krivo
svatanje lova djelo nepatriotsko, jer se tako uništuje jedna privredna grana


gospodarstva.
— j -(-
O načelima, naglašenim u gornjoj rezoluciji, ne ćemo sada govoriti, jer
je to pitanje jedna od točaka naredne sjednice, te će o njoj biti govora u
narednim brojevima lista.


Godišnja skupština hrv. društva za gojenje lova i ribarstva u Zagrebu.


19. februara o. g. održana je glavna skupština ovog društva. Tom ,e zgodom
zaključeno, da se elanarina povisi na 240 . godišnje naročito ^-^. redovitog
izdavanja društvenog glasila i osiguranja članova II. razreda, u koju svrhu
društvo doprinosi stanoviti dio.
Izabrana je jednoglasno dosadašnja uprava i za narednu gođmu.


J. Š. U. je zastupao tajnik ing. Marinović
Divlje svinje i medvedi kao šumski štetoHnci.


U broju 51 Wiener AUgemeine Forst. und Jagd.Zeitung od 23 XII. 19..


priopćuje ing Jul. Frolich svŠja opažanja iz Sedmogradske o šumskim štetama,


Lje´prouzro\uju divlje svinje i medjcdi u tamošnjim sastojmarn.


Prema piščevim navodima te štete od crne div jac, «\^": f ^ ^! ´~ .


mladoj borovini, u kojoj se na stotine na ovaj načm ostecemh stabala posuši


´ ´"o n veli, da uz svoje dugogodišnje ovdašnje službovanje nije mogao usta.


noviti sličnih šteta u Bosni.




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 70     <-- 70 -->        PDF

1 ^ Lovstvo.


.-.. pišč.v stari lovidrui:* vz ovih krajeva, čudim se, da je njegovom bistrom


oku moglo i.muei, da ncopazi i u našim bosanskim šumama slične štete, ^oje


de fakto ovdje postoje, ako i ne u tolikoj mjer;, kako on to navodi . bedmc


gradsku.


Poznata je činjenica, da se svaka divljač najradjc skriva i zadržava u ne


pristupačnim gustišima.


Osobito crna divljač voli u zimsko doba skloništa u gustišima četinjača,


iz razloga, Ito je u njima snijeg znatno manji, jer ga dobar dio ostane na


granamu´i kiču kao kitina; tu je, osim toga, zaklonjena od vjetra i od zime.


U ovakovim gustišima. postali ovi na prirodni način ili bili umjetno ..^


sadjeni, opažaju se i kod nas mnoga stabla od svinja oštećena, no ne na način


koji g. Froiicli opasuje nego na slijedeći:


Iz nepoznata razloga udaraju vepri kljovima po stablima u visini koju
mogu doseći i na taj način oštećuju, kljaštreći djelomično snjih koru.


Ove su rane obično dosta duboke no kratke brazgotino, koje se .....^
vilno i prilično gusto opažaju na stablu, no nigda u obliku prstena, koji bi bio
sastavljen oko stabla.


Prema tome nisam mogao nigdje ustanoviti da bi kambium stabla b:o u
cijelosti prekinut, a po tome ni kora sa stabla oguljena, dok se kljovama oklja^
štrenih stabala nalazi svuda traga, gdje god ima crne divljači.


Posljedica ovih šteta je ta, da stabla gube na prirastu i nešto na kvaliteti
drveta u najdonjcm dijelu debla, dok osušenih stabala iz ovoga razloga u
našim krajevima nema.


Za o\n ht^itnu /abavu ne biraju samo i isključivo borovinu, nego kljaštre
bez razlike po stablima, koja se u dotičnom gustiša nalaze, pa bila ta ..1..^.,
bmorikova, bukova ili hrastova.


Izgleda ipak, da više biraju crnogorična stabla nego . listače.


O ovako oštećena stabla se svinje rijetko i malo taru i Češu, valjda zato
sto se tanka stabalca pod znatnom težino-m divljači pregibaju i nedadu im
dosta jakog oslona kao ni dosta hrapave kore za češanje debele kože.


U potonju svrhu biraju svinje jača stabla koja su deblje i hrapavi je
kore, te se o ova samo taru i češu dok ih kljovima nikako ne oštećuju.


U našim sastojinama gdje su svi dobni razredi bez poretka zastupani i
imade na izbor stabala raznih debljina, može i divljač da stabla bira u svoje
svrhe.


U sastojinama, gdje divljač ne nalazi za ovu svrhu debljih stabala, pri^
nuždena je, da se tare o mlada tanka stabla.


Da u tu svrhu pako bira borovinu, u koje je kora debela i hrapava, ne
treba dalje objašnjavanja, ako se ima na umu, da se divjač o stablo češc,
pa bi mogao ovo hiti jedini pravi razlog šumskim štetama ove vrste, o kojima
gosp. Frdhlich iz Sedmograšk^ piše.


Znatno veće štete Imi u našim sastojinama obijestan i žirovan medo u
jesensko doba, koji znade na stotine mladih stabala polomiti i prevršiti.
Večerom medo žiri u kojem obližnjem hrastiku ili buko^dni, a danju
obitava u kojem skrovitom gustišu.


U ovakovim gustišima se mcdjedi penju po mladim stablima četinjača
od 15—20 cm prsnog promjera i ova iznad polovine i do pod vršiku lome.


MisJim, ah svakako samo u jesensko doba dok su u najboljoj snazi




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Lovstvo. -[92


Da s ovih stabala gule koru, lome kiće, ližu sok ili šta slično čine, ne


može se opaziti, kao ni to, da bi na ovaj način oštećivali listače.


Ove potonje izbjegavaju valjda za to, što im se je na te teže penjati


i što je stablo goiije osobito u jesen, kada list opane, pa na ovim nema do^


statno zaklona.


Sto se tiče gulcnju kore sa stabala za vrijeme kolanja soka, to su se


predjašnjih godina, dok je bio i kod nas više medjeda i dok smo i mi mogli


našu ponosnu Bosnu zvati »Biirenland« opažali slični slučajevi, no svakako u


manjoj mjeri i nešto drugačije nt^go to g. Frohlieh navodi


Pred nekih 15—20 god. u prostranim prašumama oko Klekovače u zapada


noj Bosni kao i u bugojanskom kotaru dolazio sam na mjesta, gdje sam imao


priliku vidjeti ovakove štete od medjeda.


Na eksponiranim mjestima kraj šumskih staza, obično na kome brežuljku


koji je redje obrasao mladim stablima na rubu koje plješine ili stare paljevine


opazilo bi se da su izvjesna stabla u visini od 2—2.5(1 m na nekoliko mjesta


oštećena.


Posmatrajući pobliže ustanovio sam, da ove rane na stablima potječu od
medjeda, pošto su se na ozledjenom mjestu jasno opažali znaci snažnih zubi,
što su prouzrokovali rane. Osim ovih jakih rana vidjao sam na ovakim štab?
lima i manje ozlede, koje medo u istoj visini čini grebući dosta gusto po kori
svojim snažnim noktima, no koru sa stabla nikada ne oguli.


OvO´ su mi i stari domaći ljudi potvrdili.
Karakteristično je, da se ovakovih rana na jednom te istom stablu opažalo
i po više, te da nisu potjecale sve iz jednog razdoblja, dapače ni iz jedne godine.
Ovo bi moglo služiti za dokaz, da medjedi to mjesto posjećuju redovito
i u istu svrhu i po nekoliko godina uzamance.
Nisam nigdje mogao primjetiti da bi medjedi cijelu koru sa ovih stabalaguHli
ili se o njih trli, kakO´ tO´ g. Frolich spominje.


U ovu svrhu bira medjed jedino mlada četinjasta stabla od 20—25 cm
prsnog promjera, uz koja se ispravi na zadnje noge, ugrize u ista Što više može
i istrgne zubima cijeli onaj dio drveta i kore, šta je u svoje čelične čeljusti
pograbio.


Ovakove velike rane na stablima ujedno su i svjedoci izvanredne snage,
s kojom ta jaka divljač raspolaže.
Medju inima poznato mi je jedno osobito karakteristično ovakovo mjesto
na Agića paležu u Crnoj gori u području drvarske Šumarije.


Da i ovo medjed čini iz obijesti ih dosade jasna je stvar.


Domaći stari lovci tumače to na ovaj način:


Medjed, koji je mesožder, kuša na ovaj način svoju snagu, koja ga je
nakon dugog zimskog sna dosta izdala, i ogleda na ovaj način, da . će biti
dosta jak kojeg .^.1. na paši utuci i na sklonište u guštaru odvući.
A da ovo po više godina na istome stablu opetuje, vele da gleda, koliko
je na snazi dobio ili izgubio u posljcdnoj godini.


Čobani s ovim znacima osobito ozbiljno računaju, pošto po njima sa
sigurnošću zaključuju, da imadu u blizini opasnog neprijatelja svoga stada,
od koga se moraju dobro čuvati.


Kada se medo na ovaj način osvjedoči, da je dosta jak i da se može
odlučiti i najjačeg vola napasti, prestaje s biljevim hranom, koju je do tada
cijelog proljeća uživao i prelazi na mesnu hianu, do koje najviše dolazi, tukuci
domaće blago.