DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Mctodv i prohk-mi a šumarskoj n;iuci. 139 Prvi joj je zadatak, da objektivno i pTirodiK> svoje prcd^ mete svrsta u razrede. Uvijek treba ponajprije, da sredimo utiske, koji djeluju na naša ćutila, da spojimo jednake objekte i pojave, da stvorimo pojam vrst e i ostalih viših jedinica klasifikacije, sve to na prirodnom temelju, po pravim, bitnim, vanjskim i nutarnjim oznakama, koje opažamo na dotičnim objektima. Drugi joj je zadatak, da ustanovi vezti objekata i pojava, te upliv, koji uzajamno vrše, da točno, kratko, razumljivo, a ipak svestrano opiše kauzalnu vezu. Na taj način točno opisanu kau=^ zalnu vezu nazivamo prirodnim zakonom. Nauka o organskoj prirodi najradije je upotrebljavala fiktivne metode, da riješi jedan i drugi zadatak. Kod klasifikacije stvorila je fiktivna metoda, tzv, umjetn e sisteme. Kod toL:*a grupiše objekte namjesto po svim bitnim, filo? genetskim, fiziološkim i biologijskim oznakama, naprosto po jedno j oznaci, koju možemo lako opaziti, kao da je ova vanj? ska oznaka bitna. Knjige o bilju iz 16. stoljeća svrstavale su sve u ptice, što je imak:) krila, dakle i kukce, koji lete, a sve u ribe, što pliva, dakle i sisisvcc, koji živu u vodi. Linneov sistem tipičan je umjetni sistem, jer Linne dijeli biljke samo po broju prašnika i plod:^ njaka, dakle isključivo po vanjskim oznakama. Antropologija dijelila je ljudske rase, sve do najnovijeg doba, jedino po sporednim, vanjskim oznakama. Lenhossek piše: ^A^elika je grješka umjetnih sistema, — temeljili se oni na svojstvu kose, na boji kože ili na obliku lubanje, — štO´ za volju jedne ili nekoliko suglasnih oznaka, spajaju vrlo različite, za= pravo medjusobne posve strane rase.« II najnovije doba nastoje antropologija kao i ostale nauke sve više, da stvore prirodne sisteme. I kod ustanovljenja kauzalne veze, primjenjuju se još uvijek gotovo isključivo fiktivne metode. Aristotelova logika zaokuplja toliko istraživače, da i ne misle na to, da svaki pojav pripišu čitavoj skupini uzroka: zadaća je istraživanja, da pronadjc onaj jedini uzrok, prema zahtjevima sKenae, koji mora da je uzrok pojava, kao što smo to vidjeli u slučaju Douglas. Dogmatskom autoritetu Aristotelove logflce doprinijcia je mnogo lagodnost primjenjivanja fiktivnih metoda i konačno neizmjerna različnost organskih oblika, koja nam nadilazi maštu i smućuje ćutila. Karakteristična je oznaka života, što je uvijek vezan uz ograničene individue, a karakterizuje ga i različnost oblika, neizmjeran niz varijacija, koje opažamo na živim bićima, pa ne možemo ni zamisliti, da su ikada postojala dva jednaka bića, ili da će u budućnosti postojati. Ni kod najjednostavnijih živih bića, kod jednostaničkih biljka i životinja, ne možemt) to zamisliti, a to manje kod komplikovanili, s raznim vanjskim i nutarnjim organima snabdjevenih, viših bića i ljudi. Vjerojatno je, da, otkada čovjek živi na zemlji, nisu nikada postojala dva |