DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 13     <-- 13 -->        PDF

iVUtotlc i prubk´mi u šuiiKU´skoj uauci. 133


Evo interesantnog primjera za nemogućnost potpune indiik^
čije! Na temelji; tisuću puta ovjerovljenom«, induktivriti^ za^
ključka tvrdilo se je, da krv eirkuliše kod svih životinja iz srca
i natrag u istom pravcu. Odjednom otkri Hasseit , da kod
jedne cijele životinjske skupine, kod tunicata , krv kola naizmjence
jedarcd iz srca k želucu, a onda protivnim smjeroan
od želuca k srcu. Ovom je činjenicom uništena jedna naučna in^
dukcija, koja je vrijedila kao dogma.


Drugi, na polju organskog života svakako glavni uzrok bez:^
uspješnosti induktivnog zaključivanja sastoji u tom, što tehnika
indukcije zahtjeva izvjesne temeljne uvjete, koji u prirodi g0:=
tovo nikada ne postoje. Glavni od ovih temeljnih uvjeta je taj,
što valja svaki pojav pripisati jedno m izvjesnom, jednostran
nom uzroku. Običajni kauzalni zakon usko je vezan s logičnim
metodama. Uvijek je zajednički . različni elemenat pojava što
su u slabijoj svezi onaj uzrok, kojega tražimo.


No zaključci, stvoreni .. taj način, obično su neispravni,
jer mjesto, jednostavnog kauzalnog zakona primjenjujemo danas
u prirodnim znanostima kondicijonalizam, kojega uvede Ver w
o r n. Svaki pojav nema samo jedan izvjesni uzrok, već čitav
niz više ili manje važnih uslova, koji vrše uzajamno neki upliv,
te od slučaja do slučaja mijenjaju rezultat: svaki pojav izazvan
je čitavim kompleksom uzroka. Kod svake znanosti, što se ispi^
tuje, treba da, — kako već Ma eh dokazuje, — smatramo ....^
dine pojave funkcijo m uzroka, koji je uvjetuju.


. = f (Xi, .2, X5 . . .)


u nekim slučajevima može da bude vrlo velik broj argu^
m.enata: naš je zadatak da ustanovimo zavisnost . o pojedinim
x-ima, te u koliko oni stoje uzajamno u savezu, prvo parcijalno,
a zatim po utvrdjenju parcijalne zavisnosti, treba da postavimo,
ako je moguće, općenitu jednadžbu. Induktivne metode nisu pri^
kladne za to, jer njihova tehnika zahtjeva jedin i djelujući
uzrok.


Promatrajmo jedan primjer iz kruga šumarskili znanosti! U


časopisu »Natur\vissenschaften<š godište 1915., stranica 152, či:=^


tamo, da je Amerikanac Dougla s pronašao navi postupak, da


dokaže periodičnost promjene klime u prošlosti Polazeći s gle^


dišta, da jakost godišnjih koluta drveća stoji u upravnom omjeru


s množinom oborina odnosne godine, pa da se po jakosti godiš^


njih koluta drveća može zaključivati na relativnu množinu obo^


rina tih perioda, izmjerio je jakost godišnjih koluta kod dvade^


setipet arizonskih jela, kojima je prosječno bilo po 348 godina.


Našao je u serijama jakosti godišnjih koluta neke pariode, koje


su se jako blisko podtidarale s periodskim promjenama sunčanih


pjega. Na pokusnoj stanici Eberswald e pokazala su mje^


renja, izvršena na trinaest bijelih borova, napadnu vezu izmedju


rasta drveća i množine sunčanih pjega.


Zaključak je formalno ispravan po shemi J. U savez dovedeni


pojavi: tvorba godišnjih koluta i promjena klime, odnosno mno