DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 13 <-- 13 --> PDF |
iVUtotlc i prubk´mi u šuiiKU´skoj uauci. 133 Evo interesantnog primjera za nemogućnost potpune indiik^ čije! Na temelji; tisuću puta ovjerovljenom«, induktivriti^ za^ ključka tvrdilo se je, da krv eirkuliše kod svih životinja iz srca i natrag u istom pravcu. Odjednom otkri Hasseit , da kod jedne cijele životinjske skupine, kod tunicata , krv kola naizmjence jedarcd iz srca k želucu, a onda protivnim smjeroan od želuca k srcu. Ovom je činjenicom uništena jedna naučna in^ dukcija, koja je vrijedila kao dogma. Drugi, na polju organskog života svakako glavni uzrok bez:^ uspješnosti induktivnog zaključivanja sastoji u tom, što tehnika indukcije zahtjeva izvjesne temeljne uvjete, koji u prirodi g0:= tovo nikada ne postoje. Glavni od ovih temeljnih uvjeta je taj, što valja svaki pojav pripisati jedno m izvjesnom, jednostran nom uzroku. Običajni kauzalni zakon usko je vezan s logičnim metodama. Uvijek je zajednički . različni elemenat pojava što su u slabijoj svezi onaj uzrok, kojega tražimo. No zaključci, stvoreni .. taj način, obično su neispravni, jer mjesto, jednostavnog kauzalnog zakona primjenjujemo danas u prirodnim znanostima kondicijonalizam, kojega uvede Ver w o r n. Svaki pojav nema samo jedan izvjesni uzrok, već čitav niz više ili manje važnih uslova, koji vrše uzajamno neki upliv, te od slučaja do slučaja mijenjaju rezultat: svaki pojav izazvan je čitavim kompleksom uzroka. Kod svake znanosti, što se ispi^ tuje, treba da, — kako već Ma eh dokazuje, — smatramo ....^ dine pojave funkcijo m uzroka, koji je uvjetuju. . = f (Xi, .2, X5 . . .) u nekim slučajevima može da bude vrlo velik broj argu^ m.enata: naš je zadatak da ustanovimo zavisnost . o pojedinim x-ima, te u koliko oni stoje uzajamno u savezu, prvo parcijalno, a zatim po utvrdjenju parcijalne zavisnosti, treba da postavimo, ako je moguće, općenitu jednadžbu. Induktivne metode nisu pri^ kladne za to, jer njihova tehnika zahtjeva jedin i djelujući uzrok. Promatrajmo jedan primjer iz kruga šumarskili znanosti! U časopisu »Natur\vissenschaften<š godište 1915., stranica 152, či:=^ tamo, da je Amerikanac Dougla s pronašao navi postupak, da dokaže periodičnost promjene klime u prošlosti Polazeći s gle^ dišta, da jakost godišnjih koluta drveća stoji u upravnom omjeru s množinom oborina odnosne godine, pa da se po jakosti godiš^ njih koluta drveća može zaključivati na relativnu množinu obo^ rina tih perioda, izmjerio je jakost godišnjih koluta kod dvade^ setipet arizonskih jela, kojima je prosječno bilo po 348 godina. Našao je u serijama jakosti godišnjih koluta neke pariode, koje su se jako blisko podtidarale s periodskim promjenama sunčanih pjega. Na pokusnoj stanici Eberswald e pokazala su mje^ renja, izvršena na trinaest bijelih borova, napadnu vezu izmedju rasta drveća i množine sunčanih pjega. Zaključak je formalno ispravan po shemi J. U savez dovedeni pojavi: tvorba godišnjih koluta i promjena klime, odnosno mno |