DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 12 <-- 12 --> PDF |
132 Metode i problemi u šumarskoj nauci. 2. Metoda raziičnosti — protivna prvoj. Svi elementi opaža? nih pojava suglasni sii do jednog, koji je prema tome uzrok ili posljedica opažanih pojava. Ostale dvije metode, metodu ostataka i popratnih varijacija možemo svesti na prvospomenute dvije, pa ne trebamO´ da se potankO´ bavimo njima. Izgleda kao da se može induktivna m.etoda vi*lo jednostavno primjenjivati. Pretpostavimo n. pr., da smo uzastopce u ptt go^ dina opazili veliki broj pomora, koji daleko nadmašuje onaj prošlih i narednih godina. U prilikama ovih pet godina ne nala? zimo ništa neobična, što bi bila isključiva osebina ovih ptt godina, osim okolnosti, da je tih pet godina bila zla žetva. U tome valja dakle tražiti uzrok neobičnog broja pomora. Napominjem odmah: ako se u uzročnoj vezi ne nalaze još druge koje, sakrivene okoL nosti — što je vrlo vjerojatno. Istotako su formalno ispravni slijedeći induktivni zaključci: svojstvo, »elemcnatcc je krvi, medju ostalim, i crvena boja. Gdje? kada zadobije i hostija crvenu boju. Prema tomu postojahu »krvava hostija« i »krvava kiša«. U srednjem vijeku bijahu »krva? va hostija boju krvave hostije prouzročuje bacilus prodigiosis, a crvenu boju krvave kiše, prah pasatnih vjetrova Sahare. Prva Joh n st o nov a dendrologija iz godine 1662. opisuje naučno agnus scvthicus, ovčji grm. Površna, vanjska sličnost j./mcdju ovce i silhuctc velikog, na stepi osušenog grma papr^´ti daje ovdje potrebiti elemenat za tvorbu pojma.\\ko slijedimo /nanstvem napredak, naći ćemo bez sumnje takove zaključke, KOJI su Kasnije postali neispravni, te možemo kazati, da ie to budbma gotovo svih indukcija. G alt on objelodanjuje slijedeću maki anekdotu: »Prijatelji, teško biste vjerovali,« reče jednoć .. Spencer, Huxlev-u i Lu. bočicu »da sam i ja napisao jednu tragediju.« »Poznat mi je dramatski konfhkat tvoje tragedije,« odvrati´Huxlev. »Nije mo^ gucc,« odgovori Spencer, »nikada je nisam nikome odao,« Huxlev ne po|xisti^od svoje tvrdnje, a kad Snencer .ahtjevaše dokaze. ^i^nn l E ´´´^´^^?: ^?^^S^ ^´ najljepšoj h^dukeiji, koju ubi od. vratno Zlobna, mala cmjenica,« indJc^r? i^^"^"^"´ ´""´^´i ´^´"J^^i^e ""´štc doista često najljepše maukeijc, i to s dva razloga. .... njifi Tiiic r-KMUveno, ( cc se naci novi individui s izmie^ i´J rim svoj^-tvjnv.i. |