DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Metode i problemi u šumarskoj nauci, Prvotna tvrdnja: oticanje se vode znatno usporuje na neravnoj kosini sa zaprekama. Druida tvrdnja: šumska vegetacija čini na obroncima bregova velike zapreke. Zaključak: Prostrane šume usporuju oticanje vode, te sprečavaju ili barem ublažuju opasnost poplava. Dugo smatrahu ovaj zaključak dogmom. Ali na temelju ..^ vijeg, ozbiljnog istraživanja drži se, da se može dokazati, da šuma samo kratko vrijeme može da zadrži vodu, a kod dugotrajnih kiša ne sajno da ju više ne zadržava, nego se dogadja protivno, ona izbacuje zadržanu veliku količinu vode upravo katastrofalno. Prema mojem vlastitom opažanju izgleda, da svjedoče za to po? plave zadnjih godina u Bosni. Točnijim ispitivanjem došao sara do uvjerenja, da je ovo pitanje još zamršenije i da naglo oticanje vode i poplave nastupaju gotovo nezavisno od vegetacije, pa da to u prvom redu zavisi o geološkoj strukturi dotičnog kraja. Množina vode teče isprva podzemnim i)utevima, pa rek, kad se podzemni rezervoari napune, navre voda u velikoj količini, ra^^ zarajući na površinu izvorom, koji gdjekada postoii samo koji sat. te često prouzročuje odrone zemlje i naslaga. Ako podzemni ]´ezervoari mogu vrlo mnogo vode da sadrže — kao u porozna,m kršnom vapnencu — ne dolazi nikada do^ poplave bez obzira na to, je li onaj kraj pust ili pošumljen. Iz o^^og ekstrema nalazimo luzne prelaze kod manje poroznog kamenja: svaka geološka struktura reagišc drugačije na dugotrajne kiše, te je kod pitanja poplave svakako važnija geološka struktura od vegetacije, što ne tangira činjeuićai^povoljnog djelovanja ..... kod sprečavanja erozija. Nikako ne možemo rješavati ova pitanja pomoču jednvv stavnog silogizma, U prirodi ne stoji iza svakog pojava neki iz.^jesni uzrok, več čitav kompleks uzroka, tako da logičnu shemu ne možemo nikada uspješno primjeniti na takove pojave. Prcdjimo na induktivnu mctodul Smatram je pravom, meto^ dom za prirodne znanosti: stoga i nazivamo prirodne znanosti, induktivnim znanostima. Indukcija ne izvadja iz gotovih pojmova nove t^´rdnje, .... obogaćuje sadržaj -pojma novim opažanjem. Donaša u kompleks prosudjivanja. koja sačinjavaju pojam nove relacije ^zvana , opažanjem novih činjenica. Na taj način pokazuje se indukcija sinteze svakako metodom, koja vodi do cilja. I doista indukcijom dolazimo do svih naših pojmova, ali ne najedamput: generacije rade na svakom pojmu, a ipak nikada ne mogu da dovrše laj rad. Proces je pun zabluda, unatoč svakodobnog, korektnog primjenjivanja metoda. Četiri su načina induktivnog zaključivanja: 1. Metoda saglasnosti: ako razni slučajevi jednog pojava pokazuju zajednički eiemenat, onda je ovaj jedan zajednički elemenat uzrok ili posljedica opažanih pojava. |