DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 9 <-- 9 --> PDF |
105 u velikoj udaljenosti jedan od drugoga, dapače na raznim kontinentima, i da je općeniti karakter tercijarne flore sastojao u tom, što su prvobitno zajedno postojali elementi flore. Von Ettinghausen misli, da „nema sumnje, da oliskosrodni oblici biljka sadašnjega doba, bili oni označeni kao rodovi ili vrste, negdje u tercijarno doba, oko ovoga doba ili u to doba konvergišu jedan prema drugome, i da ih se konačno mora zamišljati kao vezane u praoblicima ili kao takove, koji prelaze u ove oblike. Na temelju dosadanjih iskustava možemo općenito uzeti, da su područja, na kojima su se prostirale tercijarne vrsti biljka, bila veća nego područja njihovih sadašnjih descendenata". Slična mišljenja zastupa i Dr. Schulz u „Grundzuge einer Entwicklungsgeschichte der Pflanzeriwelt Mitteleuropas seit dem Ausgang der Tertiarzeit". ...... Wettstein vrlo ispravno opaža : ako je njegova hipQte7za o omorici točna, da svakako mora biti i drugih biljka u prostoru, gdje je raširena omorika, koje valja da je sudbina pridijelila omorici, te moraju padati u oči s jedne strane po svojoj osamljenosti u novijoj srednje-evropskoj flori, a s druge strane po,bliskim rodbinskim vezama s istočno-azijskim vrstama koje još i sada živu. Wettstein daje popis takovih biljka, i doista je glavno mjesto, na kojem raste omorika, onaj lanac pećina ispod Stolačkoga brda, pravo utočište, u kojemu su se zajedno s omorikom preko ledenih doba spasile mnoge biljke, kojih inače nigdje u okolici nema, a pojavljuju se još najviše na vrlo udaljenim mjestima. Za tercijarno porijeklo omorike držim, da mogu osim Wettsteinovog izvesti još jedan neizravni dokaz. Ovaj će ujedno dati odgovor na pitanje: koju gospodarsku važnost i budućnost imade omorika? Izraziti, lijepi piramidski oblik omorike, koji zadivljuje šumskog estetu, sačnjava ujedno za prirodoslovca biološki problem, čije se riješenje mora tražiti. Izmedju oblika stabla i stojbinskih faktora njegovog nalazišta postoje odnosi i svaki tipični oblik stabla možemo smatrati izrazom stabilne morfološke ravnoteže ove vrste prema stojbioskim faktorima nalazišta Vanjski oblik prilagodjivanja tako postojane vrste, kao što je omorika, zadobiven filogenetskim načinom, mora da |