DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 7 <-- 7 --> PDF |
s druge strane promjenama u konfiguraciji kopna, te napokon postankom istočno-evropske stepe, proizvele su, da je izumro tercijarni tip u Sjevernoj i Srednoj Evropi, te u Sjevernoj i Srednoj Aziji; kao ostatak postoji još Picea Omorica u Južno-Istočnoj Evropi, Picea Ajanensis i neke srodne joj vrste u Istočnoj Aziji i Picea Sitkaensis u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike". Dokaz bi se ove teze po Wettsteinu mogao provesti, kad bi uspjelo dokazati: „1. da je u neko doba razvoja Zemlje veći dio Evrope nastavala neka flora, koja je bar približno imala karakter istočno - azijske flore, ili 2. da je u fosilnom stanju u to doba iz Evrope poznata neka jela slična Piceae Omoricae, ili 3. da i druge evropske biljke, koje danas živu, pokazuju slične sistematske odnose prema istočno-azijskim vrstama kao i Picea Omorica. Ove dokaze pruža Wettstein. Naročito su zanimivi direktni dokazi ad 2, koje je on pronašao, a po kojima se „medju osta- siika 2. cima biljka baltičkog jantara, dakle iz tercijara (suboligocen) nedvojbeno nalazi jedna vrst vrlo srodna Piceae omoricae, da je nadalje u interglacijalno doba u Sjevernim Alpama živjela jedna jela slična pomenutoj vrsti". Kasniji autor prof. Dr. Lujo Adamović (Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander, Leipzig 1909), piše o tom slijedeće : ,,Najznamenitiji nalazak Pančićev sačinjava jamačno za evropsku floru tako osobita i posve izolirana Picea |