DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 7     <-- 7 -->        PDF

s druge strane promjenama u konfiguraciji kopna, te napokon
postankom istočno-evropske stepe, proizvele su, da je izumro
tercijarni tip u Sjevernoj i Srednoj Evropi, te u Sjevernoj
i Srednoj Aziji; kao ostatak postoji još Picea Omorica u
Južno-Istočnoj Evropi, Picea Ajanensis i neke srodne joj
vrste u Istočnoj Aziji i Picea Sitkaensis u zapadnom dijelu
Sjeverne Amerike".


Dokaz bi se ove teze po Wettsteinu mogao provesti,
kad bi uspjelo dokazati:


„1. da je u neko doba
razvoja Zemlje veći dio
Evrope nastavala neka flora,
koja je bar približno imala


karakter istočno - azijske
flore, ili


2. da je u fosilnom
stanju u to doba iz Evrope
poznata neka jela slična
Piceae Omoricae, ili
3. da i druge evropske
biljke, koje danas živu, pokazuju
slične sistematske
odnose prema istočno-azijskim
vrstama kao i Picea
Omorica.
Ove dokaze pruža
Wettstein. Naročito su
zanimivi direktni dokazi ad
2, koje je on pronašao, a
po kojima se „medju osta- siika 2.
cima biljka baltičkog jantara,
dakle iz tercijara (suboligocen) nedvojbeno nalazi jedna
vrst vrlo srodna Piceae omoricae, da je nadalje u
interglacijalno doba u Sjevernim Alpama živjela jedna jela
slična pomenutoj vrsti".


Kasniji autor prof. Dr. Lujo Adamović (Die Vegetationsverhaltnisse
der Balkanlander, Leipzig 1909), piše o tom
slijedeće :


,,Najznamenitiji nalazak Pančićev sačinjava jamačno
za evropsku floru tako osobita i posve izolirana Picea