DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 19     <-- 19 -->        PDF

115


kod koje iznosi duljina spora 9—12 «. a širina 5—7 mikromilimetara.


Osim toga razlikuje se od svih ostalih vrsti meruliusa
time, što imade najmanje kopče na t. zv. kopčastim stanicama
i nadalje, jer su te tvorevine ispunjene mjestimično
nekim smedjim sadržajem.


I kod te vrsti kućne gljive nalazimo veći broj staničnih
zrna, kao što i kod m. lacrymans.


Ta gljiva može grede, letve, oplate i t. d. potpuno
razarati, nu intenzitet i brzina raštenja mycelija, a prema
tome i brzina razaranja i rasprostranjenja jest mnogo manja,
nego li kod meruliusa lacrymans. Štete prouzročene tom
gljivom ostaju ograničene na pojedina mjesta, pa se sa štetama
učinjenima po meruliusu lacrymans ne mogu ni izdaleka
uporediti.


Pošto se gotovo uvijek samo sporadički pojavlja, nije
ta vrst kućne gljive više opasna od polyporusa vaporariusa,
pa se uslijed toga ne ćemo tom gljivom potanje pozabaviti.


2. Merulius aureus.
Karakteristika te gljive leži u tome, što su joj spore
bezbojne. Polože li se spore na tamnu glatku podlogu,
ukazuju se kao bijeli ili pako slabo žućkasti prašak, dočim
su spore kod svih ostalih vrsti meruliusa obojadisane smedje.


U naravi su toj gljivi plodišta malena, najviše do 6 centimetara
promjera, te se obično sakrivaju u pukotinama i
udubinama drva.


Ta gljiva živi vani u naravi, ponajviše u borovim šumama,
dočim se u kućama nalazi vrlo rijedko.


Spore su joj elipsoidičkog promjera 6—7 u. dugačke
i 3—4 ii. široke, za razliku od ostalih vrsti meruliusa. Mycélium
te gljive razara drvo slično kao prava kućna gljiva,
nu to razaranje nije tako intenzivno i ne rasprostranjuje se
u tolikoj mjeri kao kod potonje.


Pošto jest razaranje te gljive od malene praktične važnosti
po infekciju kuća, ne ćemo se u daljnje tančine upuštati,


3. Merulius tremellosus.
Ta gljiva dolazi vrlo rijedko, gotovo nikada u kućama,
a ako i jest, razara drvo malo, te se od već napadnutog