DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1921 str. 19 <-- 19 --> PDF |
115 kod koje iznosi duljina spora 9—12 «. a širina 5—7 mikromilimetara. Osim toga razlikuje se od svih ostalih vrsti meruliusa time, što imade najmanje kopče na t. zv. kopčastim stanicama i nadalje, jer su te tvorevine ispunjene mjestimično nekim smedjim sadržajem. I kod te vrsti kućne gljive nalazimo veći broj staničnih zrna, kao što i kod m. lacrymans. Ta gljiva može grede, letve, oplate i t. d. potpuno razarati, nu intenzitet i brzina raštenja mycelija, a prema tome i brzina razaranja i rasprostranjenja jest mnogo manja, nego li kod meruliusa lacrymans. Štete prouzročene tom gljivom ostaju ograničene na pojedina mjesta, pa se sa štetama učinjenima po meruliusu lacrymans ne mogu ni izdaleka uporediti. Pošto se gotovo uvijek samo sporadički pojavlja, nije ta vrst kućne gljive više opasna od polyporusa vaporariusa, pa se uslijed toga ne ćemo tom gljivom potanje pozabaviti. 2. Merulius aureus. Karakteristika te gljive leži u tome, što su joj spore bezbojne. Polože li se spore na tamnu glatku podlogu, ukazuju se kao bijeli ili pako slabo žućkasti prašak, dočim su spore kod svih ostalih vrsti meruliusa obojadisane smedje. U naravi su toj gljivi plodišta malena, najviše do 6 centimetara promjera, te se obično sakrivaju u pukotinama i udubinama drva. Ta gljiva živi vani u naravi, ponajviše u borovim šumama, dočim se u kućama nalazi vrlo rijedko. Spore su joj elipsoidičkog promjera 6—7 u. dugačke i 3—4 ii. široke, za razliku od ostalih vrsti meruliusa. Mycélium te gljive razara drvo slično kao prava kućna gljiva, nu to razaranje nije tako intenzivno i ne rasprostranjuje se u tolikoj mjeri kao kod potonje. Pošto jest razaranje te gljive od malene praktične važnosti po infekciju kuća, ne ćemo se u daljnje tančine upuštati, 3. Merulius tremellosus. Ta gljiva dolazi vrlo rijedko, gotovo nikada u kućama, a ako i jest, razara drvo malo, te se od već napadnutog |