DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 7 <-- 7 --> PDF |
te može otštetne iznose šteti prilagoditi, a dobiveni otštetni iznosi jesu kod kresanja za stelju od granja i sitnog drvlja u mladih sastojina po § 4. i uporabom drvne mase oštećenog drvlja mnogo veći, i bolje odgovaraju počinjenoj šteti na deblu nego kod uporabe ovog § i ukradjeno drvlje. Obratno pako, uporabom § 3. i § 11. jesu otštetni iznosi u starih šumah mnogo veći od onih sa uporabom § 4. te drvne gromade ukradjenog drvlja, a mnogo manji od onih oštećenog drvlja. O opravdanosti mog mišljenja osvjedočiti će se obračunavatelj najbolje uporabom tog mišljenja kod preračunavanja otštetnih iznosa. Naš je šumarski zakon prijevod austrijskog zakona, a provetba i tumačenje tog zakona, bila je ovisna o prilikama i potrebama. Ipak vidimo i u najnovijem izdanju tog zakona, (jer se upravo kod § 4. poziva na tuiriačenje naredaba izdanih u ranije vrieme od austrijske vlade), da je to tumačenje bilo ovisno o austrijskom tumačenju. Zato držim, da je upravo ovo poslijednje tumačenje austrijske vlade uplivisalo na naredbu naše vlade u god. 1901. Stoga bi bilo vrlo dobro, kad bi mogli saznati uzroke spomenute austrijske naredbe. Pukim sam slučajem naišao u Enciklopediji R. v. Dombrovskoga (Svez. I. str. 290.) na tumačenje te naredbe po nekadašnjem profesoru visoke škole u Wienu dru Gustavu Marhetu, kod riječi „Aststreu". To me je tumačenje potaklo, da iznesem kao odgovor moje mišljenje u jasnijem obliku. Glede moje tvrdnje, da je prisvojenje vršika i t. d. u smislu gornjeg tumačenja uvijek samo šumski kvar, upućujem na izjavu gore spomenutog profesora u svesci IV. stranici 76. navedenog djela. Osvrt na gornji članak. Napisao prof. dr. A. Levaković. Gore spomenuta moja kritika1 nije uopće imala ni svrhe, da o uporabi navedenih paragrafa donese nešto nova, dotad nepoznata. Napisao sam je zato, da se suprotstavim krivom 1 Sum. list od god. 1918., str. 75.-87. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 8 <-- 8 --> PDF |
a i — moram reći — upravo samovoljnom tumačenju šumskog zakona i priloga D po g. nadzorniku Gurthu. Samovoljnim nazivam ovo njegovo tumačenje, jer se ono, premda ga je g. nadzornik prikazao, kao da se osniva na samom šumskom zakonu (ili — kako g. nadzornik veli — na intenciji zakona), upravo izričito protivi ne samo slovu (dakako njemačkom kao originalnom), već još više intenciji šumskog zakona. Spomenutom kritikom nije mi bilo na umu ništa nova donijeti s jednostavnog razloga, jer priopćivanje novih ideja i principa ima svrhe i smisla samo onda, kad se radi o promjen i sadanjih zakonskih propisa. Doklegod pak ovi propisi još na snazi stoje, imaju se uporabljivati onako, kakovi jesu, a ne onako, kako bismo ih htjeli imati. Pozornim čitaocima šumskog zakona i priloga D nije stoga ni potrebno priopćivati posebno kakovo mišljenje, iz kojega bi se mogao crpsti stalan smjer za buduću uporabu §§ 3. i 4. priloga D, jer uporaba tih paragrafa proizlazi već iz samih propisa navedenog zakona i priloga mu, pak te propise valja samo dobro proučiti i nepristrano uporabljivati. Da li su pak rezultati moga u spomenutoj kritici priopćenog tumačenja navedenih paragrafa, koje se tumačenje u svemu slaže sa dotadanjim tumačenjem, te ovo potonje još nešto dalje proširuje, neshodni ili nijesu, druga je stvar. Priznajem, da oni ne zadovoljavaju potpuno u svim mogućim slučajevima počinjenog šumskog kvara, te zajedno sa gosp. nadzornikom upozorujem ovdje i na njegove u tu svrhu naročito navedene primjere (prevršenje nadstojnog i podstojnog stabla, okresanje stabla prije i poslije prorede, okresanje srednjedobnog stabla i stabla odredjenog za skorašnju sječu), ali u tom pogledu valja držati na umu, da ima mnogo toga, što nas ne može u potpunoj mjeri zadovoljiti, a ipak se time služimo i moramo služiti, dok se ne pronađe odnosno ne odredi što boljega. Nije stoga dosadanje ispravno tumačenje spomenutih paragrafa krivo, što na osnovu njega ne može šumovlasnik u svim mogućim slučajevima biti odštećen potpuno u razmjeru prema veličini štete, već je tome kriva okolnost, da prilog D nije potpuno iscrpivo sastavljen. Tome se međutim dade donekle pomoći samo prigodom sastavka novih propisa za obračunavanje šumskog kvara, ali dok su sadanji |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 9 <-- 9 --> PDF |
propisi na snazi, moraju se obdržavati, pa se g. nadzornik izvrgava samo smiješnosti, kad uporno hoće, da navedenim paragrafima poda drugi smisao, nego što ga oni faktično imaju. U tome mu, kako sam se uvidom u Dombrowskievu enciklopediju osvjedočio, ništa ne idu na ruku ni Marchetovi navodi o tome, kako je došlo do dosadanjeg tumačenja navedenih paragrafa. Prema tim Marchetovim navodima došlo je naime do dosadanjeg tumačenja § 4. priloga D povodom toga, što su austrijske (tirolske) šumarske oblasti po § 4. priloga D obračunavale i odštete za o trg an o lišće (abgesfreiftes Laub ili — kako se u Tirolu zove — „Grasset" odnosno „Gras"), koje se odštete imaju obračunavati po § 7. priloga D. A otrgano i prisvojeno lišće (gefreveltes Grasset, Gras)1 nije isto, što i otrgano i prisvojeno granje ili drvo (gefreveltes Holz). Obzirom na navod g. nadzornika, da bi trebalo odrediti jednoličan postupak kod obračunavanja odnosno obređivanja šumokvarnih prijavnica, pripominjem, da taj postupak određuje već sam prilog D, pa se obračunavatelj odn. obređivač prijavnica treba samo njega točno da drži, neće li, da slijede derogativna vrhovna riješenja. Desi li se pak, da koje od ovih riješenja bude neispravno, kao što npr. riješenje, „da je stablo, na kojem je počinjena šteta, doznačeno za skorašnju sječu, te se stoga ta otšteta imala obračunati prema ustanovama § 3. toč. 1., slovo a) priloga D, a ne prema ustanovama § 4. spomenutog priloga",2 onda obračunavatelju odn. obređivaču pristoji još uvijek pravo, da ispravnost svoga shvaćanja, a neispravnost vrhovnog riješenja dokaže. Ne priznajem nipošto, da štetočinac ide u mlade, preko 6 godina stare, ali još nesklopljene sastojine samo radi nuzužitka (stelje od granja i brsta za blago), već naprotiv tvrdim, da on u ovakove sastojine ide i radi glavnog užitka, a to isto proizlazi i iz priloga D, gdje stoji : „Metlovina, šibe, gužve, palice, o tanki obručevi i t. d. imaju se, ako budu uzeti od ležećeg drvlja i ako za njih nema osobitih cijena, računati kao šibarje, a ako su uzeti od stojećih stabala 1 Na navedenom mjestu vidi se vrlo dobro, da Austrijanci riječ „freveln" rabe više u smislu, koji odgovara našoj riječi „prisvojiti". 2 Da je to riješenje neispravno, dokazat ću na koncu ovoga osvrta, |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 10 <-- 10 --> PDF |
i prutova, kao odsječeni ogranci i grane, a ako se upotrebe za to mladi stablići, računaju se kao mladi rasadi od drvlja".1 Da stelja od granja i brst od granja spadaju u nuzužitke, o tome nema dvojbe, pa ja to nigda ni nijekao nisam, no svatko također zna, da metlovina, šibe, gužve, palice i otanki obručevi spadaju u glavni šumski užitak, pa ih i sam Gayer ovamo ubraja (Forstbenutzung, 10. izdanje, str. 107., 108., 427., 430). U takovim mladim, još nesklopljenim sastojinama moraju se za prisvojenje bilo glavnih ili nuzgrednih gore navedenih užitaka upotrijebiti sasvim naravno cijela mlada stabalca, koja su zapravo tek nešto jača od jakih presadnica (Heister), te u pravilu nijesu ni 7 cm debela. Da jedno takovo stabalce za prisvojenje bilo kojega od gore navedenih produkata u pravilu ne dostaje, razumije se samo po sebi. Ali ako štetočinac ma u koju svrhu posijece više takovih stabalaca, to je ta drvna masa svakako uvijek tolika, da se kao podloga za izračunavanje odštetnog iznosa praktički posve može upotrebiti. No zakonodavac se s drugog jednog razloga nije odlučio na to, da faktičnu drvnu masu ukradenih mladih stabalaca upotrijebi kao podlogu za izračunavanje odštetnog iznosa, a to je razlog, da ta stabalca prema debljini svojoj spadaju samo u najlošiji sortimenat gorivog drva, t. j . imaju u razmjeru prema troškovnoj vrijednosti svojoj preveč malenu prodajnu vrijednost. Stoga je on, da šumovlasnika odšteti donekle prema troškovnoj vrijednosti dotičnih stabalaca, odredio u § 5., da mu se odšteta ima dati prema cijeni srednjeg gorivog sortimenta i to ne za zbilja prisvojenu drvnu masu, već za drvnu masu, štono prosječno otpada na cijelu površinu, koja je samo djelomice biljaka odnosno mladih stabalaca lišena. Da je ova potonja drvna masa uvijek veća od zbilja prisvojene drvne mase, proizlazi otud, što zakonodavac dodjeljujući šumovlasniku gornju odštetu u jednostrukom iznosu predmnijeva da se — nakon prisvojenja pojedince na stanovitoj površini 1 U njemačkom tekstu priloga D označeni su mladi rasadi od drvlja kao „junge Holzpflanzen", a o krađi odn. ošteti „junger Holzpflanzen" govori § 5. priloga D, koji se — kako to gore veli gosp. nadzornik — ima upotrijebiti kod krađe i oštećivanja mladica starih preko 6 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 11 <-- 11 --> PDF |
ukradenih mladica (mladih stabalaca) — „zaostavše neoštećene mladice nalaze još sveudilj u podobrom sklopu". Jedan dio diferencije među troškovnom i prodajnom vrijednosti mladih stabalaca doznačuje dakle zakonodavac šumovlasniku povišenjem same vrijednosti , a drugi dio povišenjem same drvn e mas e ukradenih mladih stabalaca.1 S ovo g dakle razloga uzimlje zakonodavac povr šinu , na kojoj se desila krađa mladih stabalaca, kao temelj za odštetu, a ne s razloga, što si ga zamišlja gosp. nadzornik Giirth. Isto je tako neispravno i umovanje gosp. nadzornika o stezanju površine i solidne drvne mase u slučajevima, kad su na stanovitoj površini ukradene odnosno ozleđene samo pojedine biljke, jer se i to umovanje izričito protivi odredbi § 5. priloga D, koja veli: ,,Ova odšteta ima se jednostruko uzeti, ako mladice budu ukradene ili oštećene pojedince, ako se zaostavše neoštećene mladice nalaze još sveudilj u podobrom sklopu i ako gojidba ondje, gdje se ošteta dogodila, nije prouzročila neobičnih troškova; nasuprot ima se odšteta uzeti poldrugiput ili dvostruko, ako spomenute okolnosti, koje štetu umanjuju, budu ili samo djelomice opstojale ili sasvim manjkale". Ova odredba dodjeljuje naime oštećenom šumovlasniku jednostruku (t. j . nestegnutu) odštetu i u onom slučaju, kad je mladik na stanovitoj površini samo djelomično ukraden odn. oštećen, a u slučaju, kad se zaostavše neoštećene mladice ne nalaze više u podobrom sklopu, dodjeljuje mu ona povišenu odštetu. Također ne stoji ni mnijenje g. nadzornika, da zakonodavac nije kod § 5. ni mislio na štetu učinjenu pašom blaga, jer u njemačkom — i za nas, u koliko se naši propisi izričito tome ne protive, valjanom — tekstu priloga D glasi početna stavka §-a 5.: ,,Fur jedeš Quadratmeter (za nas vrijedi Ar) Bodenflache, auf welcher irgend eine 1 Da je zakonodavac ova povišenja odredio radi toga, kako bi se obračunavatelj odštete za ukradena stabalca što više približio troškovnoj vrijednosti tih stabalaca, proizlazi i otud, što on u §-u 5. izričit o računa i s time, da li je gojidba ondje, gdje se dogodila krađa mladih stabalaca, pro uzročila neobičnih troškova ili nije. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Entfremdung oder Beschâdigung junger Holzpflanzen stattfand, ist...". Ovdje dakle govori zakonodavac o ma kakovoj, pa prema tome i pašom blaga učinjenoj ošteti biljaka, a ne samo o ošteti njihovoj putem kresanja. Pa i § 9. priloga D, koji naročito govori o naknadama za štete učinjene pašom blaga, spominje također zagajena mjesta, a zaglavna stavka toga paragrafa veli dapače : ,,Osobita naknada za oštećene mladice i pokvarene nasade ne može se izvan pomenutih" (t. j . po § 9. određenih) „iznosaka tražiti. Nego prosto je tužitelju, da ište jedno ili drugo", t. j . da traži naknadu ili po § 9. ili po § 5. : već prema tome, koja mu naknada bolje konveniše. Time dolazimo do kresanja stabala u mladim, ali već sklopljenim i u starim sastojinama. Ovdje drži g. nadzornik, da je zakonodavac u § 4. bezuvjetno imao na umu samo kresanje stabala u smislu §-a 12. o. š. z., t. j . kresanje stabala radi prisvojenja stelje od granja (dakle šumskog nuzužitka), a ne i kresanje stabala radi prisvojenja glavnog užitka, te da prema tome ovo kresanje ne može potpasti pod krađu, već samo pod kvar: stoga da je zakonodavac htio, da se odšteta za kresanje stabala izračunava po oštećenom, a ne po prisvojenom drvlju. Da to nikako ne stoji, dokazao sam već u spomenutoj svojoj kritici, pa se čudim, da je gosp. nadzornik onako jasne razloge previdio. Kako dapače vidim, gosp. nadzornik — neću reći hotice — i z vraća smisao mojih tamošnjih navoda veleći: ,,Gosp. prof. dr. A. Levaković drži, da zakonodavac uzima kresanje sitnog drvnog sortimenta kao posebni slučaj i tu svoju tvrdnju potkrepljuje ustanovom § 4., koja glasi.... Tu ja ne vidim posebni slučaj, nego ....". Da g. nadzornik faktično izvraća smisao mojih navoda, proizlazi iz same napred navedene moje kritike, koja na strani 81. i 82. izričito veli: Prema tome ne stoji tvrdnja g. nadzornika Gtirtha, da prisvajanje vršika etc. sačinjava u smislu zakona uvijek samo šumski kvar, a nikada kradu.1 1 Gleie ove svoje tvrdnje upućuje gosp. nadzornik — kako gore vidjesmo - i na izjavu prof. Marchet a u navedenoj enciklop diji (svezak IV., str. 76.), koja da ovoj tvrdnji ide u prilog. No ja sam se i u tom pogledu uvidom u spomenutu enciklopediju uvjerio, da g. nadzornik ima posve krivo, jer i Marchet |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 13 <-- 13 --> PDF |
11 Iz te tvrdnje izvodi g. nadzornik dalje, da je zakonodavac pod prisvajanjem vršika etc. jamačno imao pred očima samo prisvajanje onih vršika, ogranaka i grana, koje su sposobne za metlovinu, šibe, gužve, palice, otanke obručeve itd.,1 a ne prisvajanje onih vršika etc., koje su sposobne za građu i ogrijev. Da je ovaj navod skroz neispravan, vidi se najbolje iz samog §-a 60. o. š. z., koji u točki 3. spominje odsijecanje, odrezivanje i otkidanje vršika i grana, a zatim opet u točki 4. posebno navada nabavljanje (t. j . odsijecanje i prisvajanje) metlovine, šiba, gužvi, palica, obručeva itd. Zakonodavac je dakle uzimanje ovih sitnih drvnih sortimenata smatrao kao poseban slučaj prevršivanja i kresanja, što se još bolje vidi iz §-a 4. priloga D, koji također nešto dalje veli: „Metlovina, šibe, gužve, palice, otanki obručevi itd. imadu se, ako budu uzeti od ležečega drvlja i ako za njih nema osobitih cijena, računati kao šibarje (kiće, Reisig, op. p.), a ako su uzeti od stojećih stabala i prutova, kao odsječeniogranci i grane, a ako se upotrijebe za to mladi stabliči, računaju se kao mladi rasadi od drvlja". Drugim riječima veli ta stavka ovo: „Metlovina, šibe, gužve, palice, otanki obručevi itd. imaju se, ako budu uzeti od stabala, koja već na zemlji leže, i ako za njih nema osobitih cijena, naknaditi po § 3. toč. 1. a), budu li pak uzeti od osovnih stabala i prutova, naknađuju se po § 4., a ako se upotrijebe za to mladi stablići, imaju se naknađivati po §-u 5.". Da je dakle zakonodavac pod prisvajanjem odsječenihili otrgnutih vršika etc. imao na umu samo prisvajanje onih vršika, koje su sposobne za metlovinu, šibe, gužve, palice itd., ne bi on uzimanje ovih sitnih sorlimenata sa osovnog siabalja na spomentom mjestu izričito veli, da se povrjede sigurnosti šumskog vlasništva samo onda imaju smatrati šumskim kvarom, ako se na njih ne može primijeniti kazneni zakon. A da neovlašteno kresanje i prisvajanje jakih vršika i grana potpada pod kazneni zakon, dokazao sam u spomenutoj svojoj kritici. 1 I ove sitne drvne sortimente — teto tako kao i stelju od granja i brst od granja — smatrao je g. nadzornik u Šum. listu od god. 1917. (str. 36 i 38.) isključivo nuzužicima, no podsjećen po meni (u spomenutoj mojoj kritici) napustio je sada to svoje mišljenje, te danas pod drvnim nuzužicima smatra samo stelju od granja i brst od granja. Prema tome sve ono, radi čega ove sitne drvne sortimente (metlovinu, šibe, gužve itd.) nabrajam, vrijedi također za stelju od granja i brst od granja. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 14 <-- 14 --> PDF |
naveo kao poseban slučaj prisvajanja odsječenih vršika, ogranaka i grana. Ovo je posve jasan dokaz, da je zakonodavac bez iznimke svako prevršivanje i kresanje osovnih stabala u odštetnom pogledu stavio pod udar §-a 4. priloga D, te da se stoga po §-u 4. priloga D ima obračunavati naknada ne samo za one vršike etc., koje su sposobne za sitne drvne sortimente (metlovinu itd.), nego i naknada za one vršike, koje su sposobne za građu i ogrijev. Sad bismo došli na umovanje gosp. nadzornika Gurtha gledom na kresanje granja prikladnog za građu i gorivo. Priznajem, da se prevršenjem nadstojnog stabla nanosi šumovlasniku kod iste neposredne štete (t. j. gubitka jednako velike ukradene vršike) nešto veća posredna šteta (pad vrijednosti oštećenog stabla), nego li mu se nanosi prevršenjem podstojnog stabla; isto tako, da mu se i okresanjem stabla poslije prorede kod iste neposredne štete (t. j . kod jednake količine i kakvoće ukradenog granja) nanosi veća posredna šteta nego okresanjem stabla prije prorede itd. No ta okolnost sama po sebi nipošto ne sačinjava opravdan razlog za napuštanje §-a 4. i za uporabu §§ 3. i 11. priloga D prigodom obračunavanja odštetnih iznosa za ove štete. Jer kad bi samo takove i slične okolnosti bile mjerodavne za uporabu pojedinih paragrafa priloga D, onda bi kod obračunavanja i obređivarija šumokvarnih prijavnica bila na široko otvorena vrata samovolji, koju ovdje svakako valja isključiti. Stoga prilog D sam kategorički određuje, kad se šumsko-odštetni iznos ima obračunati ovako (t. j . po § 3. i 11.), a kad onako (t. j . po § 4.) i ti se propisi izričito protive gornjem umovanju gosp. nadzornika. Dotične odredbe §-a 3. poznate su nam već, a § 11. veli: „Ako se ukraden i šumski proizvodi vlasnicima šume povrat e kojim mu drago načinom, moći će se iskati samo ona naknada, koja se platiti ima izvan dotičnoga jednostavnoga iznosa". Ovaj paragraf govori izričito o ukradenim i kojim mu drago načinom šumovlasniku povraćeni m proizvodima, dočim kod prisvojenja vršike ili granâ sa pojedinog stabla nema ni traga krađi i povratku ostalog dijela s t ab 1 o v a. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Prije završetka odgovorit ću još g. nadzorniku na pasus: ,,Odbacimo, strogo uzevši, sve ono drvo, koje je kresanjem tankih grančica posječeno, i složimo to u jednu hrpu, a u drugoj ostavimo ono, što Gayer zove nuzužitkom, t. j . od granja okresanu stelju, te obračunajmo odštetni iznos za ovu stelju od granja (§ 12. š. z.). Pitam, da li ćemo ovdje upotrijebiti ukradeno ili oštećeno drvlje?". Odsiječe li štetočinac sa osovnog sirovog stabla krupne grane, da uzmogne s njih na tlu okresati sitne, za stelju potrebne grančice, te prisvoji li onda samo ovu okresanu stelju od granja, to postoji slučaj, koji sam razložio već u spomenutoj svojoj kritici i to na strani 87. „Neposredni gubitak" (što ga šumovlasnik trpi radi ovakovog protupravnog čina od strane štetočinitelja) ,,proteže se u tom slučaju bez dvojbe samo na prisvojeno drvo, no posredni gubitak ne stoji sa količinom prisvojenog drva u .nikakovom razmjeru. On je naprotiv tim veći, čim je veća količina odsječene krošnjevine. U ovakovom slučaju odgovara duhu pravednosti i zakona, da štetočinitelj kao odštetu za neposredn i gubitak naknadi vlasniku šume novčani iznos, koji odgovara zbil j noj količini prisvojenog drva. Kao odšteta za sve štetne posljedice nedozvoljenog čina — osim gubitka na prirastu — pripada vlasniku šume novčani iznos, koji odgovara ukupnoj količini odsječene krošnjevine, a za odštetu gubitka na prirastu ima se kao temelj obračuna uzeti zbroj odsječenog i prisvojenog drva". Na koncu — mimogred samo — dolazi dokaz o neispravnosti gore navedenog vrhovnog riješenja, „da je stablo, na kojem je počinjena šteta, doznačeno za skorašnju sječu, te da se stoga odšteta imala obračunati prema ustanovama §-a 3. toč. 1. slovo a) priloga D, a ne prema ustanovama §-a 4. spomenutog priloga". Neispravno je to riješenje iz ovih razloga: 1. U početnoj alineji § 3 nigdje ne stoji, da za odsječene ili otrgnute vršike, ogranke i granje, ako budu odsječeni ili otrgnuti sa stabala, koja su za skorašnju sječu određena, ne vrijedi § 4., već § 3., toč. 1. a). Nasuprot stoji tamo, da se u nijednom slučaju, kada budu odsječene ili otrgnute vršike, ogranci ili granje, ne smije rabiti §3., koji direktnu odštetu za prisvojene šumske produkte određuje |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 16 <-- 16 --> PDF |
točno prema vrijednosti tih produkata, što oni po cjenik u imaju. 2. Paragraf 3., točka 1. a) određuje kao odštetu za ukradena drva (ili bolje cijela stabla), koja su za skorašnju sječu određena bila, samo jednostruku vrijednost njihovu očito zato, jer se od tih drva (stabala) nije očekivao nikakav prirast. Od § 4. vrijedi za prevršivanje ili kresanje takovih stabala pasus, koji veli: „Ako se oštete prouzročene time, što je tko odsjekao, odrezao ili otrgao vršike, ogranke i granje, bilo ili ne bilo na njima lišća ili iglica , ima se naknada odmjeriti jednaka cijeni, koja odgovara vrsti i dvostrukom kubičnom sadržaju prisvojenog drvlja". Da ovaj pasus vrijedi bez obzira na to, jesu li prevršena (okresana) stabla bila za skorašnju sječu određena ili ne, vidi se otud, što on vrijedi i bez obzira na to, da li je na tim stablima bilo lišća odn. iglica ili ne, t. j. bez obzira na to, jesu li ta stabla bila sirova ili suha. Jer ako se od za skorašnju sječu određenih stabala ne iščekuje nikakav prirast, onda se ovaj još manje može iščekivati od suhih stabala. 3. Prema tome određuje se naknada prema ustanovi § 3. toč. 1. a), ako je posječeno cijelo ono stablo, koje je bilo za skorašnju sječu određeno, a po § 4. određuje se odšteta onda, ako je ono stablo, koje je bilo za skorašnju sječu određeno, samo prevršeno odnosno okresano. 4. Neispravnost gore navedenog riješenja dokazuje napokon — i to najeklatantnije — i pasus. „Nego ako ima razloga bojati se, da će uopće zaostati ras te nje ozleđenih stabala, imadu se tad pomenute naknade platiti poldrugiput, a dvaput ili dvostruko, ako se je bojati, da će ozleđena stabla usahnuti". Ovaj pasus određuje naime odštetu za prevršenje ili okresanje svih onih stabala, od kojih bi se inače očekivao kakav prirast, dočim se — kako sam već rekao — od stabala određenih za skorašnju sječu prirast ne očekuje. |