DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 24 <-- 24 --> PDF |
U svome razlaganju držim se u glavnome poznate knjige: Leitfaden der Forstinsektenkunde od Dr. O. Nusslina, IL prerađeno i prošireno izdanje od god. 1913. te opsežnog djela Judeich i Nitsche : . Lehrbuch der mitteleuropâischen Forstinsektenkunde I. svezak Wien 1895 jer u novom izdanju od Eschericha poznam tek općeniti prvi svezak. U nekim pitanjima posegnuo sam i za drugim djelima i raspravama Henschela, Reittera, Hessa, Ecksteina, Koče, Tredla. Iz naše literature upotrebio sam: VI. Kiseljak: Nauk o Čuvanju šuma u Zagrebu 1883. i Dr. I. K. Schlosser-KIekovski Fauna kornjašak trojedne kraljevine 1877—1879. Uz oskudnu našu strukovnu literaturu slabo si možemo s njom pomoći. Nekoje naše izraze preuzeo sam iz Korlevićevih škripta, što ih je god. 1905. izdao klub hrv. šum. akademičara i njegovih bilježaka; nekoje sam promjenio a uvađam i nekoje nove, u koliko su nužni bili. Potkornjaci (Scolytidae) jesu kornjaši srodni pipama (Curculionidae). Maleni su, većinom tek 3 4 mm dugi, nekoji tek .5 mm a i još manji a samo nekoliko vrsti dosegne veličinu od 8 mm (Dendroctonus micans Kug., Ips sexdentatus Boern.). Boje su jednomjerno crne, ili mrke, svježe izašli primjerci su bleđi. Bleđe dlačice na hrptu nekih vrsti daju im izgled, kao da su pjegavi (Hylesinus fraxini F,, vittatus F.). Ticala su im koljenčasto pregnuta, na vrhu sa kijačicom. Goljenica je v prema dole raširena, stopala su četveročlana (Tetramera). Želudac za žvakanje sa 8 pari ploča žvakulja ima značajno poredane dlačice, koje tvore kao neku kefu. Zavorne štetinje, koje kao da zatvaraju neke uzdužne brazde te zupci poredani su na različiti način, značajan za stanovite vrsti. Ovo su i za sistematiku važna obilježja, kojima pripisuje Niisslin osobito znamenovanje, ali su za opredjelivanje vrsti kao i u praksi manje podesne oznake. Značajno je, da ličinke a i odrasli potkornjaci žive u biljci i to većinom u drvlju a samo neke vrsti u zeljanim stabljikama. Iz svoje odabrane biljke izlaze stari i mladi samo kada se sele na novo mjesto, kada si hranu traže, ili kada potraže zimovalište. Odrasli potkornjaci žive djelomice kao i ličinke. Nekoji se ubuše u stabla, da se nahrane, daju istu sliku bušenja; ili pako je hranidben a slika bušenja različita od one za leglo. |