DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 23     <-- 23 -->        PDF

gradnje, koje se sastaju u taracanju korita, a i nekoliko
procjednica sa kamenometom do površine i sa otaracanom
kinetom. Osim toga vidili smo i kulturne radnje, koje su
uporedo sa tehničkima provađane, a sastojale su se u pobusivanju
raznim travama i pošumljivanju sa crnim borom
(Pinus Laricio) i kanadskom topolom (Pop. canadensis). Kod
svih ovih radnja uzev u obzir poteškoće, koje su se imale
svladati, možemo reći, da je polučen veliki uspjeh.


Nakon ovog razgledavanja pođosmo, da razgledamo još
i zadnju tačku našeg naučnog izletnog programa i to tamošnji
stalni šumski vrt. U njem nam je g. prof. Dr. Petračič
zorno prikazao način sjetve i sadnje u šumskim vrtovima.
Sam šumski vrt leži vrlo zgodno, te se pruža u dolini lijevo
od ceste, koja vodi u Crkvenicu. U njem se uzgajaju pretežnim
dijelom 2—3 god. biljke crnog bora i nešto jele, a
od listača robinia i ailanthus glandulosa.


Ovu divnu i izvan svakog očekivanja uspjelu ekskurziju,
završili smo jednodnevnim boravkom na našem zasada najljepšem
dijelu riviere — u našoj blagoj Crkvenici.


Završujuć izričem naposljetku u ime svoje, kao i u ime
svih mojih kolega, svoj onoj gospodi, koja su nam prigodom
te naše lijepe i zbilja naučne ekskurzije, išla u svakom pogledu
toliko na ruku, najsrdačniju hvalu.


Potkornjaci (Scolytidae).


Sastavio Dr. Aug. Langhoffer.


Među kornjašima, koji čine štete na šumskom drveću,
zauzimlju važno mjesto potkornjaci. Sitni su i raznolični a
to dvoje oteščava njihovo raspoznavanje.


Na svu sreću ne dolaze svi poznati potkornjaci u našim
krajevima a nisu ni tako česti gostovi u našim šumama,
kao u drugim zemljama, obično bar ne dolaze kod nas u
tako ogromnoj množini, kako to znade biti drugdje.


Nužna obrana proti njima čini potrebnim, da šumarsko
osoblje upozna bar one potkornjake, za koje znamo, da
kod nas češće a više puta i obilnije se pojave.


Sve to me je potaknulo, da o njima raspravim na ovom
mjestu.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 24     <-- 24 -->        PDF

U svome razlaganju držim se u glavnome poznate knjige:
Leitfaden der Forstinsektenkunde od Dr. O. Nusslina, IL
prerađeno i prošireno izdanje od god. 1913. te opsežnog
djela Judeich i Nitsche : . Lehrbuch der mitteleuropâischen
Forstinsektenkunde I. svezak Wien 1895 jer u novom izdanju
od Eschericha poznam tek općeniti prvi svezak. U nekim
pitanjima posegnuo sam i za drugim djelima i raspravama
Henschela, Reittera, Hessa, Ecksteina, Koče, Tredla.


Iz naše literature upotrebio sam:


VI. Kiseljak: Nauk o Čuvanju šuma u Zagrebu 1883. i
Dr. I. K. Schlosser-KIekovski Fauna kornjašak trojedne kraljevine
1877—1879.
Uz oskudnu našu strukovnu literaturu slabo si možemo
s njom pomoći. Nekoje naše izraze preuzeo sam iz Korlevićevih
škripta, što ih je god. 1905. izdao klub hrv. šum.
akademičara i njegovih bilježaka; nekoje sam promjenio a
uvađam i nekoje nove, u koliko su nužni bili.


Potkornjaci (Scolytidae) jesu kornjaši srodni pipama
(Curculionidae). Maleni su, većinom tek 3 4 mm dugi,
nekoji tek .5 mm a i još manji a samo nekoliko vrsti dosegne
veličinu od 8 mm (Dendroctonus micans Kug., Ips
sexdentatus Boern.). Boje su jednomjerno crne, ili mrke, svježe
izašli primjerci su bleđi. Bleđe dlačice na hrptu nekih vrsti daju
im izgled, kao da su pjegavi (Hylesinus fraxini F,, vittatus F.).


Ticala su im koljenčasto pregnuta, na vrhu sa kijačicom.
Goljenica je v prema dole raširena, stopala su četveročlana
(Tetramera). Želudac za žvakanje sa 8 pari ploča žvakulja
ima značajno poredane dlačice, koje tvore kao neku kefu.
Zavorne štetinje, koje kao da zatvaraju neke uzdužne
brazde te zupci poredani su na različiti način, značajan za
stanovite vrsti. Ovo su i za sistematiku važna obilježja, kojima
pripisuje Niisslin osobito znamenovanje, ali su za
opredjelivanje vrsti kao i u praksi manje podesne oznake.


Značajno je, da ličinke a i odrasli potkornjaci žive u
biljci i to većinom u drvlju a samo neke vrsti u zeljanim
stabljikama. Iz svoje odabrane biljke izlaze stari i mladi
samo kada se sele na novo mjesto, kada si hranu traže, ili
kada potraže zimovalište. Odrasli potkornjaci žive djelomice
kao i ličinke. Nekoji se ubuše u stabla, da se nahrane, daju
istu sliku bušenja; ili pako je hranidben a slika bušenja
različita od one za leglo.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 25     <-- 25 -->        PDF

23


Potkornjaci mogu prezimjeti u različitom stanju razvoja: t
kao ličinka, kukuljica ili kao kornjaš.


Potkornjaci se hrane kao ličinke a i kao odrasli obično
onom biljkom, u kojoj buše i to kako se čini, poglavito sa
sokom biljke. Na to se svađa činjenica, da se polaganije
razvijaju u sušjim djelovima biljke a u osušenim uopće se
ni nerazviju. Bjelj drva kao da je hraniviji, hodnici potkornjaka
su u njemu kraći, dok su u liku dulji. Od dviju vrsti
istoga roda Myelophilus vrst p i n i p e r d a tako rekuć
u bjelj ni ne zadje, hodnici su ličinke veoma dugi a od
vrsti m i n o r idu u bjelj, hodnici su napadno kratki. Vrsti
roda Xyloteru s uzimlju vrlo malo čvrste hrane a većina
vrsti roda Xyleborus ne primaju uopće čvrste drvene hrane,
ličinke mora da živu ili samo od soka drveta na stjenama
matičnih hodnika, ili od gljivica, koje se tam nastane a
poznate su pod imenom a m b r o s i a.


Navali na biljku ili samo jedna vrst potkornjaka, ili ih
se nađe i po više vrsti zajedno. Tako dolaze nekoji na
korjenu bora (Hylastes ater ....., opacus Er., attennuatus Er.),
drugi u granama bora (Pityogenes bidentatus Hbst i quadridens
Htg). U drvo hrasta ulaze Xyleborus monographus
F., dryographus Rtzb., dispar F. Nekoje vrsti potkornjaka
idu na stanovitu vrst drva. Tako ide Hylastes ater .... na
korjen bora, H. cunicularius Er. na korjen smreke, Pityophthorus
Lichtensteini Rtzb. i P. glabratus Eichh. na grane
bora dok P. micrbgraphus Gyll. i P. exculptus Rtzb. idu na
grane smreke. Ako se nađe potkornjak samo na stanovitoj
biljci, kaže se, da je istojelac (monophag), nu tih je razmjerno
manje, većina nije tako izbirljiva, ide na različita
stabla, velimo da je raznojelac (polyphag). Zna se i za takove
slučajeve, da se potkornjak uvlači u hodnike druge vrsti
(Crypturgus). Nekoji potkornjaci idu samo na bjelogoricu
(Eccoptogasterinae) drugi samo na crnogoricu (Ips, Pityogenes
i đr.) a samo malo njih ide na bjelogoricu i na crnogoricu
(Xyleborus dispar F.).


Nekoji potkornjaci biraju slabije djelove stabla (Pityogenes,
Carphoborus, Pityophthorus, Cryphalus, Ernoporus),
drugi idu pod jaku koru (Eccoptogaster ratzeburgi janson,


E. scolytus F., Myelophilus piniperda L., Ips typographus L.)
dok opet drugi idu na korjen (osobito vrsti roda Hylastes).


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 26     <-- 26 -->        PDF

*


24


Ako navale potkornjaci na slabija, kržljava, bolesna,
polomljena stabla, povećavaju nastalu već nepriliku, tada
velimo, da su oni drugotni štetnici (sekundarni), dolaze u
drugom redu u račun; ako navale na svježa, zdrava stabla,
oni sami počine štetu, tada su to prvotni štetnici (primarni).
Jedna te ista vrst, može biti obično drugotna, a ako se previše
razmnoži, navali na posve zdrava stabla, bude prvotnom.


Potkornjaci se pojave često u ovećem broju, poput
roja a mi onda i govorimo o njihovom rojenju, što se događa
osobito, ako su iza poduljeg nepovoljnog vremena
nadošli topli sunčani dani. Nije dovoljna samo toplina, treba
i sunca. Roje se uopće za toplog sunčanog dana oko podneva
do na večer. Nekoje se vrsti roje rano u proljeće u
martu, pače februaru (Mvelophilus piniperda L.) a drugi opet
kasnije (Ips typographus L.) u aprilu, maju a i još kasnije,
osobito u gori. Nekoje se vrsti roje u godini tek jedan put
a druge i po dva puta, što ovisi često o različitim prilikama
a nije ni za istu vrst uvijek jednako.


Oplodnja se ženke obavi ili prije rojenja, na mjestu,
gđe su se razvili potkornjaci (Hvleborus), mužjak ni ne može
letiti, ili pako se obavi oplodnja iza rojenja, oko novoga
legla a to je obično. Ili oplodi mužjak po jednu ženku,
jednoženja (monogam kao Eccoptogasterinae, Hylesininae) a
čini se, da se tu obavi oplodnja pred bušotinom, koju tada
izbuši sama ženka; ili pako oplodi mužjak po više
ženka, višeženja (polygam, Polygraphini, Ipini) a tada raširi
mužjak iza bušotine početak hodnika u rasplodnu kornoricu
(Rammelkammer). Kod nekih vrsti (Hylurgus glabratus Zell.)
čini se, da je jedna oplodnja dovoljna za više pokolenja,
do konca sezone; kod drugih dolazi do opetovane oplodnje
(Eccoptogaster, Myelophilus, Ips.) Ruski entomolozi, Sevirev
i dr. misle, da si potkornjaci očiste hodnike od crvotočine,
koja se od bušenja sabere u hodnicima, da se može oplodnja
ponoviti. Da se nabuši kora, odabiru potkornjaci najtanje
mjesto, zavuku se često u pukotine kore, da tu nađu zgodno
mjesto a zato se te rupice i teško opaze.


Ženke načine matični hodnik, odlože jajašca a ličinke
buše bočne hodnike. Taj matični hodnik zajedno sa bočnim
hodnicima ičinaka daje poseban lik, bršotinu (Frassfigur),
često tako značajnu, da već po njoj možemo često prepoznati
vrst potkornjaka.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Potkornjaci biraju si stabla i po kakvoći; suha nisu
podesna a na oguljena ne idu. Kod posve zdravih stabala
crnogorice bujnoga rasta pogibelj je, da na nabušeno mjesto
navali smola, curi, uguši potkornjaka, ili ga potjera natrag.
Obično si zato potraže potkornjaci slabija stabla, a to su
ili po slabijem korjenju, ili su od vjetra, snijega polomljena,
ili obrštena od gusjenica. Na našu sreću rado idu na svježe
posjećena stabla sa mirisom po smoli a na sunčanom mjestu,
u zavjetrini. Takova stabla primame potkornjake a tim se
sredstvom i služimo uspješno (lovna stabla).


Prema tome, da li buše potkornjaci samo pod korom,
ili zađu i u drvo, razlikujemo k o r a š e (Rindenbruter) ili
d rvaš e (Holzbruter). Koraši se ubuše u koru, buše osobito
među korom i drvom, više u liku, ili zađu prema bjelju a
da se ne da točna međa povući. Ličinke si buše svoje hodnike
a sa rastom ličinke su ti hodnici sve to širji. Na kraju
hodnika zakukulji se dorasla ličinka to je z i p k a, iz koje
si mladi potkornjak probuši okruglo leto; ili buši hodnike,
kvari prvobitni lik bršotine, što se događa osobito ako potraje
nepovoljno vrijeme a potkornjaci su gladni.


Kod koraša vidi se bršotina na kori i na drvu, kod
nekih skoro samo na kori. Matični hodnik je osovan, ili
vodoravan a hodnici ličinaka na smjer taj okomiti, ali se
kod nekih vrsti na svom zadnivenom kraju savijaju na toliko,
da mogu ići čak i usporedno sa matičnim hodnikom (Hylesinus
crenatus F.). Dužina hodnika matičnog a i onih od
ličinaka može biti različita. Tako su hodnici ličinke kod
Hylesinus fraxini vrlo kratki a kod Scolytus intricatus Rtzb
neobično dugi. Osim leta vide se i druge rupe na kori,
smjerom matičnog hodnika a i na hodnicima ličinke a služe
za prozračivanje a kako nekoji misle i za parenje.


Kod drvaša načini se iz bušotine ulazni hodnik
smjerom zraka srčike a iz ovoga hodnika zalaze zametni
hodnic i sa leglom u drvo. Kod Trypodendrona idu ti
hodnici prema gore i prema dole, na kraju meću se jaja a
ličinke buše kratke hodnike osovno postavljene na zametne
hodnike a time nastaju ljestvi časti hodnic i (Leitergange).
Kod većine vrsti roda Xyleborus načini ženka iz
ulaznog hodnika viličaste zametne hodnike a onda
ili odmah smjesti u nje jajašca (X. monographus F.), ili se




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 28     <-- 28 -->        PDF

načine okomito na ove drugotni zametni hodnici, gdje
se jaja smjeste na kupove. Gdje ima viličastih hodnika, ne
doprinaša ličinka k liku bršotine, ne može se hraniti od
sočnih čestica drva, nego samo od soka u cijevi ili od gljivica.
Te gljivice daju i crnu boju hodnika, kao da je ispaljen
užarenom žicom.


Kod drvaša nema ni zipke, ni leta, potkornjaci izlaze
kroz zametnu i ulaznu cijev na bušotinu.


Kod drvaša su hodnici kratki, ljestvičasti, ili vodoravni
viličasti, ili viličasti u sva tri smjera; kod koraša može biti
matični hodnik osovni jednokraki ili dvokraki a isto
tako i vodoravni jednokraki ili dvokraki. Ako ide
iz jednog izlazišta više hodnika, tada govorimo o zvijezdastim
hodnicima.


Nepravilni hodnici nastaju, ako se jajašca meću na
kupove, ličinke se rašire, buše zajedno a time rašire hodnik
u obiteljski hodnik; ili pako buše zamršene hodnike,
koji se mogu i nepravilno križati.


Ličink e potkornjaka sliče onima od pipa (Curculionidae),
bijele su i meke, bez nogu, prema trbušnoj strani
ponešto svinute a samo je glava jače hitinizuana. Razvoj
od jaja do rojenja potkornjaka traje oko 10 sedmica, može
biti manje a i više. U toplijim predjelima ide razvoj brže,
nego li na sjeveru, ili u gorskim visinama. Da li se razvije
u godini samo jedno pokoljenje, generacija, to ne ovisi o
vrsti, nego o toplini; u srednjoj i južnoj Evropi, čini se, da
je pravilo više pokoljenja u istoj godini.


Razvoj potkornjaka običaje se prikazati i grafički. Za
Myelophilus piniperda je po Judeich Nitsche-u I. sv. str. 466
ovako :


1880 jan. feb mart april maj juni juli aug. sept. ukt. nov. dec.


++ i I I > I i I-I


-´ i 04+ +++ ! +-.+ ,+++ +++! . 4 +


1881.


+++ +++ +++ ++


razdijeljeno na trećine mjeseca, gđe znači jaje, - ličinku,


kukuljicu (© ličinku nezakukuljenu u zapretku), + kornjaša
(imago) a — debela crta razdobje bušenja i to pod znakom
kao ličinka a nad znakom kao kornjaš.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Važnost potkornjaka po šumu može biti različita
kod koraša i drvaša.
Jedni koraši buše kao kornjaši koru na korjenu mlade
crnogorice n. pr. Hylesinus cunicularius Er.
Drugi koraši buše kao ličinke na kori i na stablu starije
crnogorice. Hylesinus micans Kug.
Treći koraši nastane se na stablu; ličinke unište liko
crnogorice a kornjaši izdube mladice. Myelophilus piniperda


L.
i M. minor Htg.
Četvrti koraši na stablu i granama ličinke unište liko
bjelogorice. Scolytus Ratzeburgi Jans.
Peti koraši na stablu i granama, ličinke unište liko
crnogorice. Ips typographus L.


Drvaši, koji oštećuju bjelogoricu i crnogoricu fiziološk
i tehnički. Anisandrus dispar L., Xyloterus lineatus Oliv.


Obrana . Glavni način obrane od potkornjaka jesu
tako zvana lovna stabla, kojima se ulove, namame
potkornjaci. Potkornjaci rado zalaze u bolesna, kržljava,
polomljena a i posječena stabla a to je zgodan način, da
ih se namami, neka u ta stabla ulažu ženke potkornjaka
jajašca. To mogu biti u sječi slabija, vjetrom, snijegom polomljena
stabla, stabla bolesna, slabog rasta koja se kod
sječe ostave, ili posebna stabla u tu svrhu odabrana, koja
se u tu svrhu posjeku u različito doba godine a na više
mjesta. Zgodna su stabla na rubu šume, ili kraj puteva, na
čistini a dobro je da leže na zemlji jer ostanu dulje vremena


svježa.
Neka ostane granje na stablu, da se ovamo zavuku
ljubitelji granja. Ovakova stabla treba posjeći tik pred rojenjem
a po prilici 1 %—2 mjeseca nakon toga koru sa stabla
oguliti i zajedno sa posječenim sad granjem spaliti. Preporučuje
se, da se lovna stabla posjeku u godini više puta a
u vrućim, suhim godinama bar u proljeće te u julu, augustu.
Dobro je u ostalom, ako se svakih 14 dana pregledaju lovna
stabla, da se vidi u kom su stupnju razvoja potkornjaci, što
se u tim stablima razvijaju. Kada se vidi, da su se prva
jaja razvila do kukuljice, treba koru stabla oguliti. Neka se
to ne čini prerano, jer ako se nisu još potkornjaci rojili,
napast će druga stabla, koja još stoje a ako se prekasno
gule, razvijaju se potkornjaci, roje se i povećavaju pogibelj.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Vrlo zaražena stabla treba posjeći, da se zapriječi rojenje.
Vrlo je poželjna stalna kontrole šume lovnim stablima na
različitim mjestima u različito doba godine jer i tu je laglje
predusresti zlu, nego li se braniti od zla, kada potkornjaci
već haraju.


Scolytidae dijele se na Scolytina e i malu skupinu
Platypinae.
Scolytini raspadaju se u 3 skupine: Scolytus, Hylesinus
i Tomicus sa ovim oznakama:


Kod skupine Scolytus (Eccoptogaster) obično se vidi
glava zgora, kadšto i rilce, oči su duge, ticala su koljenčasto
pregnuta sa 7ero članim bičem i ljuskastom kijačicom.
Nadvratnjak je velik, sprijeda malo uži, zgora je obično
sitnopiknjast. Pokrilje nije na vrhu ni zaokruženo, ni udubljeno,
ni zupčasto. Trbušna strana zatka nije vodoravna,
nego ide počam od drugoga koluta koso prema vrhu a
znade imati na pojedinim kolutićima često značajne grbice.
Treći članak stopala je širji od predidućih a dvokrpast je.
Tu ima Nusslin 7 vrsti.


Kod skupine Tomicu s (ips) glava je kugljasta, bez
rilca, obično uvučena pod nadvratnjak tako da se zgora
uopće ni ne vidi, ili tek slabo. Ticala su koljenčasto pregnuta,
bič sa 2—5 članaka, kijača obično sploštena. Nadvratnjak
je obično sprijeda kvrgast i nabran, straga piknjast
ili gladak. Pokrilje se na vrhu strmo spušta dole, obično je
jako udubljeuo, na rubu strmine sa zupcima. Trbušna je
strana zatka vodoravna. Treći je članak stopala uvijek
jednostavan, nikada dvokrpast. Nusslin ima 18 podrodova
sa 55 vrsti.


Skupina Hylesinu s ima glavu pognutu ali se zgora
obično vidi sa vrlo kratkim rilcem. Ticala su koljenčasto
pregnuta sa 5-7 članim bičem i kolutičavom kijačicom.
Nadvratnjak je obično sprijeda sužen, zgora jednomjerno
piknjast. Pokrilje je na vrhu zaobljeno, nije nikada ni udubljeno
a ni zupčasto, trbušna je strana zatka vodoravna.
Članak III. na stopalu je obično srcolik, ili dvokrpast, kod.
nekih vrsti jednostavan. Nusslin ima 9 podrodova sa 17 vrsti.


Tu se nadovezuju još male skupine štetnika na drvlju
i zeljastom bilju, malo važne po šumu.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 31     <-- 31 -->        PDF

29^


Ključ za određivanje porodica složen prema Ntisslin-u
str. 225-231.


Kratice za mužjaka d1, za ženku 9 onda u nabrajanju
nalazišta idu mjesta od istoka (Srijem) za Hrvatsku i Slavoniju,
Dalmaciju, Sloveniju te Bosnu i Hercegovinu.


la) Pokrilje ide skoro u ravnoj crti prema straga, vršak
nije sveden, trbušna strana ide počam od II. trbušnog koluta
naglo koso prema gore. 1. Eccoptogasterinae.


lb) Pokrilje je na vršku svedeno, trbušna strana ne ide
koso prema gore.
2a) Članak III. stopala bar je na prednjim nogama
dvodjelan.
..) Krila sa širokom podinom. Bič ticala je 5—7-član.


2. H y 1 e S4 n i n a e.
3b) Krila sa uskom podinom. Bič ticala je samo
4-član. 3. C r y p h a 1 i n a e.


2b) Svi su članci stopala valjkasti.
..) Kijačica ticala nije kolutičava.
4a) Bič ticala je samo 2-član. Najmanji potkornjaci
tek 1—1*2 mm veliki. Nametnici legla.


4. C r y p t u r g i n a e.
4b) Bič ticala 4 — 5 - član, veličina kornjaša
1´8—3*5 mm.
5a) Bič ticala 5-član, pokrilje je svilastog sjaja
od Ijuštica, hodnici su zvjezdoliki. 5. Polygraphinae.


5b) Bič ticala 4-član, oči dvodjelne.


6. Xyloterinae.
3b) Kijačica ticala je kolutasta.
4a) Oblik Hylesinusa, nadvratnjak je širji, nego
što je dug, hodnici su zvjezdoliki. 7. Carphoborinae..




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 32     <-- 32 -->        PDF

4b) Oblik Tomicusa, nadvratnjak je dulji nego širok.
5a) Kijačica ticala je tek na bočnim zarezima
kolutičava. Hodnici zvjezdoliki. 8. Pitvophthorinae.


5b) Kijačica na okolo kolutičava, obično na
unutarnjoj i vanjskoj strani različito.
6a) Žvačni želudac sa jakim pločama žvakuljama.
7a) Pokrilje kod .. i 9 ili samo kod straga sa strminom i zupcima. 9. I p i n a e


7b) Pokrilje straga bez tog obilježja. Prv
članak ticala koso čaškast. 10. Dryocoetinaei


6b) Žvačni želudac bez ploča žvakulja,
spolovi vrlo raznolični, d bez krila i rijedak. Drvaši.


11. Xyleborinae.
Ključ za određivanje po Judeich Nitscheu I. str. 4467


Hvlesininae. ´


Članak III. stopala raširen obuhvaća rudimentarni IV.
član, kijača ticala kolutičava.
Kijača od 3 jasno razlučena članka . Phloeophthorus.
Kijača solidna ali kolutičava:


R. _ f kijača kratka zašiljena . . Hylastes.
cic /ero cianj ki-ača dug& zašiljena Hylesinus.
sPriJeda


Rir fipm čian!kiJača zaokružena . Hylurgus.


Die oero cianjki-ača sprijeda zaši|jena . . Myelophilus.


I
I
oči sprijeda nisu izrezane . Dendroctonus.
oči sprijeda slabo udubljene Xylechinus.


oči sprijeda duboko udubljene Carphoborus.


Članak III. stopala valjkast, nosi na vrhu


IV. članak, kijača nije kolutičava, bič ima
5 članaka, oči su dvodjelne .... . Polygraphus.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Ključ za određivanje po Judeich-Nitscheu I. str. 450/1.


TOMICUS.


maleni tek 1 -1´5 mm ve


Bič 2. član liki koraši crnogorice, Crypturgus
oči jednostavne spri


kijača ticala kuglastojajojeda
jedva nešto izreCryphalus


lika.koso štetin isti šavovi;
zane, vilo maleni oblici koraši crnogorice.


kijača ovalna, šavovi prema


Bič 4. član naprijed konveksni; koraši Ernoporus


bjelogorice.


kijača sprijeda raširena a


oči dvodjelne nije redovima štetinja razTrypodendron


oblici


členjena.
strmina po-kijača skoro okrugla koraši bjdo.
krilja bez dugoljasto jajolika, sa »orice Glyptoderes


širokog štetinastim kolutima


obrubljenog | nadvratnjak
utiska, bez jednomierno


jasnih zu-I . (grubo piknjast ; Thamnurgus


oc. na pred-1 » f ,


baca,kadšto*


njem rubu; nat,vra(nji|k


sploštenasal


duboko | sprijeda jasno


malo zrnaca


rezane zrnat, str« ga


| fino piknjast ; Xyleborus


kijača stisnuta,
kratka,


( drvaši
okruglog


I kijača okrugla
obrisa


na obe strane
prama vrhu


konveksni šaTaprorychus


oči na pred


vovi; koraši


njem rubu


bukve


bez jasnog.´
| ureza, ili


Bič 5. član (kijača sprijeda


koso priiezana,


isamo malo


na toj plohi re


I izrezane


dovi štednja, Dryocoetes


koraši bjelogorice
i na korjenju
crnogorice.


strmina pokrilja na obe kijača jajolika, na rubu. ,
strane uz šav sa dubokom jasno kolutičava skoro raz-PltVOputuOrilSbrazdom bez piknja članjena. * *


an]e
kijača ima na obe strane
koncentričke redove šteti


strmina sa š´r^kim i Xylocleptes


nja, pr ma vrhu konveksni.


obrubljenim ut´Rkom.


R b bar kod çj sa kijača osim bazalnoga kojasnim
zupcima. luia sa poprečnim štelina-Tomicusstim šavovima.


Prelazim na pojedine vrsti.


Prihvatio sam sistem Reitterov, ne samo radi toga, što
je on u tom pitanju mjerodavan, nego i radi toga, što je
Nusslin na temelju anatomskih obilježja srodne inače skupine
rastavio a i neke druge promjene izveo, proti kojima je
Reitter svoje prigovore stavio, a uvažio sve ono, što se
može u sklad donjeti sa ostalim činjenicama. Pridržao sam
od Reittera i veličine pojedinih vrsti u milimetrima od kojih
se Niisslinovi brojevi malo razilaze.


Neprilika je sa našim nazivima. Imamo ih za neke vrsti
od Schlossera, (Schl.) za neke od Kiseljaka (Kis.) a uzeo
.sam i one od Korlevića (Kori.) iz njegovih škripta. Korlević




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 34     <-- 34 -->        PDF

zove Scolytus = bjelotoč, Hylesinus == likotoč, Tomicus =
lubotoč a Platypus = stržotoč. Sve to nije jedinstveno a
nije ni dosta, jer ima još dosta vrsti bez naziva, ali ja ih
nisam dopunio a ni promijenio a predaleko bi me odvelo, da


o tom potanje ovdje razglabam, učinit ću to drugom zgodom.
Uz podatke, kako sam ih bio sabrao već prije1 dodao
sam ovom zgodom još i neke podatke iz literature za Sloveniju
i Bosnu. Za potonju sam se poslužio osobito radnjom


V. Apfelbecka, koji je proučavao potkornjake u predjelima
nad Sarajevom (Pale, Stambulčić, Čevljanovići, Olovo,
Bjeliš kod Olova, Čunjište, Krivaja) i oko Višegrada (Višegrad
Borovac, Panos, Han Lijeska, Han Kopito). U ratne
svrhe i stim u vezi posječena stabla crnogorice dugo su
ležala, bila su dobrom zgodom, da se tu usele potkornjaci
i znatno razmnože, prijetili su opasnošću velike zaraze u
kotaru višegradskom.2
Ne spominjem boju pojedinih vrsti, jer je općenito
smedja, kod jednih tamnija, kod drugih svjetlija, netom izašli
su bijedi još, što bi morao skoro kod svake vrsti opetovati.


Navadjam samo one vrsti, koje i kod nas dolaze, bar
su nadjene, premda je vjerojatno, da ih ima i više. Vidi se
ali već iz ovoga, da su naše prilike drugačije a prema
tome je i važnost nekih potkornjaka kod nas veća, drugih
manja, nego u drugim zemljama. O nekojim vrstima govorim
opširnije, o drugima tek ukratko. Izostavio sam one potkornjake,
koje dolaze na zeljastom bilju, jer su po šumu bez
važnosti, dok sam naveo one sa stabla ma da i nije šumsko,
(smokva, uljika, dud).


Fam. Scolytidae.


I. subfam. Scolytinae.
Scolytus scolytus Fabr. (== destructor ol., Ratzeburgi
Thoms. Geoffroyi Goeze) Vrtač krupnopiknjasti Schl.
Briestov pisar Kis. Veliki brijestov bjelotoč Kori. Dužina
4—5*5 mm ima u oba spola na III i IV kolutu zadka na
trbušnoj strani po jednu grbicu. Pojavi se u maju, junu a
mlado leglo u augustu. Ženka oblijeće najgornje grane


1 Šumarski List 1915. str. 53—75 gdje je navedena literatura podaci od
pojedinih osoba.


* Viktor Apfelbeck Izvješće o biološkim stuoijama obzirom na podkornjake
(Ipidae) u bosanskim crnogoricama. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini.
XXVIII. 1916 str. 291—302.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 35     <-- 35 -->        PDF

brijesta, izbuši u kori 2—4 cm duge osovne matične hodnike
a ličinke prezime u koris gdje ostanu i kukuljice. Obično je
samo jedna generacija u godini. Napadnute grane obamru
a tada idu na niže grane, može i cijelo stablo poginuti.
Hvata se u proljeće na lovna stabla. Nalazišta : Okolica
Vinkovaca (Kunjevci, Bok), Gradina kod Otoka, Radiševo
kod Rajevog sela i Drenovac, Kraljičin zdenac kod Zagreba.


Se. sulcifrons Rey. 3*4—6 mm. južna vrst, nadjena
je u Sinju na brijestu.


Se. Ratzeburgi Janson (= destruetor Rtzbg. Thoms.)
Brezov bjelotoč Kori. 5—6 mm. Samo mužjak ima na III.
kolutu malu grbicu a na IV prečku. Liječe u maju, junu.
Osovni hodnici u kori i drvu breze. Napada osobito na
slaba bolesna stabla. Pleternica, Duboka. U Skradu se je
rojio od 17 juna do 6 jula 1913.


Se. laevis Chap. Srednji brijestov bjelotoč Kori.
3-5—4*5 mm. Na kranjskom Sniježniku, Bosna.
Se. pygmaeus Fabr. Vrtač sićušni Schl. 2—3 mm
U šumi Luščiti (Grabarje) kod Cerne legli su se 10 i 20.


V. 1896 iz brijestića.
Se. mali Bechst (= pruni Rtzb.) Vrtač svietli Schl.
Šljivov bjelotoč Kori. 3—4 mm. dolazi na voćkama, osobito
šljivama. Ruma, Osijek, Sljeme, Krapina, Brod Moravice
(šljive).


Se. car p ini Rtzb. Grabov bjelotoč Kori. 3—3*2 mm.
na grabu. Sljeme. U Skradu rojio se 25. VI — 16. VII. 1913.
-5


Se. aceris Knotek 3-4 mm. Poznat i iz Bosne na
vrstima roda Acer.


Se. intricatus Rtzb. Hrastov bjelotoč Kori. 25 -35
mm. pravi vodoravne matične hodnike sa vrlo dugim bočnim
hodnicima. U bolešljivim, iznemoglim hrastovima. Sljeme,
Gračani. U okolici Skrada na hrastu, bukvi i crnom grabu
(Ostrya) rojio se 17. VI. 1913.


Se. rugulosus Rtzb. Vrtač hrapavi Schl. Hrapavi
bjelotoč Kori. 1—25 mm. Matični su hodnici osovni, bočni
su dugački, kukuljice zadju duboko u drvo tanjih voćaka u
stablu i granama šljive, trešnje, višnje, kajsije, jabuke, dunje,
jarebike, a i breze. U okolici Vinkovaca u aprilu i koncem
jula 1900 (kruške, jabuke, šljive, kajsije i višnje) ; Fruška


.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 36     <-- 36 -->        PDF

gora, Kraljičin zdenac i Sljeme, Bregi kod Koprivnice, Fužine.
U okolici Skrada rojio se 10—30. VI. 1912. Često u
društvu sa Se. pruni.


Se. amygdali Guer. 2—2*5 mm. na bademu u oko


lici Trsta. Primorje, Dalmacija.
Se. abhorrens Wichm. U okolici Zadra.
Scolytochelus ensifer Eichh. Ludbreg. Dolazi na


brijestu.
Sci. tri ornatu s Eichl. 3— 35 mm. Dalmacija.
Sci. m u lt istr i at us Mrsh. Vrtač prugavi Schl (= ulmi


Redt.) vrtač rovašeni Schl). Mali brijestov bjelotoč Kori. 2-2—3 3
mm. Pojavi se u junu, julu a drugi put u augustu, septembru
U vršcima i granama starih brijestova i jasena. Ruma, Vinkovci
(brijest, stara dunja), Sljeme, Skrad (brijest), Dalmacija.


Sci. Kirschi Skalitzky. 3 mm. Na brijestu drvoreda
u Senju, možda iz Austrije unesen.


II. Subfam. Ipinae.
1. Hylesinini.
Phloeotribus scarabaeoides Bernard (— oleae
Fabr.) 2—2"5 mm., na uljiki., redje na jasenu. Dalmacija.
Phloeophthorus Guillebeaui Reitt 17 mm. Er


cegnovi.
Ph. cristatus var. lineiger Guill. Dalmacija.
Phthorophloeus spinulosus Rey. 1*8—2-2 mm.


U obamrlim granama smreke. Javorova kosa kod Ravne gore.
Phloeosinus bicolor Brull. 2—25 mm. Dilj gora


kod Ruševa (borovica) Dalmacija, Bosna.
P hl. thujae Perris. 1*5—2 mm.„ Dilj gora u borovici.
Hylesinus crenatus Fabr. Supljar oštrikavi Schl.


Crni jasenov likotoč Kori. 4—6 mm. ima vodoravne dvokrake
hodnike sa vrlo dugim bočnim hodnicima. Vinkovci
na jasenu, Brod Moravice. Jde iznimno i na hrast.


H. oleiperda Fabr. Supljar tamni Schl. 25—3 mm.
Dolazi na uljiki a prema sjeveru na jasenu. U Crikvenici na
uljiki, Zeleni vir kod Skrada na cmorn jasenu.
Leperisinus^ fraxini Panz. Supljar maljavi Schl.
Jasenov likar Kis. Šareni jasenov likotoč Kori. 3 mm. Spada
medju najčešće potkornjake. Ima na nadvratnjaku i pokrilju
ljuštice a pravi vodoravne dvokrake hodnike. Pojavi´ se u




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 37     <-- 37 -->        PDF

aprilu, maju, a mladi u augustu koji se ali obično ne pare,
već ubuše u koru, grizkaju kratke hodnike, kora tu nabrekne
i čini značajne izraste poput ruže (Rindenrosen). U
okolici Vinkovaca Valpovo, Krapina, Sljeme, Gruž. Ide na
jasen, uljiku a iznimno i na bagren, jabuku.


L. orn i F u c h s. Na jasenu. Koruška, Zeleni vir kod
Skrada, Brod Moravice. Ima zbijene hodnike Učinaka.
Pteleobius vittatus Fabr. Mali brijestov likotoč.
Kori. 1*8—22 mm. Ruma, Vinkovci; Nemci, u brijestu.
Pt. Kraatzi Eichh. 1*8—22 mm. na brijestu, redje
na jarebiki Ruma, Vinkovci, Djakovo, Nemci, Senj.
Chaetoptelius vestitus Rey. 3—3*5 mm. Orehovica
kod Rijeke, Dalmacija. Dolazi na uljiki, vrstima rodova
Pistacia i Juniperus.


Xylechinus pilosus Rtzb. Kosmati omorikov
likotoč Kori. 2-2—2*5 mm. pravi na smreki i arišu vodoravne
dvokrake hodnike. Bosna (Pale na smreki).


Kissophagus hederae Schmidt. 2—2*4 mm.
Dalmacija. Dolazi na bršljanu a time bi bio koristan.


K. Novak i Reitt. 2—2´3 mm. Istra, Dalmacija (Zadar,
Split).
K. b i n o d u s Reitt. 2 mm. Istra.
Hylastinus Fankhauseri Reitt. 2—2´8 mm.
Kranjska, Koruška. Klana kod Opatije na Cytisus alpinus.


H. obscurus Mrsh. na djetelini i H. croaticus Fuchs na
Cytisus nigricans su bez važnosti po šumu.
2. H y 1 ur g i ni.
Dendroctonus micans Kugelann. Krnjokrilac
blistavi Schl. Veliki omorikov likar Kis. Veliki omorikov
likotoč Kori. najveći je potkornjak 7—9 mm. Najradje ima
25—30 godišnja stabla smreke, koje napada na ozledjenim
mjestima, osobito na donjem djelu stabla a ide i na posve
zdrava stabla, koja podlegnu opetovanoj navali. Ličinke su
gusto jedna do druge u zajedničkom hranilištu a liječe
koncem maja, početkom juna a opet se kornjaš pojave u
rujnu, prezime pojedince ili zadružno pod korom. Više je
gorski kornjaš, ali ga je naći i u nizini a osim smreke napada
i na bor. Klek, Lokve, Bitoraj.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Blastophagus (Myelophilus) p i n i p e r d a Lin.
Krugljar harač Schl. Borov srčikar Kis. Borov likotoč Kori.
3"5—4*8 mm. Prezimi a početkom marta potraži bor.
Izlučivanjem smole zdravih stabala uguše se kornjaši i jajašca,
ako su položena, obrane se stabla, ali žestokoj navali
kornjaša podlegnu, osobito boležljiva, polomljena stabla.
Najradje zalazi kornjaš u stabla zimi posječena. Matični
hodnik ide isprva koso a onda osovno gore (poput čizme
„Stiefelgang"). Prema prilikama u godini je samo jedna generacija
u julu, ili dvije i to u junu i septembru. Da se
kornjaši prehrane, zabuše se u jedno ili dvogodišnje grane
bora, izdube ih a tada te grane vjetrovi lako polome, stablo
dobiva na vrhu izgled, kao da je tko grane proredio („Waldgartner").
Preko zime zaklone se kornjaši u hodnicima kore
tik do zemlje. Ozbiljan štetnik bora, rijetko ide na smreku.
Lovna su stabla uspješna. Krapina, Skrad (bor),1 Bosna
(Višegrad na crnom boru).


BI. m i n o r Hartig. Krugljar maleni Schl. Borov likar
Kis. Mali borov likotoč Kori 35—4 mm. Sa crvenosmedjim
pokriljem. Voli tanku koru i bira boležljiva stabla ali vele,
da napada i na zdrave borove. Pravi vodoravne dvokrake
matične hodnike a živi inače kao i prijašnji ali znade biti
od veće štete, jer mu hodnici dublje prodiru. Sljeme, Fužine,
Bosna (Višegrad na crnom boru).


H y lurgus ligniperda Fabr. Striekar žutonogi
Schl. Žutonogi likotoč Kori. 5—57 mm., ide na jače korenje
bora. Sljeme, Fužine, Mljet. Bosna (Višegrad na korjenu
crnoga bora).


H. M i ck 1 i t z i Wachtl. 4—4*5 mm na boru. Dubrovnik,
Hvar, Mljet.
3. H y 1 a s t i n i.
Hvlurgops glabratus Zett. 4*5—5 mm. na korjenu
smreke. Moslavina, Kalnička gora, Ogulin, Lokve.


H. palliatus G y 11. 3 mm. Hrdjasti omorikov likotoč.
Na crnogorici, osobito boru. Trajani (smreka). Mlada
Vodica kod Glogovice, Zagreb, Sljeme, Škare, Jasenak,
Vel. Kapela. U Javorovoj kosi kod Ravne gore rojio se
koncem maja 1914. Fužine. Bosna (Han Lieska kod Višegrada
na smreki).
1 V. moj člančić: Šumarski list 1915. str. 132-134.


/




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Hylastes ater Payk. Drvar crni Schl. Crni borov
likotoč Kori. 45—4´8 mm. Kornjaš prezimi, pa traži rano
u proljeće plitko korjenje bora. Ličinke imaju zbijene hodnike.
Mladi kornjaši lete u julu a drugi put u septembru,
oktobru. Ličinke ne prave velike štete, ali kornjaši oglodju
koru 3—10 godišnjih borića na stablu i korjenu, stabla
mogu poginuti. Ovo je najčešći i najozbilniji zastupnik ovoga
roda. Krapina, Fužine, Mljet, Bosna (Višegrad, Cunjište na
crnom boru)


H. c u n i c u 1 a r i u s Er. Drvar žutonogi Schl. Omorikov
likar Kis. Crni omorikov likotoč Kori. 32—4*5 mm.
Zamjenjuje prijašnjega na smreki. Liječe u martu, aprilu,
drugi put u augustu. Kao kornjaš pravi štete, ogriza 3—6
godišnje smreke. Sljeme, Krapina, Klek, Skrad (čest na
smreki) rojio se u Javorovoj Kosi kod Ravne gore 7 juna
1912. Delnice, Fužine.
Od H. li ne ar is Er. Drvar prugasti Schl. 3—4-2 mm
nadjena je odlika v. corticiperda Er. u Splitu.


H. attenuatus Er. Drvar smedji Schl. 2—2-3 mm na
korjenu bora i smreke. Krapina, Dalmacija.
H. au gust a tu s Herbst. Drvar uzani Schl. 2*5-3 mm.
Dolazi na boru i smreki. Pleternica (bor), Krapina, Ivanec
Lokve, Fužine, Mljet.
H. opacu s Er. 2*8—3-5 mm. Samobor (javor).
Vrsti ovoga roda štetni su osobito u mladim nasadima,
mlada stabla poginu, starija kunjaju.


4. Polygraphini.
Manje više polifagni, poligamni, zvjezdoliki hodnici izlaze
iz vrlo velike rasplodne komorice.


Polygraphus polygraphus Lin. Maljavi omorikov
likotoč Kori. 2 —2-5 mm. kijačica ticala nije člankovita, III.
članak stopala nije dvokrpan. Iz rasplodne komorice ide
2-5 hodnika, u aprilu, maju, ima u godini 2 ili čak i 3
pokoljenja. Napada na smreku, redje bor, ili jelu. Žakajj kod
Rijeke, Javorova kosa kod Ravne gore, Bosna (Olovo, Cevljanovići
na smreki).


P. grandiclava Thoms. Crčkar maljavi Schl. Na
trešnjama i višnjama u Hrvatskoj i Slavoniji po Schlosseru
premda pod imenom od P. polygraphus.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 40     <-- 40 -->        PDF

P. subopacus Thoms. l´8—2 mm. na smreki i boru.
Koruška.
Carphoborus pini Eichh. Dalmacija (Lokrum, Mljet).
Estenoborus Perrisi Chap. na uljici i Pistacia


terebinthus, južna vrst, nadjena i u Hercegovini.
Liparthrum mori Aube. 1 mm. U bolesnim granama
duda. Dalmacija.


Hypoborus ficus Erichs. Striekač maljavi Schl.
1 —1*3 mm. vrlo običan u bolesnim granama smokve, rijetko
u lozi.


5. Crypturgini.
Ovamo spadaju najmanji poznati potkornjaci.
Crypturguspusillus Gyll. Rakonja sićušni Schl.
uski omorikov lubotoč Kori. 1—M mm. Strmina pokrilja
bez zubaca, na smreki i boru, zalazi u hodnike većih potkornjaka.
Žakalj kod Rijeke,. Dalmacija, Bosna kod Višegrada
u hodnicima od Ips sexdentatus i typographus, Orthotomicus
proximus, Pityokteines curvidens.
Cr. cribrellus Reitt. 1 -2 mm. Dubrovnik, Hvar,
Mljet.
Cr. cinereu s Herbst. Rakonja pepeljasti´ Schl. 1.1—2
mm. Zagrebačka gora, Velebit. Bosna kod Višegrada u
hodnicima od Ips sexdentatus i typograhus, Orthotomicus
proximus.
Cr. hispidulus Thoins. Bosna (Olovo).
Cr. numidicus Ferrari. 1—VA mm. Hvar, Mljet.
Cisurgus Karamani Reitt. var. abbreviatus 1 mm.
Kaštela.


6. Cryphalini.
Cryphalus piceae Rtzb. Mali jelov lubotoč Kori.
\´\ — 1*8 mm. na jeli, iznimno na smreki, arišu. Ide najredje
na gornji dio stabla, u visinama često od 800—1000
mm. Pojavi se već u martu a onda u julu, često u društvu
sa Pityokteines curvidens. Sljeme, Krapina, Ogulin, Vrata,
Fužine. U Skradu rojio se početkom maja 1912 a 1—20
septembra 1914. Bosna (Stambulčić na jeli).


v. orientali s Eggers. Metalka klanac u južnoj Hercegovini
prema
novopazarskom sandžaku.
Cr. saltuarius Wse. .5--2 mm. Krapina, Dalmacija.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Cr. abietis Rtzb. 1-2—1-8 mm. Lokve, Bosna (Stambulčić
na jeli). Na smreki ali i jeli, boru. Štetan u rasadnjacima,
biljevištu, 4—6 godišnja stabalca poginu.


Cr. intermedius Ferrari. 2 mm. Kranjska.


Ernoporus tiliae Panz. na lipi i E. fagi Fabr. na^bukvi
nisu kod nas još nadjeni, sva je prilika, da će se naći kao
što ni Trypophloeus (Glyptoderes) asperatus Gyll, na topoli
trepetljiki, Tr. granulatus Rtzb. na topoli, Tr. Rybinski Reitt.
na vrbi, Tr. alni Lindem. na johi.


7. X y 1 o t e r i n i.
Hodnici ljestvičasti, kratki, izmjenee. Drvaši, oštećuju
drvo za tehničku uporabu.


Xyloterus (Trypodendron) do mesti eus Lin. Glupan
valjkasti Schl. 3mm. Ide na bukvu, javor, hrast, johu, brezu a zalazi
2—4 cm. duboko u drvo, kvari ga za tehničku uporabu.
Kornjaši, prezime. Veće štete počini u panjevima i nalomljenim
stablima. Zagreb Sljeme, Krapina, Skrad, Gerovo,
Fužine, Gospić, Dalmacija.


X. signa tu s Fabr.(= quercus Eich.) 3*5 mm. Ide na
hrast, bukvu, javor, brezu, lipu, johu. Zagreb, Petrinjska
šuma, Krapina. U Skradu se rojio 18—30 marta, i 6—31
jula 1912, a u Petrinjskoj šumi Kotar 4. jula 1914.
X. line a tus Oliv. Glupan obrubljeni Schl. Liestvičar
Kis. Prugasti đrvotoč Kori. 35 mm. strmina je bez utiska.
Pojavi se u martu te opet u julu a kornjaši druge generacije,
koji izadju u septembru prezime. Napada posječena,
bolešljiva stabla, rijetko kad zdravu crnogoricu, poglavito
jelu ali i bor, smreku. Matični hodnici u drvu često slijede
godove a bočni su hodnici kratki ljestvičasti. U hodnicima
od crnih gljivica boja je kao. da su ispaljeni. Ako se ljeti
drvo oguli, neće navaliti kornjaši, zimi posječena stabla budu
oštećena i ako se kora oguli. Zagreb (Maksimir), Krapina,
Ogulin, Kapela, Hlevci, Ravna gora, Lokve, Fužine, Bosna
(smreka i jela1.
8. Dryocoetini.
To su monogami u crnogorici i bjelogoriçi.
Dryocoetes autographus Rtzb. Štetko dlakavi
Schl. Kuštravi omorikov lubotoč Kori. 3—4 mm. napada




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 42     <-- 42 -->        PDF

smreku ali i jelu, bor a pravi, kratke osovne hodnike. Na
smreki je vrlo običan, roji se rano, Vinkovci, Dubokav Velika
(smreka) Sljeme, Krapina, Hlevci, Lokve, Fužine, Stirovača.
U Hlevcima kod Ravne gore rojio se 7 juna 1912.
Bosna (Stambulčić, Olovo na smreki i jeli).


´ Dr. vil los us Fabr. Štetko runjavi Schl. 25-3 mm.
na hrastu i kostanju. Sljeme, Mostarsko blato.
Dr. sardu s Strohm. 2 2-5 mm. Ivanec, Krapina,
Karlovac.
Dr. al ni Georg. 2 mm. na johi. Skrad (jela), Lokve,
Fužine.


9. Xyl ebo rini.
Ličinke žive većinom od soka drva i „ambrosije". Schmidberger
1836 pod tim imenom naveo a Hubbard je dokazao,
da su to konidije gljivica, koje nisu vezane na stablo, nego
na potkornjaka, „sadi" ih na usta a nadjene su i u probavilu
potkornjaka. Drvaši su, spolovi su raznolični, samo ç leti.


Anisandrus dispar fabr. Kukin vrani Schl. Pisar
okrugljasti Kis. 9 3 mm d" 2 mm. ženka je običnog izgleda
a mužjak skoro polukuglast, ne može letjeti. Ovaj je
potkornjak polifag, napada na hrast, bukvu i voćke a vele,
da ide i na bor i to na stara i mlada stabla, na potonjima
bude osobito štetan. 1900 napao na šljivike u Draganiću.


Xyleborus eurygraphus Rtzb. 3*5—4 mm. na
boru. Štajerska, Velebit, Dalmacija, Bosna (Višegrad na
crnom boru).


X. P f e i 1 i Rtzb. 2´5—35 mm. na johi i topoli. Štajerska.
X. monographu s Fabr. Omornjak crveno-smeđ ji
Schl. Hrastov pisar Kis ç 3 mm . 2—2-5 mm. oba spola
na strmini pokrilja sa 4 grbice. Napada hrast, osobito nalomljena
stabla ali i kostanj, brijest, bukvu. Ulazna je cijev
često savijena, hodnici idu 1—2 ali i do 8 cm duboko u
drvo a i hodnici su manje ili više savijeni. Ide rado na
stara stabla, oštećena gromom, olujom, strižibubom (Cerambyx)
nabušena. Opetovano su dolazile tužbe u godinama
1886—1898 iz mjesta u Srijemu: Drenovci, Rajevoselo,
Nemci sa štetom mjestimice i do 507o. Inače još: Vinkovci,
Papuk, Velika, Dugoselo, Vel. Mlaka, Sljeme, Ozalj, Sušak.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 43     <-- 43 -->        PDF

X. dryographus Rtzb. Omornjak visoko svedeni Schl.
2—2*6 mm. na 14 ženka dolazi poprečno po 1 mužjak.
Ima na pokrilju redove sitnih grbica. Ulazni je hodnik ravan,
vrlo dug, reže koso godove stabla. Ide još dublje u drvo
sve do 15 cm., time je šteta tehničkog drva još veća. I on
napada na hrast, iznimno na bukvu i brijest. Pojavi se
počam od polovice aprila, mladi u junu, julu. I za ovog
potkornjaka su stigle opetovano prijave u god. 1886—1898
iz mjesta Drenovci i Rajevoselo a inače : Podgajci, Soljani,
Orolik, Cerna, Županja, Samac, Velika, Lekenik, Barilović,
Dalmacija. Pojavljuje se sa prijašnjim u aprilu i kasnije a
uz povoljne uvjete i u septembru.
Heteroborips cryptographus Rtzb. tf 1 "5,
6 23 mm. Buši u liku topole. Ruma, Karlovac.


Xyleborinus Saxeseni Rtzb. Omornjak zagasitosmedji
Schl. 2—2´3 mm. polifag u bjelo i crnogorici. Hodnici
zalaze u drvo, koje postane tehnički manje vrijednim.
Iz zajedničkog hodnika u drvo idu na svestrane bočni hodnici,
koji pocrne od gljivica, dočim kod sličnih hodnika Xiloterusa
jesu bijeli, dok´ su zatvoreni. Pleternica, Velika, Virovitica,
Zagreb, Sljeme, Krapina, Skrad (hrast, joha, trešnja).
Delnice.


10. Taphrorychini.
Thamnurgus dolazi na mlječiki (Euphorbia) i inom
bilju, bez važnosti po šumu.
Lymantor coryli Perr. Štetko crveno-smedji Schl.
1*8—2-2 mm. na ljeski, grabu, klenu. Ruma, Križevci.


Xylocleptes bispinus Duft. Šeputnjak smedji Schl.
3 mm. Slabi bijelu lozu, koja se plete oko šumskih stabala
a time bude koristan. Ruma, Vinkovci, Trnjani, Podvinj,
Velika, Duboka, Sljeme, Skrad, Orehovica kod Rijeke, Dalmacija.


X. biuncus Reitt. 1-5—2 mm. Krapina (?), Zadar.
Pityophthorus micrographus Lin. Pisar valjkasti
Schl. brazdati omorikov lubotoč Kori. M —15 mm. Strmina
pokrilja bez zubaca. Na smreki, jeli, boru, kasno se
roji. Duboka, (smreka), Krapina, Škare, Skrad (čest na
smreki i jeli). Bosna kod Višegrada Čunjišta na jeli, smreki
i u granama bora).




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 44     <-- 44 -->        PDF

42


/


P. exculptus Rtzb. (= macrographus Eichh.) M—1-5
mm, na smreki pravi vrlo duge matične hodnike. Skrad.
P. glabratus Eichh. 1*6—2 mm. Na mladim izbojima
bora. Hercegovina.
P. Henscheli Seitner 18 mm. Rujište, Prenj planina.
P. carniolicus Wichm. l´I —1´5 mm. U granama
bora. Kranjska.
Taphrorychus mecedanus Reitt. 2 mm. Ovamo
možda primjerci iz beogradske okolice.


T. hirtellu s Eichh. 1*6—18 mm. Bosna (Kozara
planina).
T. bicolor Herbst. ..—23 mm. na bukvi, grabu,
orahu. Vinkovci, Ivankovo, Pleternica, Durgutovica, Trnjani,
Našice, Virovitica, okolica zagrebačka (Zagreb, Maksimir, Velika
Mlaka, Kraljičin zdenac, Sljeme, Skrad (čest na bukvi\


T. villifrons Dufour 1-8—2*3 mm. Velika Mlaka, Krapina,
Bosna (Kozara planina).
P i t y oyg e n e s chalcographius Lin. Pisar lašteći
Schl. Kis. Šeštozubi omorikov lubotoč, Kori. 2—23 mm.
sprijeda je crn a straga kestenjast, sa svake strane strmine
ima po 3 zupca. Štetan osobito na smreki, ali ide i na bor,
jelu, ariš. Voli tanku koru, bira mladja stabla, grane starijih
stabala. Poligam je sa zvjezdolikim hodnicima 4—7. Cesti
potkornjak, preteča od Ips typographus, prati ga, zaslužuje
uz I. amitinus najviše pažnje. Iz smreka od Glogovnice
izašli 20 jula 1904. Skrad (smreka). Fužine, Dalmacija,
Bosna (Olovo, Čevljanovići, Stambulčić, Višegrad na smreki
i boru).


P. bidentatus Herbst (= bidens Fabr.) Pisar dvozubi
Schl. Dvozubi borov lubotoč Kori. 2—28 mm. Mužjak ima
sa svake strane strmine po 1 zubac, ženka ih nema. Po
Schlosseru u Hrv. Slav. i Dalm. pod korom smreke. Lokve
Fužine.
v. carniolicus Fuchs dolazi u Kranjskoj.
P. quadridens Hartig. 175 mm. na boru. Dalmacija,
Bosna (Han Kopito na bijelom boru).
P. pilidens Reitt. 2—3 mm. Velebit, Dalmaciji, Hercegovina,
Bosna. U okolici Višegrada bilo ih je vrlo obilno
u granama crnoga bora).
P. Lipperti Henschel 1´8—24 mm. na boru. Mljet.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 45     <-- 45 -->        PDF

11. lp i n i.
Pityokteines curvidens Germ. Jelotoč crnozubi
Schl. jelotoč Kis. Krivozubi jelov lubotoč. 2-5—3 mm.
Mužjak ima sa svake strane strmine po 3 velika zupca i to
I gore II vrlo veliki kao kuka dole svinut III velik ali jedva
svinut a medju II i III su po dvije grbice a te su kod ženke
nejasne a i zupci manji. Roji se u aprilu a po drugi put u
julu, kornjaši prezime. Napada na jelu, redje na drugu cr-
nogoricu. Ide rado na osamljena stabla a odanle se širi.
Uguši ga često smola, što iz jele curi, ili ga potjera natrag.
Napada i na zdrava stabla. U jugozapadnoj Njemačkoj počinio
je znatne štete. Kod nas u gornjoj Krajini 1882. 1886
inače još Sljeme, Skrad (jela) Ravna gora Lokve, Fužine,
Bosna (Stambulčić na jeli).


P. Vorontzowi Jakobs. 2—2*2 mm. Najmanji jelin
potkornjak poznat iz istočne Evrope, južne Njemačke, kod
nas nadjen na Risnjaku (jela), Bosna (Stambulčić često na
jeli).
Ips sexdentatus Boerner (= stenographus Duft.) Jelotoč
šesterozubi Schl. borotoč Kis. Veliki 12 zubi borov
lubotoč Kori. 6—7*2 mm. Sa svake strane strmine po 6
zubaca, od kojih je IV. najjači. Napada na bor iznimno na
smreku. Matični hodnici su 4 mm. široki a i do lm . dugački,
ponajviše dvokraki, često višekraki uzdužni hodnici.
Napada obično posječeno drvo, manje važan. Šestine, Krapina,
Samobor, Lokve, Dalmacija, Bosna na crnom redje
bijelom boru (Panos, kod Višegrada, Olovo-Bjeliš. Kod Višegrada
u oktobru bila druga generacija). Za kotar Višegrad
prijetila opasnost veće zaraze.


I. typographus Lin. (= octodentatus Gyl) Jelotoč
četverozubi Schl. Omorikov pisar Kis. Omorikov lubotoč
Kori. 4—2—5-5 mm. Ima sa svake strane strmine po 4
zupca od kojih je III najveći. Liječe u aprilu a prema okolnostima
i kasnije, često u nevjerojatnoj množini a napada
skoro isključivo samo smreku, a pojedince dolazi i u boru, arišu.
Rado ide na oštećena, ozledjena, boležijiva ili skoro posječena
stabla. Ako se prekomjerno razmnoži, napada i posve
zdrava stabla i to najprije u gornjim djelovima krošnje.
Mužjaci prirede rasplodnu komoricu iz koje idu osovni
matični hodnici u obliku viljuške 2—3 (2 -3 9) 10-15 cm.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 46     <-- 46 -->        PDF

44


dugi 3—4 mm široki. Prema prilikama mjesta i vremenu
1, 2 ili čak trostruka generacija u prva dva slučaja prezime
kornjaši u trećem ličinke. Cijeli razvoj traje 10—11 tjedana
(jaje 1´5 —2 tjedna, ličinka 2, kukuljica 3 a kornjaš 3´5-4
tjedna´, uz povoljne uvjete 6 —8 uz nepovoljne (vlaga, hladno,
u sjeni) 12—13 tjedana. Iglice u proljeće zaraženih stabala
pocrvene a kora otpada u velikim krpama sa stabla, dok iglice u
ljetu zaraženih stabala ostaju često zelene. Lovna su stabla uspješna.
Poznat od Laplanda do Alpa. Štete u nekim predjelima
su veoma znatne u istočnoj Pruskoj 1857—1858 te 1862 preko


70.000 ha uništili. 1871—1875 u Češkoj Šumavi" 104.000 ha napali
od kojih se moralo 6300 ha posjeći. Kod nas bile su
prijave iz Kosinja (1886. 1887. 1888.), Škara (1886, 1887),
Jasenka (1886, 1887), Begovarazdolja (1886), Ogulin (1887—
1891, 1905), Nemci (1886. 1889). Jasenak juni i august,
Ogulin juni, septembar, oktobar. — Sv. Petar Čvrstec.
Bosna (Olovo-Bjeliš, Han Kopito u gornjoj dolini Krivaje,
Cevljanovići prijetio opasnošću. Na smreki, iznimno na jeli).
I. a m i t i n u s Eichh. osmozubi omorikov lubotoč Kori.
4 mm. na smreki, često sa I. typographus. Ide i na bor te
ariš. Pravi zvjezdaste hodnike. Karlovac, Fužine.
I. duplicatus Sahlb. 3*5—4 mm. Štajerska.
I. Mannsfeldi Wachtl. 3—3´2 mm. Bosna.
I. acuminatus Gyll. Jelotoč šiljkasti Schl. Šesterozubi
borov lubotoč Kori. 22— 3´5 mm. sa svake strane strmine po
3 zupca. Načini zvjezdaste hodnike sa mnogo krakova. Više
je primaran a i štetan. Od Laplanda do Sicilije. Bosna
(glavni štetnik na bijelom boru i na njem obilniji nego li I.
sexdentatus. Višegrad (Han Kopito), dolina Krivaje (Cunjište,
Olovo-Bjeliš).
Orthotomicus erosus Wollast. 3—38 mm. Hrvatska,
Dalmacija.


O. proximus Eichh. 3—3 8 mm. Hrvatska, Dalmacija,
Bosna Višegrad (Han Kopito, Olovo (Bjeliš).
O. 1 ari ci s Fabr. Jelotoč krupnopiknjasti Schl. Arišov
pisar Kis. Arišov lubotoč Kori. na boru a i smreki, arišu,
jeli. Sljeme, Samobor, Skrad (smreka), Lokve Fužine. Bosna
(Višegrad [Borovac] na crnom boru, Cevljanovići na smreki).
O. s u t u r a 1 i s Gyll. 28—3"2 mm. na boru i smreki.
Ogulin,


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 47     <-- 47 -->        PDF

2. fam. Platypidae.
Nadvratnjak je uži od glave, odnosno glava širja od
nadvratnjaka.


Platypus cylindrus Fabr. Napada stabla i panjeve
hrasta ali i kostanja, bukve, buši duboko u drvo do 7 cm.
duge matične hodnike a ličinke izgrizu kratke hodnike, skupa
daju stubaste. Crvotočina je od dugih niti a ne fini prah,
kao od Xyloterusa i Xyleborusa. Tehnički vrlo štetan. Južna
vrst, kod nas se bila pojavila u šumama kod Lekenika (iza
Velike Gorice).


U svemu ima dakle kod nas 40 rodova sa 102 vrsti
i 5 odlika, kako se to razabire iz ovog pregleda* :


1. fam. Scolytidae.
I. subfam. Scolytinae.
1. Scolytus skupina
Scolytus scolytus Fabr.
sulcifrons Rey.
Ratzeburgi Janson.
laevis Chap.
pygmaeus Fabr.
mali Bcehst,
carpini Rtzb.
aceris Knotek.
intricatus Rtzb.
rugulosus Rtzb.
amygdali Guer.
abhorrens Wichm.


Scolytochelus
multistriatus
Mrsh.
Kirschi Skalitzky,


II. subfam. Ipinae.
1. tribus Hylesinini.
Phloeotribus
scarabaeoides
Bernard.


Phloeophtorus rhododactylus


Mrsh.
Guillebeaui Reitt.
cristatus v. linearis Gyll.


Phthorophloeus spinulosus Rey
Phloeosinus bicolor Brull.
thujae Perriš.
Hylesinus crenatus Fabr.
oleiperda Fabr.
Leperisinus fraxini Panz.
orni Fuchs
Pteleobius vittatus Fabr.


Kraatzi Eichh.
Chaetoptelius vestitus Rey.
Xylechinus pilosus Rtzb.
Kissophagus hederae Schmidt.


Novaki Reitt.
binodus Reitt.
Hylastinus Fankhauseri Reitt.
(obscurus i croaticus).


2. tribus Hylurgini.
DendroctonusmicansKugelann
Blastophagus (Myelophilus)
piniperda Lin.
minor Hartig.


* U zagradi navedeni ne dolaze na drveću, ne ubrajam ih.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Hylurgus ligniperda Fabr.
Micklitzi Wachtl.


3. tribus H y la stini
Hylurgops glabratus Zett.
palliatus Gyll.
Hylastes ater Payk.
cunicularius Er.


linearis v. corticiperda Er.
attennuatas Er.
angustatus Herbst
opacus Er.


4. tribus Polygraphini
Polygraphus polygraphus Lin.
grandiclava Thoms.
subopacus Thoms.
Carphoborus pini Eichh.
Estenoborus Perrisi Chap.
Liparthrum mori Aube
Hypoborus ficus Erichs.


5. tribus Crypturgini.
Crypturgus pusillus Gyll.
cribrellus Reitt.
cinereus Herbst.
numidicus Ferarri.


Cisurgus Karamani Reitt. v.
abbreviatus Eggers.


6. tribus Cryphalini.
Cryphalus piceae Rtzb.
v. orientalis Eggers.
saltuarius Wse.
abietis Rtzb.
(Ernoporus, Trypophloeus)


7. tribus Xyloterini.
Xyloterus domesticus Lin.
signatus Fabr.
lineatus Oliv.


8. tribus Dryocoetini.
Dryocoetes autographus Rtzb.
villosus Fabr.
sardus Strohm.
alni Georg.


9. tribus Xyleborini.
Anisandrus dispar Fabr.
Xyleborus eurygraphus Rtzb.
Pfeili Rtzb.
monographus Fabr.
dryographus Rtzb.


Heteroborips cryptographus
Rtzb.
Xyleborinus Saxeseni Rtzb.


10. tribus Taphrorychini.
(Thamnurgus)
Lymantor coryli Perr.
Xylocleptes bispinus Duft.
biuncus Reitt.
Pityophthorus micrographus


Lin.
exsculptus Eichh.
glabratus Eichh.
carniolicus Wichm.


Taphrorychus mecedanus Reitt.
hirtellus Eichh.
bicolor Herbst
villifrons Dufour.


Pityogenes chalcographus Lin.
bidentatus Herbst


v. carniolicus Fuchs
quadridens Hartig.
pilidens Reitt.
Lipperti Henschel.
11. tribus I p ini.
Pityokteines curvidens Germ.
Vorontzowi Jakobi.
Ips sexdentatus Boerner,
typographus Lin.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1921 str. 49     <-- 49 -->        PDF

47


Ips amitinus Eichh. Orthotomicus erosus Wollast.
duplicatus Sahlb. proximus Eichh.
Mannsfeldi Wachtl laricis Fabr.
acuminatus Gyll. suturalis Gyll.


2. fam. Platypidae.
Platypus cylindrus Fabr.
Književnost.


Obnova segregacija.


(Povijest i rješavanje feudalnih odnosa u Hrvatskoj i Slavoniji,
s primjerima o segregacijama u Gorskom kotaru). Napisao kr.
šumar, nadzornik Josi p Majnarić . Izdala Pučka prosvjetna
knjižnica, Zagreb, Marovska ul. 24. Cijena 12 K. Štampano na 73
stranice.


G. nadzornik Majnarić razlaže u ovom prilično opsežnom i
zanimivom djelcu najprije, kako je došlo do urbarnog odnošaja izmedju
bivših feudalaca i njihovih kmetova, a zatim opsežnom stručnom
spremom razotkriva zle i po naš narod iz bivšeg Provincijala upravo
ubitačne strane cesarskih patenata od god. 1853. i 1857. Dokazuje,
da su ti patenti prevarnim i nasilnim načinom lišili naš narod
velikog dijela šumskog i pašnjačkog zemljišta koje mu po pravu
pripada, te zatim stavlja svoje prijedloge obzirom na to, kako bi
se navedene nepravde i otimačine, učinjene, na našem narodu bivšega
Provincijala, imale ispraviti.
Djelce je pisano vrlo lijepim i lakim stilom. Osobito se čitaoca
doimlje toplina, kojom se pisac zauzimlje za slabe, potlačene i prevarene,
a ta ga pravdoljubivost potiče, da se zauzme također za
ispravak nepravde i otimačine, što ju je na drugom dijelu našeg
naroda — onom iz bivše Vojne Krajine — izveo kr. ugarki državni
erar diobom šuma između sebe i pojedinih imovnih općina. Svim
prijateljima našeg seljačkog naroda, a naročito narodnim zastupnicima^
onima, koji to žele biti, preporučamo ovo djelce najtoplije^


Društvene vijesti.


Udruženje jugoslavenskih šumarskih akademičara u Zagrebu.
(Šumarski dom). Na glavnoj konstituirajućoj skupštini od


24. XI. 1920. izabran je slijedeći upravni odbor za šk. god. 1920/21.
Predsjednik: Zvonimir Pere. Podpredsjednik: Petronije Zarić.
Tajnik: Vjenceslav Dubravčić. Blagajnik: Stjepan Berleković. Knjižničar:
Dragan Ficko. Odbornici: Pero Šimić i Rajko Opačić. Odb.
zamjenici: Vojislav Opačić i Cvjetko Ivančan. Revizori: Božo Zastavniković,
Vilim Novak i Josim Sendić.